Roberta Nikšić 66 objava 0 komentara

Odrasla u građanskoj, obrtničkoj obitelji, otac je urar, majka čipkarica. I njen je život tkanje delikatno, lijepo i bogato. Neobična je, nesvakidašnja, na svijetu, zemljana, a opet kao da i…

Postoje smrti različite, ali nema gore od prinudne, tu mu nude siledžije, kad mu kamenicama prozore razbijaju, noću puškaraju, strahom da ga natjeraju tamo gdje je bio kao kost iščašena.…

Jesmo li u sušnu periodu, kad zaboravimo u kojeg ono Boga vjerujemo, kome se klanjamo, jesu li nam mili njegovi najmiliji, rubni, skrajnuti, poput Ilijine udovice, ili hramljemo jer ne znamo…

Možda nije pristojno u ovoj sili i pomoru ići na godišnji. Jer nema se što za vidjeti osim velikog plavog ništavila

Tijelovo kojim sebi vizuelno predočujemo svu ljepotu Božje prisutnosti u Euharistiji, pod prilikama kruha i vina, jeste – gozba ljubavi – svi gladujemo, čeznemo da smo voljeni, da smo…

Ima bijeda svakakvih, od onih duševnih, i samoća krajnje razornih, do onih fizičkih, krajnje opipljivih, materijalnih. Neke su bijede, i neki ljudi kao kuće ruševne, u drač zarasle i oku se…

Krštenje nam znači upravo to, odgajati u sebi dijete Božje i njegovati srce bezgrešno, kao Njegovo, koje svima daje priliku, priliku ovoj zemlji, njenim ljudima. Tad se oslobađamo okova

I na tome, biti zahvalni, jer koliko god bili izgubljeni, eno Ga po nas dolazi. I tad počinje novo naše rođenje, i novo stvaranje. Rađamo se ne po volji muževoj, ili tjelesnoj, ili krvnoj…

Nove su im spomenike postavili, da bi ih dostojanstveno ispratili. Osamnaest spomenika. Dok su bili oni mali, krhki drveni nišani, tako su izgledali, kao da će svakog trenutka poletjeti,…

Elizabeta je za svoje voljene izabrala nevoljene. Bezvrijedne, niškoriste, prezrene, nevidljive jer sve što je oku neugodno, to je i nevidljivo. Jer bolest, patnja, smrad i raspadanje tijela…