Roberta Nikšić 60 objava 0 komentara

Krštenje nam znači upravo to, odgajati u sebi dijete Božje i njegovati srce bezgrešno, kao Njegovo, koje svima daje priliku, priliku ovoj zemlji, njenim ljudima. Tad se oslobađamo okova

I na tome, biti zahvalni, jer koliko god bili izgubljeni, eno Ga po nas dolazi. I tad počinje novo naše rođenje, i novo stvaranje. Rađamo se ne po volji muževoj, ili tjelesnoj, ili krvnoj…

Nove su im spomenike postavili, da bi ih dostojanstveno ispratili. Osamnaest spomenika. Dok su bili oni mali, krhki drveni nišani, tako su izgledali, kao da će svakog trenutka poletjeti,…

Elizabeta je za svoje voljene izabrala nevoljene. Bezvrijedne, niškoriste, prezrene, nevidljive jer sve što je oku neugodno, to je i nevidljivo. Jer bolest, patnja, smrad i raspadanje tijela…

Ima među nama ljudi i ljudi, koji djeluju iz Mudrosti, koji su se dali oblikovati, i stoga nas zanose svojom velikodušnošću, koja ne traži uzdarja, ljudi koji ne znaju nego praštati, ljudi…

Teško je gledati slavu Božju kad pod ljudskim rukama skapava, teško se, nakon prebivanja pod šatorom Božjeg preobraženja vratiti u blato svakodnevlja. Teško je znati da Bog trpi i po tom…

Strani su radnici tu kao znak vremena, da nam licem svojim lijepim nepalskim pokažu kako jadno izgleda naša civilizacija. Spavaju u skučenim sobičcima, rade nevidljivi u restoranima i…

Ne tražite Isusa samo u udobnosti crkvica i klecala, iako ga i tamo ima. Ne oplakujte se i ne žalostite, ne namećite uskih pravila. Njegov je život, i svaka krhka kost čovjekova, i svaki…

Ali, valja nam se s tom ljepotom u bijeli svijet vratiti, u podnožje, braći i sestrama. U blato svakodnevnoga života. I čekati, da On, Bog ponovo propati. I vjerovati, iako smo nesretni.…

Sveto je zbilja koju Isus širi oko sebe. I kad ga odbace i prezru on svijeta ne napušta. Ne ostavlja ga samoga, niti oči od njega odvraća koliko god on ružan bio. Svijet nama ostavlja.…