Gunnar Bremer – Ratnik sa sjevera

Sva groblja svijeta nalik su jedna drugima. Groblja su mjesta nedosanjanih snova. Nitko ne dosanja sve svoje snove. Svako ljudsko biće je nedosanjani san. No, svaki život je jedna cjelina.

Zimi vlada mukla tišina nad grobovima koju prekine huk vjetrova. Ljeti grobaljsku tišinu narušava zujanje pčela. Primorska groblja ljeti ispunja zaglušujući pjev cvrčaka opijenih sokovima mladih izdanaka biljaka. Mirisi trava i cvjetova na grobljima smrtno su teški. Sunce na grobljima udara intenzivnije. Na njima se zaboravi ravnomjerno disati. Povremeno se duboko uzdahne za sve one čija imena i slike te promatraju sa spomenikā dok tražiš grobove rodbine i prijatelja.

Jedino se grobove onih koji su imali sreću zauzeti rubna mjesta na grobljima brzo pronađe, za svima ostalim se zna tragati. Groblje se mijenja češće i brže nego selo. Dolaze novi stanovnici i zauzimaju mjesta stalnog boravka čekajući dan uskrsnuća. Mijenjaju se nadgrobni spomenici koji su nekada bili orijentir prema traženim grobovima. Jako teško bih – pogotovo u starom neplanski naseljavanom dijelu groblja – nekome objasnio gdje se nalazi moja obiteljska grobnica. No, objasniti gdje se nalaze grobnice dvojice posebnih stanovnika grebničkoga groblja, veoma je jednostavno.

Kada se uđe na glavni ulaz – pored grobljanske kapele – u grebničko i bazičko groblje: od ulaza desno u prvom redu, zadnji grob u samom uglu (u novom dijelu groblja), grob je Ilije Abramovića (1925-2020); a od ulaza lijevo u prvom redu, zadnji grob u samom uglu (u starom dijelu groblja), grob je Gunnara Bremera (1974-1993).

Ilija Abramović je rođen u Grebnicama od roditelja Ante i Anke rođene Kopić iz Oštre Luke. Imao je braću Franju i Luku i sestru Anicu. Bio je unovačen 1943. s osamnaest godina u 5. njemačku lovačku vojnu. Na jednu stranu je morao. Nakon Drugog svjetskog rata, pukim slučajem, kao ranjenik, ostao je u Austriji i tako se spasio od sigurne smrti. Živio je 95 godina.  U Klagenfurtu su logorašima davali stanove. Njemu su kao dobrom nogometašu ponudili trosobni stan. On je taj stan prepustio obitelji s troje djece a ušao je u garsonijeru u kojoj je ostao do kraja života. Namještaj koji je u njoj zatekao, nije mijenjao do smrti. Oženio se Austrijankom. Nisu imali djece. Po vlastitoj želji dovežen je i ukopan na grebničkom groblju a i mjesto vječnog počinka sam je izabrao.

Gunnar Bremer je rođen u utorak 30. srpnja 1974. u Njemačkoj. Rođen je u godini u kojoj je europsko gospodarstvo bilo pogođeno jakom inflacijom. Ustrojen je u Domaljevcu 14. listopada 1992. u Drugu bojnu 104. brigade HVO-a. Dok su mnogi bježali iz Bosne u Njemačku kako bi spasili sebe i svoje živote, Gunnar je došao iz sigurne Njemačke u bosanski pakao. Poginuo je na liniji grebničkog ratišta kao pripadnik 104. brigade HVO-a u ponedjeljak 19. travnja 1993. Iste godine, 25. svibnja, osnovan je UN-ov tribunal u Haagu za ratne zločine na području bivše Jugoslavije.

Od Gunnarovih osobnih podataka pronašao sam u Općinskom uredu za obranu u Domaljevcu još samo da mu se otac zvao Gunter (tako je bilježnik zapisao rukom). Nisu mi ništa više mogli o njemu kazati. Ne znaju gdje je točno rođen. Njegov slučaj nije produbljivan, jer nitko nije tražio pravo na obiteljsku mirovinu, rekoše mi u uredu.

Živio je nepunih 19 godina. Došao je na grebničko ratište da brani nepoznate ljude od nepoznatih ljudi. Bio je na strani napadnutih. Priča se da je njegova mama odlučila da njegovi posmrtni ostaci ostanu ležati na grebničkom groblju.

Ni Ilija ni Gunnar nisu izabrali mjesto rođenja. Ilija je morao u rat, izabrao je mjesto ukopa, dok je Gunnar izabrao način života. Mjesto ukopa su mu odredili drugi. Iako su na rubnim mjestima na groblju, obojica su postali centralni likovi našega groblja, Ilija kao predsjednik Počasnog bleiburškog voda, a Gunnar kao strani dobrovoljac u obrani Grebnica.

“Gunnar je nordijsko ime. Izvedeno je od staronordijskog imena Gunnarr, koje se sastoji od osnove `gunnr` (rat) i dodatka `arr` (borac). Dodatak se također može protumačiti kao slabljenje riječi `nor` (sjever), što Gunnara čini `ratnikom sa sjevera`.” (Izvor: Wikipedia)

Više puta sam stajao ispred njegova groba, pomolio bih se i upalio svijeću. Molim se i palim svijeće za čovjeka koji je branio moje rodno mjesto a i za čovjeka koji u blizini nema nikoga svojega. Rečeno mi je da se jedna žena iz sela brine za njegov grob.

Bilo je nekoliko stranaca koji su došli na posavsko ratište braniti nas od velikosrpskog goropada. Jedan prijatelj mi je skoro ispričao kako je jednom branitelju – Portugalcu – poklonio bocu portugalskog vina koju je imao kod kuće. Portugalac je sutradan poginuo.

Ljetos (13. srpnja 2023.) sam obišao obiteljski i Gunnarov grob. Dok sam stajao ispred  njegova groba, oteo mi se pogled i prvi puta sam zapazio da se spomenik moga oca vidi s njegova groba. Pokušavao sam sebi – na osnovi siromašnih informacija o ovom mladom čovjeku – predočiti njegov život. Uzalud. Ostaje mi anonimna životna priča anonimnog ratnika sa sjevera.

Njegov grob prekrili su grmovi tuje occidentalis. Uočio sam da mrtvilo groba remeti svilena i nježna paukova mreža koju je pauk istkao između tujinih grančica. U paukovoj savršeno ispletenoj mreži vječni počinak pronašla je nekolicina nemilosrdnih posavskih komaraca. Oko njega je još uvijek živo. Nešto se događa. Priroda ni mrtvima ne dopušta da budu samo mrtvi.

Ukrasni grmovi tuje na njegovu grobu rastu samostalno i bez ljudske intervencije. Izgledaju kao ogromni zeleni i mekani pokrivač. Štite ga od sunca, kiše, snijega i svakog drugog zlog vremena. Zbog gustoće grmova ne može se rukom dotaknuti a ni okom vidjeti zemlja koja je prekrila Gunnara. Kao da je i nema. Čini se da je tuja izniknula iz njegove duše i tijela.

Uza sami nadgrobni spomenik s natpisom –

POČIVA U MIRU BOŽJEM
GUNNAR BREMER
1974-1993

– izrastao je bršljan sa srcolikim zelenim listovima. Ova biljka penjačica zaboravila je urođenu karakteristiku penjanja. Jedna grana bršljana pružila se ispod natpisa na spomeniku, dok se druga protegla po sredini groba. Bršljanovi listovi, koji preko cijele godine ostaju zeleni, postali su u kršćanstvu simbolom besmrtnosti. Nekada je krasio bogove Ozirisa i Dioniza. Neki su pomoću bršljana padali u ekstazu. Posjeduje iscjeljiteljsku moć. Ova drvenasta biljka jednostavno je tu. Znak je njegove vječitosti i njegova mladenačkog ushićenja. Kao da nastavlja iscjeljivati njegove tjelesne i duševne boli.

S obližnjeg već dotrajalog drveta šljive pao je njezin plod među tujine grančice. Iz tvrde koštice uspješno izrasta stablo šljive. Između malih i svijetlozelenih listića primijetio sam nekoliko trnova na mladom drvetu. Toliko života na mrtvom grobu „neznanog junaka“!

Dok je išao ususret svojim idealima, progutala ga je grobna hladnoća u tuđoj zemlji. Ovdje u tuđoj zemlji među nepoznatim susjedima, postao je poznat među nepoznatima. Svi koji još žive u Grebnicama i Baziku, znaju za Gunnarov grob.

Skloni smo mjeriti veličinu, smislenost i puninu nečijega života po godinama, položaju, bogatstvu, inteligenciji. Tako smatramo da je svijet dugovječnog, uglednog, bogatog i inteligentnog čovjeka važniji, smisleniji, ispunjeniji od svijeta djeteta ili onoga koji nije dugo živio, koji nije bio poznat, bogat i posebno obdaren. Ne, to nije točno. Čak i mali dječji svijet je neizmjerno velik, smislen i pun.

Iako je Gunnar živio nepunih devetnaest godina, njegov život nije prekinut i ostao negdje visjeti u zraku, nedovršen. Ne, Gunnarov život je dovršen, zaokružena cjelina. Da je kojim slučajem Gunnar preživio rat i doživio devedesetpetu godinu, kao Ilija, i tada bi ostalo njegovih nedosanjanih snova. Ilijini mnogi snovi su ostali nedosanjani. Čovjekov život je san kojega ispunjaju neuspjesi svih vrsta.

Gunnarov život ostaje nam tajna. Zašto je napustio rodni kraj i otišao boriti se za druge? Da li se borio za pravdu protiv nepravde ili mu je jednostavno bilo do borbe, do avanture? Njegov život prije dolaska na grebničko ratište, nepoznanica nam je. Je li imao još braće, sestara, prijatelja? Šta je radio? Što ga je zanimalo? Koje uspomene je ostavio u svome rodnom kraju, svojoj sobi? Koje snove je sanjao? Je li se zaljubljivao? Ako je bio pri svijesti dok je umirao, je li pronašao životni smisao u svojoj odluci? Također se pitam: Zašto je ratnik sa sjevera došao braniti baš nas?

Od 1993. do danas pale su mnoge kiše i mnogi snjegovi na njegov grob. Svanjivalo se i smrkavalo iznad njegova groba. Preko njegova groba su prohujali mnogi vjetrovi. Na njemu se zaustavljaju sve vrste poljskih insekata, slijeću vrapci. Sigurno su pored njega prošle lisice koje se u noćne sate mogu vidjeti kako se provlače kroz polupanu grobaljsku ogradu baš ispred njegova groba. Mnogi pogledi su zastali na njegovu imenu koje je jedinstveno u ovom groblju. Mnoge molitve su izgovorene za nepoznatog ratnika sa sjevera.

Lijevo od ovalne slike na spomeniku stoji metalni reljefni križ na kojem su umjesto korpusa ugrađene tri ruže. Simbolika triju ruža je – volim te. Teško mi je na osnovi pogleda s fotografije bilo što reći o ovom mladom čovjeku. Izgleda poput maturanata koji su se slikali za uspomenu na maturske dane. Klasična fotografija za prometnu dozvolu ili osobnu iskaznicu.

Pitam se je li Gunnar bio kršten i je li bio katolik? Pripadnici 104. brigade HVO-a podigli su mu spomenik. Došao je iz zemlje u kojoj je kršćanstvo najzastupljenija religija. Ukopan je na katoličkom groblju. Vjerojatno su zbog toga oni koji su donosili odluku o izgledu spomenika, odlučili da njegov spomenik krasi kršćanski simbol – križ.

Uz njegov spomenik su postavljena tri mala anđela. Dva s desne i jedan s lijeve strane. Ne znam tko je imao ovu ideju da na njegov grob postavi anđele ali ja sam ih povezao s trojicom arkanđela: Mihaelom, Gabrielom i Rafaelom. Ova duhovna bića, glasnici Božji, koji se spominju u Bibliji, zauzeli su važno mjesto u kršćanskoj tradiciji. Značenje njihovih imena je: Tko je kao Bog?; Bog je jak!; Bog iscjeljuje i liječi. Posljednji puta sam na njegovu grobu izgovorio ovu molitvu: Ratniče sa sjevera, neka te štiti i čuva jaki Bog, neka iscijeli i zaliječi sve tvoje duševne i tjelesne boli i neka ti bude milosrdan. Amen

---

Predrag Mijić, polis.ba

---