Ružica Miličević 7 objava 0 komentara

I odjednom, u mojem snu, gledali smo se licem u lice, oči u oči. On i ja. Dok ga je rulja tjerala da ide dalje, on je stao, spustio križ, naslonio se na njega onako kako se žene naslone na…

Bolnica je mjesto u kojem njezini stanari prije steknu prisnost nego što jedni drugima upamte imena. Isprave tijela na bolesničkim krevetima, otvore svoje životne knjige i s posebnom radošću…

Kako bi dobili utrku s vremenom, koje grabi velikim koracima, moramo praviti male korake. Odgrizati male zalogaje. Praviti mnogobrojne male pauze. Sresti male ljude. I biti zadovoljni s…

U tim godinama nema više vremena za kajanje i prigovaranje nego za praštanje i prihvaćanje. To su godine u kojima možemo „uskrsnuti“ ili se živi zakopati

Jer kad u nepoznatom i nerazumljivom prepoznamo zajedničko, kao što su bol, radost, čežnja za sigurnim, zdravim i dobrim životom, onda možemo biti poput djece koja su ušla u tuđe dvorište i…

Povijest krvi bi trebala biti povijest čovječanstva, povijest primanja i davanja, povijest brige i zajedništva većine za manjinu

Mudrost čovjeka na bolesničkoj postelji je posljednja nematerijalna ostavština, posebna poruka. Ona je spona između svijeta živih i svijeta mrtvih