www.polis.ba

Tijelovo | I danas je moguće da dođe Kraljevstvo njegovo

Čini mi se da je evanđeoski odgovor na frustraciju zbog osjećaja nemoći pred licemjerjem, gramzljivošću, korupcijom, sebičnošću, siromaštvom, bolešću i ostavljenošću tolikih na rubu našega društva, ne brinuti o tome kako riješiti sve probleme, nego brinuti da si ti dao sve od sebe, cijeloga sebe, svojih pet kruhova i dvije ribe, da ti nisi ostao šutjeti, da si podigao glas, javno se izložio u borbi protiv zla i nepravde

U jednoj od poučnih priča opisano je kako je jedan djed čuvao svog unuka. U jednom trenutku odlučio je pripremiti unuku nešto da pojede. Namučio se djed oko priprave ručka, ali kada je stavio sve na stol unuk nije htio ništa jesti. Djed ga je nagovarao da barem nešto pojede, ali unuk nije htio baš ništa. Tada ga djed, već pomalo frustriran, nagovara, ali dijete ne sluša, pa mu djed kaže: “Ne voliš juhu, ne voliš krumpir, ne voliš meso, ne voliš salatu, pa što ti voliš?” A kaže mali unuk: “Tebe volim”.

Kako bismo bolje razumjeli evanđelje današnjeg blagdana važno nam je razumjeti kontekst u kojem se događa opisano čudo umnažanja kruhova. Isus je malo prije ovog događaja poslao svoje učenike da idu i propovijedaju kraljevstvo Božje. Učenici nakon što su prema Isusovom poslanju otišli, vraćaju se i pripovijedaju Isusu što su činili i doživjeli. Navještaj Kraljevstva Božjeg je navještaj novog života, drugačijeg, boljeg života, navještaj boljeg društva. Kakvo je bilo iskustvo apostola nakon njihovog prvog propovijedanja? Iako s velikim odmakom možemo pretpostaviti da su imali iskustvo nemoći, a onda možda i razočaranosti. To pretpostavljam iz razloga što je to slično iskustvo koje i danas imaju svećenici i vjernici kada idu propovijedati i svjedočiti vjeru. Kada govorimo ljudima o nadi i boljem životu suočeni smo s tolikim stvarnostima koje nas obeshrabruju. Iskustvo licemjerja i gramzljivosti, ne mislim samo izvan nego posebno i unutar Crkve. Iskustvo korupcije i sebičnosti često prisutno u samom vrhu institucija vlasti, moći i vjere. Iskustvo siromaštva, bolesti, a posebno iskustvo tolikih koji gladuju za razumijevanjem, vremenom, duhovnim razgovorom i utjehom. Sve ove stvarnosti lako u nama probude osjećaj nemoći, a nekada i besmisla, razočaranosti, frustracije. Ne vidiš načina kako sve to mijenjati, kako ljudima pomoći. I osjećaš ako negdje nekome i uspiješ približiti se i pomoći i dalje ih ima stotine kojima ne možeš.

Zato Isus svoje učenike nakon iskustva prvog propovijedanja, kako nam opisuje evanđelist Luka, povlači sa sobom u grad zvani Betsaida gdje se događa čudo umnažanja kruhova. Za Isusom je došlo mnoštvo ljudi, pet tisuća muškaraca, što je slika prve Crkve za koju Djela apostolska svjedoče da je imala toliko vjernika. I jedan od apostola kada vidi toliko mnoštvo i prepoznaje njihovu potrebu za hranom, ali i vlastitu nemoć da zadovolji tu potrebu, predlaže Isusu da otpusti ljude. Čini mi se da se u toj inicijativi može prepoznati briga za ljude, želja da im se pomogne, da ih se nahrani, da ostanu još s Isusom i slušaju njegovu riječ, ali i svijest vlastitih ograničenosti i nemoći da se tolike ljude nahrani, da se tolikima pomogne.

I mi primjećujemo u ovome svijetu glad za pravednošću, glad za istinom, za prihvaćanjem, razumijevanjem, glad za dobrom, ali osjećamo da nismo u stanju utažiti svu tu glad. Zato i nama danas Isus, kao i učenicima, ponavlja istu uputu, isti nalog: “Dajte im vi jesti”. Iako učenici reagiraju s nevjericom, jer prepoznaju koliko malo imaju za toliko mnoštvo, Isus im pruža euharistijski ključ djelovanja. Uze ono malo što imaju, Bogu zahvali, razlomi i podijeli ljudima. U svakoj svetoj misi ponavlja se ista gesta. Svećenik uzima kruh, koji je tijelo Kristovo, lomi ga i dijeli vjernicima s uputom – i vi tako činite. Euharistijski ključ djelovanja je svoj život i darove koje imam, koliko god maleni bili, razlamati, dijeliti drugima. I tada se događa čudo. Tada se u evanđelju pokreće lavina dijeljenja i zajedništva, u kojoj kada svi dajemo ono što imamo, na kraju biva dovoljno svima i ostaje obilje.

Čini mi se da je evanđeoski odgovor na frustraciju zbog osjećaja nemoći pred licemjerjem, gramzljivošću, korupcijom, sebičnošću, siromaštvom, bolešću i ostavljenošću tolikih na rubu našega društva, ne brinuti o tome kako riješiti sve probleme, nego brinuti da si ti dao sve od sebe, cijeloga sebe, svojih pet kruhova i dvije ribe, da ti nisi ostao šutjeti, da si podigao glas, javno se izložio u borbi protiv zla i nepravde. Isus nam u euharistiji razdaje cijeloga sebe i poziva nas da i mi jedni drugima u ljubavi, služenju, zauzimanju i opraštanju, sebe razdajemo. Ako odgovorim na ovaj poziv vjerujem da je moguće čudo, da je moguće bolje društvo, da je moguće da dođe Kraljevstvo njegovo.

Unuk s početka propovijedi nije bio gladan mesa ili ribe, bio je gladan svoga djeda, njegove blizine. Neka nam današnja svetkovina otvori oči da prepoznamo čega su gladni naši bližnji i neka nam današnje evanđelje bude primjer da se ne obeshrabrimo veličinom njihovih potreba, nego da im darujemo sve ono što imamo, baš kao što se nama Gospodin u Euharistiji dariva.


Hrvoje Katušić