Ružica Miličević

Što prije uskrsnemo na zemlji sigurnije je naše mjesto u svjetlu. I trajat ćemo vječno kao što traju svjetlila nebeska

Ne znam kako je bilo našoj kući bez nas. Bez mirisa sarme, piletine s krumpirom. Bez babinih Očenaša i Zdravomarija. Što je mislila između prazna četiri zida, bez ograde, živadi, psa i ruža…

Čuvari tvoga groba sada dolaze sa sve četiri strane svijeta. Ti se čudiš njihovim kopljima i sabljama. Koga čuvaju, pitaš. Ti nikad nisi bio zatvorenik ni rob.

Želim da stojim pred Njim u papučama, nepočešljana. Da pričamo o sumnji. O tjeskobi koja dolazi bez najave.

Gradić je ljeti usijan. Zimi je kao kuća bez vrata, sa svih strana puše. Na propuhu je, kao da se u njega ušuljao hladni vjetar sa Save koji se onda izgubio, zaglavio između kuća, pa odatle…

Drobi nas nemoć u koju smo upali, čini nam se da se protiv nje ne vrijedi boriti nego samo čekati da se ponovo u nama uspostavi ravnoteža, da se vrate boje, okus i miris. Jedino o čemu još…

Ja baš i nisam kontala to s bratstvom, jer su u našem selu živjeli većinom Hrvati, malo je tko koga trpio, uvijek netko s nekim nije pričao, tako da je i nama djeci bilo zabranjeno da idemo…

Taj mali Bog u čovjeku pati, on je uplašen pred događajima i zbivanjima, pred masovnim grobnicama za koje nitko nije kriv. On je gladan i najrađe bi izvrnuo našu božićnu trpezu onako kako je…

Ako pretpostavimo da je brak sklopljen iz ljubavi, može li ikakav običaj ili vjerska praksa biti iznad te ljubavi, imaju li pravo da joj sude? Jer ako sve religije propagiraju ljubav, kako…

Otac će se iznervirati zbog onih koji opet 'prigone' s plastičnim ikebanama, duplim cvjetnim aranžmanima, pa će uvredljivo reći: 'nisu ih pazili za života, a sad meću na njih tu silnu…