Najbolje godine života

U najboljim godinama se podvlači crta, sabiru računi, otpisuju dugovi. Dobrovoljno se pristaje na zrelost. U najboljim godinama se dobiva podbradak i prve sijede. S celulitom ratuju žene, muškarci s velikim stomacima.

Kažu, nabolje godine su između dvadesete i tridesete godine života. Ja mislim drugačije: najbolje su godine od pedesete do šezdesete. To su godine zrelosti. Možemo ih usporediti sa sazrijevanjem voća. Nitko ne jede zelenu jabuku. Najslađe voće je zrelo voće, kad miris i okus dosegnu svoj vrhunac.

Najbolje godine lome vrijeme, na život prije bora i život s borama. Poprečne bore dobivamo od nepotrebnih briga, vertikalne od rješavanja problema. One krase čela inteligentnih ljudi i izgledaju poput usječenih međa između dvaju imanja, bitnog i nebitnog. Bore od smijeha dobiju oni koji stare polako, a mrežaste oni koji stare prebrzo. U najboljim godinama moramo imati svoje bore, svoje križeve i hodočašća, iscrtane biografije na obrazima, i oko usana. Na vratu štrikove koji su nas davili, i iz kojih smo se izvukli.

Neki u najboljim godinama imaju prve dijagnoze, ladice pune kutija s tabletama, dok neki doživljavaju svoje drugo proljeće, i druge, prve velike ljubavi. Neki se boje ogledala, a neki svojih neispisanih stranica. Kod nekih u najboljim godinama čežnja prelazi u razočarenje, ljubav u naviku. Drugi pak iz traženje dolaze u pronalaženje, a njihov nemir prerasta u mir.

Žene u tim godinama sreću ne mjere po broju torbi i cipela, nego po broju pročitanih knjiga, meditacija, duhovnih putovanja i spiritualnih susreta s prirodom i ljudima. Ljestvicu sreće kod muškaraca ne određuje više broj ispijenih piva, nabijenih pločica mišića, nego broj izgovorenih riječ i prijeđenih koraka.

Te godine su dobre jer više ne moramo rađati djecu i vrijeme dijeliti sa svima, a najmanje sa samim sobom. U najboljim godinama tijelo se ne kažnjava dijetama nego nagrađuje hranom s ljubavlju pripremljenom. Najbolji muškarci se u najboljim godinama naviknu na činjenicu da više ne pale i žare mlađe žene, nego da ponovo zavode svoje supruge. Žene konačno shvaćaju da nisu postale uspješne zbog dobre figure koje su nekad imale, nego zbog razbora koji ih je vodio kroz život.

U najboljim godinama žene i muškarci bi trebali preuzeti odgovornost, ne samo za svoje tijelo, nego i za svoju pamet. U tim godinama neki polude, kad shvate što su propustili, dok neki umiru od straha što su pregazili polja stoljeća živeći tuđe živote. Ima ih koji u najboljim godinama otkriju svoje strasti, životne misije. A i onih koji navuku deku preko glave i samo kruničaju za laku smrt.

U najboljim godinama se najbolje snalaze oni koji se otkače od sebe i svih moranja, koji znaju što neće. U tim godinama nema više vremena za kajanje i prigovaranje, nego za praštanje i prihvaćanje. To su godine u kojima možemo “uskrsnuti” ili se živi zakopati.

Ružica Miličević, polis.ba