Roberta Nikšić 73 objava 0 komentara

Možda nije pristojno u ovoj sili i pomoru ići na godišnji. Jer nema se što za vidjeti osim velikog plavog ništavila

Tijelovo kojim sebi vizuelno predočujemo svu ljepotu Božje prisutnosti u Euharistiji, pod prilikama kruha i vina, jeste – gozba ljubavi – svi gladujemo, čeznemo da smo voljeni, da smo…

Ima bijeda svakakvih, od onih duševnih, i samoća krajnje razornih, do onih fizičkih, krajnje opipljivih, materijalnih. Neke su bijede, i neki ljudi kao kuće ruševne, u drač zarasle i oku se…

Krštenje nam znači upravo to, odgajati u sebi dijete Božje i njegovati srce bezgrešno, kao Njegovo, koje svima daje priliku, priliku ovoj zemlji, njenim ljudima. Tad se oslobađamo okova

I na tome, biti zahvalni, jer koliko god bili izgubljeni, eno Ga po nas dolazi. I tad počinje novo naše rođenje, i novo stvaranje. Rađamo se ne po volji muževoj, ili tjelesnoj, ili krvnoj…

Nove su im spomenike postavili, da bi ih dostojanstveno ispratili. Osamnaest spomenika. Dok su bili oni mali, krhki drveni nišani, tako su izgledali, kao da će svakog trenutka poletjeti,…

Elizabeta je za svoje voljene izabrala nevoljene. Bezvrijedne, niškoriste, prezrene, nevidljive jer sve što je oku neugodno, to je i nevidljivo. Jer bolest, patnja, smrad i raspadanje tijela…

Ima među nama ljudi i ljudi, koji djeluju iz Mudrosti, koji su se dali oblikovati, i stoga nas zanose svojom velikodušnošću, koja ne traži uzdarja, ljudi koji ne znaju nego praštati, ljudi…

Teško je gledati slavu Božju kad pod ljudskim rukama skapava, teško se, nakon prebivanja pod šatorom Božjeg preobraženja vratiti u blato svakodnevlja. Teško je znati da Bog trpi i po tom…

Strani su radnici tu kao znak vremena, da nam licem svojim lijepim nepalskim pokažu kako jadno izgleda naša civilizacija. Spavaju u skučenim sobičcima, rade nevidljivi u restoranima i…