Dva lica vjere: Trump, papa Lav XIV. i borba za dušu religije u javnom prostoru

Na zalasku sunca 8. svibnja 2025. – na početku svog pontifikata – papa Lav XIV. ovako je opisao svoju viziju mira:
„Mir s vama. To je mir uskrsloga Krista – razoružani i razoružavajući mir, ponizan i ustrajan. Dolazi od Boga. Boga koji nas sve ljubi – bezuvjetno.”

Na Božić je pojasnio da to nije tišina oružja iz primirja, jasno se distancirajući od krhkih međunarodnih sporazuma, koji mogu svako pozivanje na pomirenje pretvoriti u nešto destruktivno: oduzeti ljudima volju za reagiranjem, odgovorom ili otporom.

Možda je i sam izbor pape Lava bio donekle „nenaoružan i razoružavajući”: s jedne strane, iznenadio je mnoge koji su očekivali senzaciju – američkog kardinala Roberta Francisa Prevosta, izabranog za 267. papu poslije opće prihvaćenog pape Franje. S druge strane, čak i sa svojim diskretnim, tihim stilom, pažljivim slušanjem i suzdržanim osmijehom, papa Lav XIV. i dalje ruši vjernička očekivanja – otkrivajući se svakoga dana kroz susrete, riječi i geste. Mir, jedinstvo, sinodalnost i unutarnji život možda su četiri osi njegova pontifikata. Godinu dana nakon tog prvog obraćanja, isti mir suočio se s ozbiljnim izazovom. Na drugom kraju Atlantika sjedio je drugi Amerikanac – predsjednik SAD-a koji svoju vlast vidi kao izraz božanske providnosti i koji se okružuje jezikom vjere i kršćanskom simbolima. Moglo bi se činiti da među njima postoje prirodne poveznice. Umjesto toga, razvio se jedan od najupečatljivijih i najzanimljivih sukoba moći epohe.

Suvremeni primjer napetosti između vjere kao sredstva moći i vjere kao njezina moralnog korektiva danas se ne odvija na marginama društva niti u apstraktnim teološkim raspravama. On je prisutan u svakodnevnim političkim sukobima, medijskim naslovima i javnim nastupima koji povezuju Washington i Vatikan. Odnos između Donalda Trumpa i pape Lava XIV. nije tek prolazni sukob između dvojice utjecajnih Amerikanaca – jednog u Bijeloj kući, drugog na Petrovoj stolici – nego simptom dublje borbe za samu definiciju religije u modernom društvu. U središtu tog sukoba nalazi se pitanje koje nadilazi dnevnu politiku: treba li religija služiti učvršćivanju političkog identiteta i državne moći, ili ostati univerzalni moralni glas sposoban kritizirati svaku vlast, pa i onu koja se poziva na kršćanske vrijednosti?

Napetosti su bile prisutne od početka. Prva veća pukotina pojavila se u listopadu 2025., kad je Papa kritizirao „nečovječno” postupanje prema migrantima. Sredinom studenog, Američka biskupska konferencija – koja okuplja oko 270 biskupa – gotovo se jednoglasno (samo su tri biskupa bili protiv!) usprotivila Trumpovoj politici, osuđujući „klimu straha” i „omalovažavanje migranata” te naglasivši obavezu da se brani Bogom dana ljudska dostojanstvenost.

Prorok nije onaj koji govori vlastima ono što žele čuti – prorok je onaj koji im govori ono što trebaju čuti, bez obzira na cijenu

Pravi sukob izbio je u proljeće 2026., kad je Trumpova administracija ušla u vojni sukob s Iranom. Papa je Trumpovu prijetnju uništenjem iranske civilizacije nazvao „doista neprihvatljivom” i pozvao na nastavak mirovnih pregovora. Trump je uzvratio tvrdeći da je papa „slab u suzbijanju kriminala i loš u vanjskoj politici”, nazvao ga „slabim”, optužio ga da „ugrožava mnoge katolike” i izjavio da preferira papina brata Louisa jer je „totalno MAGA”.

Takve izjave nisu bile ni teološke ni duhovne prirode – odražavale su transakcijsko shvaćanje religije u kojem se od vjerskih autoriteta očekuje politička lojalnost. Time je Trumpov model vjere izišao potpuno otkriven: vjerski simboli više ne služe transcendenciji ili duhovnom iskustvu, nego potvrđivanju određenog političkog poretka. Papa nije iznosio lažne tvrdnje – nikad nije izjavio da je u redu da Iran dobije nuklearno oružje. Apelirao je isključivo na mir, iz ugla biblijskog i crkvenog učenja.

Papa Lav XIV. nije uzvratio napadom; odabrao je drugačiji registar. U papinskom zrakoplovu na letu prema Alžiru poručio je novinarima:

„Nisam političar. Nemam se namjeru raspravljati s Trumpom. Poruka ostaje ista: promicati mir. Previše ljudi u današnjem svijetu pati; previše nevinih gubi živote. Mislim da netko mora istupiti i reći da postoji bolji put.”

Kada je rekao:

„Ne bojim se Trumpove administracije. Nastavit ću glasno govoriti o poruci Evanđelja. Mi nismo političari – ne gledamo vanjsku politiku iz iste perspektive. Ali vjerujemo u poruku Evanđelja kao graditelji mira”,

nije izgovorio diplomatsku frazu, nego jasno teološko stajalište. Time odbacuje ideju da bi Crkva trebala biti produžena ruka bilo koje države ili političkog projekta.

Papa je u jednom trenutku rekao nešto što je gotovo teško čuti, jer izravno imenuje ono što mnogi radije ne bi imenovali: da je postalo uobičajeno uvlačiti jezik vjere u političke bitke, blagoslivljati nacionalizam i opravdavati nasilje u ime Boga. Nije to bila apstraktna teološka opservacija – bila je to dijagnoza sadašnjeg trenutka, izrečena bez okolišanja. A odgovor koji je predložio nije bio politički ni institucionalni: pozvao je vjernike da takve zlouporabe vjere odbijaju prije svega vlastitim životom, jer – kako je rekao – ti oblici bogohuljenja skrnave sveto Božje ime. Riječima koje u sebi nose i žalost i odlučnost.

Sukob između Trumpa i pape Lava XIV. posebno je zanimljiv jer pokazuje dva različita oblika sekularizacije religije. Trumpov model religiju zadržava u javnom prostoru, ali je pretvara u političku energiju i identitetsko gorivo. Kršćanski identitet postaje sredstvo homogenizacije političke zajednice – osobito u kontekstu kulturnih ratova, migracija i pitanja nacionalne sigurnosti. Vjera ne nestaje, naprotiv, postaje izrazito vidljiva. Ali se njezin smisao sve više svodi na političku funkcionalnost: nije važno što vjeruješ, nego kojoj strani pripadaš. Teolog Johann Baptist Metz upravo je u tome vidio jednu od najvećih opasnosti modernog političkog kršćanstva – vjeru koja ostaje prisutna u javnom prostoru, ali postaje funkcionalna za održavanje postojećeg poretka, lišena svoje profetske oštrice. Talijanski filozof Massimo Borghesi tu dinamiku opisuje kao „sekularizaciju iznutra”: religija ne nestaje, ali gubi transcendenciju jer se poistovjećuje s određenim političkim projektom, nacijom ili ideologijom. Božja strana postaje unaprijed poznata i politički definirana – Bog više ne iznenađuje, ne uznemiruje, ne poziva na obraćenje. Potvrđuje. Papin pristup pokazuje drukčiji put. Njegova kritika migracijske politike SAD-a, kao i osuda retorike koja opravdava rat u ime kršćanstva, proizlaze iz uvjerenja da Evanđelje ne može biti podređeno nacionalnom interesu.

Hoće li religija postati sredstvo identitetske mobilizacije i legitimizacije političke moći? Ili će ostati prostor moralne kritike koji podsjeća svaku vlast da nije apsolutna? To nije samo akademsko pitanje – ono se tiče samog srca onoga što religija jest i čemu služi. U toj razlici krije se temeljna razdjelnica suvremene političke teologije

Odnos pape Lava XIV. i Donalda Trumpa nije samo politički sukob između dvojice Amerikanaca – on otkriva dublje napetosti između moralnog autoriteta Crkve i pragmatike moderne geopolitike. Papa jasno iznosi dugogodišnje crkveno učenje o ratu, migrantima i općem dobru, ali to čini s autoritetom američkog pape čiji se glas teško može odbaciti kao strani ili irelevantni. Ne može se reći da ne razumije Ameriku. Ne može se reći da govori iz sigurne udaljenosti nekoga tko nije uronjen u stvarnost koju komentira. Rođen u Chicagu, oblikovan u augustinskoj tradiciji služenja i zajedništva, on govori iznutra – i upravo to čini njegov glas neugodnim za one koji bi radije da šuti. Upravo zato ovaj sukob spada među najzanimljivije odnose moći današnjice. Nije to sukob Crkve i države u klasičnom smislu – nije to ni ideološki rat između ljevice i desnice. To je nešto suptilnije i dublje: rasprava o tome smije li moralni autoritet postojati neovisno o političkoj moći, i može li vjera ostati vjera ako pristane biti njezinim slugom.

Hoće li religija postati sredstvo identitetske mobilizacije i legitimizacije političke moći? Ili će ostati prostor moralne kritike koji podsjeća svaku vlast da nije apsolutna? To nije samo akademsko pitanje – ono se tiče samog srca onoga što religija jest i čemu služi. U toj razlici krije se temeljna razdjelnica suvremene političke teologije. Jedna vizija religiju podređuje logici moći i time je, paradoksalno, sekularizira – ne tako što je izbacuje iz javnog prostora, nego tako što je lišava onoga što je čini religijom: sposobnosti da stoji iznad svake ljudske institucije i sudi joj. Druga nastoji očuvati njezinu univerzalnu i kritičku dimenziju, inzistirajući da vjera ne postoji zato da osvaja politički prostor, nego da ga moralno prosuđuje. Druga vizija nastoji očuvati univerzalnu i kritičku dimenziju vjere, inzistirajući da religija ne postoji zato da osvaja politički prostor, nego da ga moralno prosuđuje. Ta vizija nije naivna – ona ne pretpostavlja da Crkva može ili treba stajati izvan povijesti. Ali pretpostavlja da Crkva u povijest ulazi s vlastitim mjerilima, a ne s onima koje joj nameće trenutna politička konjunktura. Prorok nije onaj koji govori vlastima ono što žele čuti – prorok je onaj koji im govori ono što trebaju čuti, bez obzira na cijenu.

Crkva u Hrvatskoj, shvaćena koncilski kao Božji narod, pokazuje oba lica o kojima je ovdje riječ. Postoje glasovi koji hrabro stoje uz marginalizirane, koji kritiziraju korupciju i nepravdu, koji odbijaju biti glasnogovornici ni jedne stranke. Ali postoje i oni koji su se preblizu ušuljali uz strukture moći, koji su šutjeli kada je trebalo govoriti, ili govorili kada je trebalo šutjeti. Ta unutarnja napetost nije slabost Crkve – ona je, zapravo, njezin najiskreniji odraz. Crkva nije monolit; ona je zajednica u kojoj se ista borba za dušu religije vodi tiho, svakodnevno, daleko od vatikanskih dvorana i washingtonskih medijskih ciklusa. Upravo tu leži i povijesna odgovornost trenutka. Izbor između opisana dva modela nije apstraktan – donosi se svaki dan, u svakoj propovijedi, svakoj izjavi, svakoj šutnji. I posljedice tog izbora nisu samo crkvene. One su duboko ljudske.

---

Krešimir Cerovac, polis.ba

---