Massimo Recalcati

Fizička smrt našeg tijela nije jedino iskustvo koje možemo imati o smrti. Postoje, uistinu, bezbrojne smrti koje okružuju naše živote

Kada se, ustvari, Vrhovno dobro zaziva da bi se činilo zlo, više nema granice zlu, ono može sve izvršiti, jer zlo postaje nužni štit u obrani Dobra

Nagon za smrću djeluje tako što umnaža razaranje, ne potvrđuje život nego ga na radikalan način negira

Ne moli se da bi nam bilo oprošteno ili da bi nas svemogući Drugi ljubio, nego se moli, ako se želi moliti, da bi se susreo vlastiti nedostatak, da bi se uvidjelo kako se taj nedostatak može…

Što se više ističe idealna vrijednost Uzroka, time se smanjuje vrijednost gubitka života stvarnih ljudi. To je kičma svake ideologije, njezina izrazito fundamentalistička crta

Svjetlo štale koje okružuje malenog i bespomoćnog Isusa blagdan je pobjede života nad smrću. To svjetlo anticipira temeljno poslanje ovog malenog i bespomoćnog kralja: osloboditi život…

Oni koji se osjećaju da rade u službi ideologije ne poznaju samilost, nježnost, obzirnost, doslovno – nemaju srca

Molitva omogućuje da postoji barem netko u univerzumu tko me ne može izgubiti, tko bezuvjetno voli moj život baš stoga što je moj

Što se pak događa ako onaj tko je izdao, tko je kazao da „više nije kao prije“, ipak ponovno zatraži da bude kao prije? Je li moguće oprostiti? To je najvažnije pitanje autoru koji piše…

Temeljna Kajinova zabluda, to jest temeljna zabluda svakog čovjeka jest: izabrati nasilje umjesto riječi, slijediti slijepo vlastiti pravac, ne mariti za istinu drugoga, za bratovu istinu