U tim godinama nema više vremena za kajanje i prigovaranje nego za praštanje i prihvaćanje. To su godine u kojima možemo „uskrsnuti“ ili se živi zakopati
Jer kad u nepoznatom i nerazumljivom prepoznamo zajedničko, kao što su bol, radost, čežnja za sigurnim, zdravim i dobrim životom, onda možemo biti poput djece koja su ušla u tuđe dvorište i…