Predrag Mijić

Franjo je stajao i dugo ga promatrao. Pogledom je upijao svaki njegov pokret, svaki osmijeh, i osjećao kako mu srce teži za jednostavnošću života koja ne traži ništa osim Božjeg prisustva

Bog ne ljubi zato što smo dobri i vjerni, već zato da bismo kroz njegovu ljubav mogli postati dobri i vjerni

Vidim tetka Matu kako nosi u rukama dvije trnke držeći ih za rukohvat. Sam ih je ispleo od divljeg bagrema. Spušta trnke pokraj drvene stolice, sjeda na stolicu i naslanja se na njezin…

Dok je djed sjedio pod vrbama, ja sam češao krmače po stomaku koje su ležale u hladovini i zahvalno roktale. Repovima i velikim ušima branile su se od muha koje su ih neumoljivo napadale

Dok se kopalo, o svemu se razmišljalo: o (be)smislu života, o sizifovskom radu, o (ne)pravdi, o djeci, o roditeljima, o ljubavima, o strahovima. Svaki mišić, svi organi su bili u pokretu.…

I dalje sam gledao imena na spomenicima i razmišljao o ljudima koji su u tuđini ostavili svoje kosti. Postali su zatravnjeni i izbrisani junaci

Širina savskog plovnog puta neprestano se mijenja. Nikada nije ista. Gotovo svake godine obala dobiva drugačiji oblik. Nânosi pijeska i šljunka pojavljuju se često na novim mjestima. Nitko…

Koliko ovaca ovčari izgube na svome nomadskom putu? Koliko izgubljenih ovaca ugine? Pronađe li itko izgubljenu ovcu? Bilo mi je žao ovaca i ovčara. No, zbog ove izgubljene ovce bio sam…

Možda nam lijenost, dosada, osjećaj praznine, melankolija, ennui, spleen, žele ispričati jednu drugu priču koja nema nikakve veze s glavnim grijesima a niti s neurozom, jer nijedna neuroza…

Moj otac je u starom štaglju ostavljao jedan prozor otvoren čim bi se lastavice s proljeća vratile. Držao ga je otvorenim sve do njihova odlaska. Iznad tog prozora visio je križ. Taj isti…