www.polis.ba

Mudrost umirućih

Mudrost čovjeka na bolesničkoj postelji je posljednja nematerijalna ostavština, posebna poruka. Ona je spona između svijeta živih i svijeta mrtvih

Mnogi su od nas već izgubili nekoga od najdražih. Oni koji su imali privilegij da se s njima „oproste“, pričaju najčešće o milosti koju su doživjeli u tim trenucima. Mnogima za cijeli život ostaju u sjećanju ti trenuci dubokog i produhovljenog razgovora koji se svodi na najvažnije što čini život. Umirući, bez obzira na stupanj obrazovanja ili način života kojeg su vodili, sažimaju životnu mudrost u najbitnije.

Mudrost čovjeka na bolesničkoj postelji je posljednja nematerijalna ostavština, posebna poruka. Ona je spona između svijeta živih i svijeta mrtvih. Poruke koje dolaze s umiruće postelje tekle su kroz sve vode iskustva. One u sebi sadrže sve naše kiše, oprane su u blatu, suzama, razočarenju, i na koncu u pomirenju. Dolaze iz centra besmrtnosti, imaju iscjeliteljsku moć.

Treba slušati one koji umiru, i njihove riječi uklesati u srce i um. To je jedino zlato koje se dobiva besplatno, a koje nas hrani u danima očaja. Ta mudrost dolazi iz predsoblja života poslije smrti. Ona je sažetak svih poruka svemira, i osobno Božje bogojavljenje u našim domovima.

Treba vjerovati onima koji prelaze most, čije ruke već otvaraju vrata vječnosti.

Čak iako ne vjerujemo u zagrobni život, treba vjerovati onomu koji na ovom svijetu nema više što dobiti niti izgubiti, tko nema više nikakvog interesa na zemlji.

Doći će čas kada ćemo i sami držati svoj posljednji govor svijetu koji ostavljamo, svojim bližnjima. Taj govor će biti oslobođenje za nas, prenijet ćemo svojima ono što nam je bilo najvažnije u životu. Onima koji slušaju te će riječi biti blagoslov.

Mudrost naših posljednjih riječi bit će sadržana u poruci da ni za čim ne žalimo, osim za svim onim trenucima u kojima nismo više voljeli i više praštali.

Ružica Miličević | Polis.ba