Roberta Nikšić 56 objava 0 komentara

Praštati uvijek iznova, jer nema dana da nas neće u nečemu zakinuti, znači vidjeti mnoge druge mogućnosti. Oko nas i izvan nas. Nije zlo i nepravda ono što čine da se svijet vrti i obnavlja.…

Ovdje se u procesijama glasovi izvijaju kao krijeste valova, i u crkvama je mir i sabranost, bonaca. Pred zoru se čuju udaljeni pijetlovi i zvona na vječnost udaraju. Beskrajno ljeto…

Boga često spominjemo, tu nam prijevod ne treba. Još se samo u njega pouzdajemo. I crta Amin geografije, i posrednike, crta u eurima čamce i taksije. Amin više nema novaca da se ponovo…

Božanska ljepota vidi u drugima ljepotu i tamo gdje je davno izblijedila ljudskim očima, i tamo gdje je unakažena. Lice koje druge kao sunce obasjava, proljepšava ih, daje im novi život,…

Krećemo od Staljina, a čipirani psi motaju nam se pod nogama. Jedan nas odluči pratiti i braniti. Laje na sumnjive njuške koje nisu dio grupe.  Za to vrijeme Staljin se upisuje na obližnju…

Biti Božji pred ljudima znači gledati svijet Božjim očima, tamo gdje ljudi providna dana ne vide, tamo gdje se sirote zanemare, tamo gdje su očite laži i blasfemije svu vjeru popile, tamo…

U kruhu i vinu, posvećenim na oltaru, prisutan je sam Isus Krist. Onaj o kome ste slušali sve od početka vremena. Onaj koji je stvarao, praštao, dugu na nebo postavljao, koji se u konačnici…

Nije li tako lažno i prijetvorno Bogu se na trgovima i raskršćima u prsa busati, a svjesno ne znati da ljudi negdje poniženi, na koljenima pred silom kleče i o tome šutjeti? Nije li tako…

Najčešće mirišem očaj, sjetu, muziku u gradovima, ostavljene ljubavi, nadu. Sve ostalo su demoni koje svi u sebi vakumiramo, samo smo daleko sretniji jer nisu u kamp zatvoreni, pa se eto…

Navikavamo li se postojano da zatvaramo oči pred nepravdama i gutamo tuđe nemare, zaborave i propuste, jer nemamo vjere da se nešto može promijeniti? Je li naša velikodušnost rezervirana za…