Predrag Mijić 43 objava 0 komentara

Nitko u katedrali nije mogao ni naslutiti što se odvija u njezinoj nutrini. Iznenada je, gotovo u dah, glasno viknula: „Da, to je moj put!“ Po prvi put u životu obuzeo ju je osjećaj…

Dok se Crkva nadmeće za prevlast nad vjerom, politikom, kulturom i društvom, Franjo prepoznaje u siromaštvu, jednostavnosti i poniznosti jedini put autentičnoga evanđeoskog života

U vremenu koje ponovno iskušava našu vjeru u čovjeka, možda nam zatno nije potrebna velika i složena formula. Dovoljna je ona mala, jednostavna Edith Stein: živjeti držeći Gospodina za ruku.…

Slušajući evanđeoska čitanja, nije se mjerio s ribarima Petrom i Andrijom ni s Jakovom i Ivanom, nego s imućnim carinikom Matejem. Matejev mu se izbor činio težim; posjedovao je više - baš…

Ako smo iskreni, otkrivamo da smo pomalo sva ta tla zajedno: ponekad zatvoreni poput puta, ponekad oduševljeni, ali površni, ponekad ugušeni tisućama briga, a ponekad i dobra zemlja

Nakon boravka u benediktinskom samostanu nije se htio vraćati don Petru. Opet se našao na početku. Kuda sada?

Njegova se veličina očitovala u postojanosti, u svakodnevnom sjedenju, u strpljivom slušanju, u vjernosti malom prostoru i malim gestama, u samozatajnosti koju vidi samo Bog. Današnje doba…

Pogledi okupljenih prelazili su s jednoga na drugoga, kao da pred sobom vide dvije slike Crkve: bogatu i zaštićenu, utjelovljenu u biskupu, i ogoljenu, siromašnu, kakvu je Franjo upravo…

Franjo je stajao i dugo ga promatrao. Pogledom je upijao svaki njegov pokret, svaki osmijeh, i osjećao kako mu srce teži za jednostavnošću života koja ne traži ništa osim Božjeg prisustva

Bog ne ljubi zato što smo dobri i vjerni, već zato da bismo kroz njegovu ljubav mogli postati dobri i vjerni