Predrag Mijić 33 objava 0 komentara

I dalje sam gledao imena na spomenicima i razmišljao o ljudima koji su u tuđini ostavili svoje kosti. Postali su zatravnjeni i izbrisani junaci

Širina savskog plovnog puta neprestano se mijenja. Nikada nije ista. Gotovo svake godine obala dobiva drugačiji oblik. Nânosi pijeska i šljunka pojavljuju se često na novim mjestima. Nitko…

Koliko ovaca ovčari izgube na svome nomadskom putu? Koliko izgubljenih ovaca ugine? Pronađe li itko izgubljenu ovcu? Bilo mi je žao ovaca i ovčara. No, zbog ove izgubljene ovce bio sam…

Moj otac je u starom štaglju ostavljao jedan prozor otvoren čim bi se lastavice s proljeća vratile. Držao ga je otvorenim sve do njihova odlaska. Iznad tog prozora visio je križ. Taj isti…

Jedinu fotografiju koju smo imali s Retkom počeo sam nositi sa sobom u džepu. Često sam je bolno i sjetno gledao i svima je pokazivao. Fotografiju još uvijek čuvam. Zbog mojeg čestog…

Odmah nakon molitve svijeće se gasilo natopljenim komadićem kruha u vino. I miris ugašenih svijeća natopljenim kruhom u vino osjetilni je simbol Badnje večeri. Tamo gdje dopre jedan simbol…

Dok je išao ususret svojim idealima, progutala ga je grobna hladnoća u tuđoj zemlji. Ovdje u tuđoj zemlji među nepoznatim susjedima, postao je poznat među nepoznatima. Svi koji još žive u…

Svi smo dio istoga ekosistema u kojemu imamo ista prava i iste obveze. Dužni smo sačuvati ga za buduće generacije. Autor nas potiče da se zapitamo o "vrijednostima i (pre)vrednovanju i…

Kod nas su često dolazile baba Luca i baba Kata piti kavu. Njihove priče bile su mi interesantnije od priča mlađih žena. Bile su vremenski udaljenije pa time i tajanstvenije. Upravo ono što…

Pripreme za pečenje rakije su započinjale s cvjetanjem šljiva. Tada bi „seoski mudraci“ s rukama na leđima i zamišljenih pogleda obilazili oko ocvalih šljiva, zaglêdali u njihove ocvale…