Peta uskrsna nedjelja: Isusovo Božje lice

Često je naše srce uznemireno bezbrojnim stvarima. Objektivni problemi i poteškoće koji se mogu svaliti na nas, ponekad i bez naše krivnje i odgovornosti; teško i nepopravljivo urušavanje zdravlja; ozbiljni lom odnosa koji nas može iznenada pogoditi i pri kojem jedva da išta možemo učiniti; smrt naših bližnjih koji nam bivaju uzeti usred života i čiji gubitak ostavlja ranu koja ne može zacijeliti; strah od budućnosti i njezine neizvjesnosti; tjeskobna briga zbog stanja u svijetu prepunom ratova, gladi, bolesti, beskrupuloznog izrabljivanja i manipuliranja; tjeskobna briga za našu djecu i mlade koji su tek na pragu života u svijetu i društvima rezerviranima za moćne, bogate i elitne; zabrinutost za nas same dok nerijetko gubimo smisao, snagu, volju. I kako da ne bude uznemireno naše jadno srce ako je još imalo ljudsko i iskreno, ako još imalo polazi od vjere u dobro i plemenito?

Pa ipak Isus nam kaže: „Neka se ne uznemiruje vaše srce! Vjerujte u Boga i u mene vjerujte!“ Jedini lijek za našu uznemirenost i destruktivni nemir, koliko god oni mogli ponekad biti i opravdani, jest povjerenje u Isusa, hod njegovim putem i slušanje njegove riječi. Pri tome je važno i slušati onog koji je dobri Pastir i gledati kuda idu njegovi koraci, kuda ide njegov život. Povjerenje u Isusa nije nikakvo jeftino intimiziranje i šaputanje na životnom jastuku, nego prihvaćanje vlastitog života, nošenje vlastitog križa, upravo za Isusom. Tu povjerenje gotovo neprimjetno prelazi u vjeru da je on onaj koji pred nama ide Božju blizinu, ljubav, život. Sve su to velike riječi koje se danas čak slatkasto i zaneseno izgovaraju. Ali ne zaboravimo: to su skupe riječi, za koje se ne traži ništa manje nego vlastiti život. I to život usred valova koji nas duboko i ozbiljno uznemiruju. Vjeru da nas onaj koji ide pred nama ne vodi u apsurd, propast i bajku, nego u Očevu kuću, u sveti Božji život u kojem ima neko mjesto za svakog čovjeka, ima stanova u kojima možemo udomiti svoj nemir i u kojem će svaka naša uznemirenost čuti riječ ohrabrenja i utjehe: Ne boj se!

U našem svijetu stalno smo izloženi nepreglednom mnoštvu slika. Na stranu što smo bića slika i gledanja, a na stranu to što današnji svijet slikama komunicira, upravlja, zavodi, zastrašuje, manipulira. Moderni svijet slika ne ostavlja vremena sazrijevanju, promišljanju, produbljenju. Važan je samo vanjski dojam, važno je ono što upadne u oči, ono što nas opčara. Ne uspijevamo u cjelini sagledati taj sve brži vrtuljak slika i osjećamo vrtoglavicu, kao da gubimo smisao. Isus koji nas poziva na povjerenje, poziva nas i da gledamo u njega. I da gledajući u njega vidimo još dalje i dublje, do samog Božjeg života. Pri tome nas on ne zavodi niti nam laska svojim ugodnim likom. Isus nas ne opčarava, nego čini realnim. On pred nama ide – on Gospodin i Učitelj – s ranama i opasan ubrusom, sagiba se nad izranjenima i ne likuje nad grešnima. I poziva nas da takav bude naš put. Ne put pozlaćenih predmeta i naših ulaštenih izraza i sebi dostatnih pobožnosti, nego put života, opraštanja, put ljubavi. To je put Isusove istine koja vodi do Očeve kuće, koja uvodi u samo srce Božjeg života.

Vidjeti lice Isusa koji ide pred nama znači vidjeti Božje lice. Ali znamo da se Isus ne zaustavlja samo na jednoj strani, jer njegov život je tako transparentan da gledajući Boga vidimo istodobno bližnjega i da gledajući bližnjega naš pogled odlazi sve do Božje dubine i visine, do Božje blizine nama samima. Isus nam pokazuje Božje lice koje se zrcali na licima sestara i braće, on nam pokazuje kako naša mala djela dobrote i ljubavi postaju velika djela koja sežu do Boga. Imati povjerenja u tog Isusa, dapače životno vjerovati u njega, i nas će činiti transparentnima: u prihvaćanju, pomoći, utjesi, praštanju, oslobađanju, dijeljenju, solidarnosti, osjetljivosti i suosjećanju pokazat će se sveto lice Boga, koji ljude voli. Pokazat će se Isus kojeg slušamo, vidimo i poznajemo, a opet nam je uvijek nov. I stalno nam govori: Neka se ne uznemiruje srce vaše! Ne bojte se! Ja sam!

Miro Jelečević, polis.ba