Roberta Nikšić 72 objava 0 komentara

Krećemo od Staljina, a čipirani psi motaju nam se pod nogama. Jedan nas odluči pratiti i braniti. Laje na sumnjive njuške koje nisu dio grupe.  Za to vrijeme Staljin se upisuje na obližnju…

Biti Božji pred ljudima znači gledati svijet Božjim očima, tamo gdje ljudi providna dana ne vide, tamo gdje se sirote zanemare, tamo gdje su očite laži i blasfemije svu vjeru popile, tamo…

U kruhu i vinu, posvećenim na oltaru, prisutan je sam Isus Krist. Onaj o kome ste slušali sve od početka vremena. Onaj koji je stvarao, praštao, dugu na nebo postavljao, koji se u konačnici…

Nije li tako lažno i prijetvorno Bogu se na trgovima i raskršćima u prsa busati, a svjesno ne znati da ljudi negdje poniženi, na koljenima pred silom kleče i o tome šutjeti? Nije li tako…

Najčešće mirišem očaj, sjetu, muziku u gradovima, ostavljene ljubavi, nadu. Sve ostalo su demoni koje svi u sebi vakumiramo, samo smo daleko sretniji jer nisu u kamp zatvoreni, pa se eto…

Navikavamo li se postojano da zatvaramo oči pred nepravdama i gutamo tuđe nemare, zaborave i propuste, jer nemamo vjere da se nešto može promijeniti? Je li naša velikodušnost rezervirana za…

U malim gradovima, kao što je ovaj moj, Kladuša, nema pozorišta. Uspješno ga zamjenjuju second hand trgovine i pijace, pijačnim danima

Povjerovati, značilo bi i prohodati, izaći iz svoje učmalosti, tamo gdje u mjestu stojimo, umorni i poraženi, ili zaposliti ruke, tamo gdje su drugi davno ruke podigli. Tamo gdje su nam…

Pozivaju nas svojim kućama. "Bujrum" mama. Glasno se smijemo. Glasnije nego inače. Dublje. Smijeh hladnoću zagrijava. Ovdje se može vrlo glasno na mjesec zavijati. Ovdje je sloboda…

Osoba koja milosrđe osjeti i primi, dalje ga svijetom pronosi. Milosrđe mijenja osobu. A ovom je svijetu do promjene. Europa je stara zgrada željezničkog kolodvora, život u njoj zamire,…