VI. nedjelja kroz godinu | Biti u Božjoj slobodi

Jedna od najvećih ljudskih težina je sloboda. I koliko god se borimo da ona bude veća, i maštamo o njenoj apsolutnosti, prešutno bismo voljeli skinuti njezin teret – teret odgovornosti. Puno je jednostavnije imati krivca za promašaje u drugome i miriti se s vlastitom nemoći. Ali Bog nas nije stvorio da budemo takvi. Njegova slika je puno kompleksnija, snažnija i sposobnija od toga. Današnje prvo čitanje nam upravo o tome progovara. Svijet ima svoje datosti, i sve što nas okružuje nije uvijek pod našom kontrolom, ali naša relacija, reakcije, prihvaćanje i suživot je nešto što u potpunosti pripada nama.

Sloboda ima “lice” i masku koju joj dodjeljujemo. Njezina ljepota nalazi se u tome što pripada svima, i daje mogućnost da čovjek neprestano stvara, iznenađuje, uljepšava i oplemenjuje vrt u kojem je zasađen. Ali nismo se uvijek spremni nositi s njom, pa je zaboravimo i dodjeljujemo nekome drugome, izbjegavamo o tome dodatno razmišljati i puštamo da se život događa sam od sebe. U današnjem Evanđelju Isus nam progovara kako nije došao ukinuti već postojeće zakone, običaje i norme, niti pokazati granice naše slobode, nego nam pokazati njezin smisao. Primjeri “granica” slobode nisu ništa drugo nego podsjetnici na veličinu vlastitog postojanja i poslanja. Čuvati život drugoga, dostojanstvo vlastito i tuđe, samo su smjerokazi kako svoju životnu misiju učiniti uspješnom. No, nažalost, nama više postaju odmorišta na koja ćemo odložiti vlastitu odgovornost, i koja bi umjesto nas trebala izdržati sav teret naših vlastitih pogrešaka.

Dolazeći na ovaj svijet dane su nam dvije izvrsne prilike, jedna da učinimo nešto sa sobom i svim onim što nosimo u sebi, i druga da učinimo nešto sa svijetom i svim stvorenim što nas okružuje. Ali problem nastaje kad te prilike nisu darovane samo meni, već i drugima oko mene, a na Zemlji je ponekad poprilična gužva, te se lako utopiti u masi ili istu potopiti.

Stoga je važno svakodnevno prizivati u svijest Pavlove riječi iz današnjeg drugog čitanja. Darovana nam je Mudrost, da život i sve stvoreno promatramo očima Stvoritelja, da naša djela budu sinkronizirana s Njegovim. Naša potraga za smislom, koliko god zaobilaznim putovima išla, uvijek završava kod Njega. Samo onaj koji je kreirao ovaj svijet, i u njemu svakoga od nas, može dati provjerena uputstva za preživljavanje. I gdje više možemo pronaći opravdanje? Gdje pobjeći? Neka nam i današnji dan, bude još jedna prilika, da zastanemo i pogledamo se u ogledalo koje nam je spremno pokazati Ljubav i učiniti nas istinski slobodnima.

Ana Marčinko