Roberta Nikšić 69 objava 0 komentara

Između ludosti i potrebe zemlja je limba. Može se ona zvati Bosna ili bilo kako drugačije, svi obodi zemljine kugle sebi su slični

Svi moji iz Varcara njegovali su jezik u sebi bogat slikama, kućni jezik pun germanizama, turcizama, ikavice, jezik koji je u sebi znao pomiriti zavađena carstva. Nema u njemu stranaca, sve…

Na uskrsno jutro u obližnjoj pekari, miriše na peciva i svira radio Velkaton, svi prate, kažu mi, još ništa nisu za Maloga rekli. Kad nekome ne znaš imena, a imaš osjećaj da ga nekako znaš,…

Zanimljivo je kod osmomartovske priče da je nastala na iskustvu nemoći žena radnica, iz tog i takva iskustva nemoći i bezvrijednosti proizlazi njihov otpor, protest i bunt. Iz manjka, iz…

Strašna su društva u kojima se žrtve moraju pravdati. Nasilna i strašna su društva u kojima je sva odgovornost na tijelima i(li) ponašanju žrtava

Postoje različita mučeništva, ljudske Golgote, osamljenosti i zapuštenosti. Pravo je pitanje stvaramo li mi svojim riječima neke nove Golgote, ostavljamo li ljude na njihovim Golgotama same,…

Možda je početak nezadovoljstva bio trenutak kada ih se prozvalo migrantima. Sve dok su bili izbjeglice, mogli smo se poistovjetiti, svi smo se sjećali izbjegličke ćebadi i sve što uz nju…

Njima valja opet sve ispočetka. Malena mjesta ne postoje, ne vidimo ih, dok ih ne zadesi kakva nevolja. A u njima je sva istina našega svijeta.

Bog s razlogom dolazi među autsajdere, i sam je takav, samo je pitanje, što ćemo mi s time?