www.polis.ba

Božić najmanjima

Dragi prijatelji neka vam je sretan Božić, dan u kojem je Bog čudesno obasjao svijet svojim svjetlom i postao dio naše obitelji pozivajući nas da i mi u svakoj tami budemo svijetlo, dan u kojem je Bog svakome objavio svoju ljubav pozivajući nas da odgovorimo na nju i prepoznamo u svakom čovjeku brata i sestru, osobito u onima najmanjima

Sretan vam i blagoslovljen Božić. To vam iskreno želim, kao što vjerujem da i vi to iskreno želite svakome kome danas uputite te riječi. No zastanimo na trenutak i promislimo, što one znače?

Božić je blagdan u kojem slavimo Kristovo rođenje. I koliko god se razlikovali naši osjećaji prema tom događaju, svi na svoj način sudjelujemo u ovom slavlju.

Kao što i priliči svakom pravom rođendanu, potrudili smo se da na njega obučemo najbolje odijelo, možda i pripravimo neko dobro jelo, dodamo koji ukras i trudimo se biti dobre volje, bez obzira na brige i stvarnosti koje nas okružuju, jer red je to radi slavljenika. Sve to činimo i uz brojne poklone, koji su izvanjski, a ponekad i skupi i komplicirani znak, jedne tako prirodne i lijepe stvarnosti – ljubavi.

Al’ za razumijevanje Božića sve to nije dovoljno. Ono što se zapravo dogodilo prije više od dvije tisuće godina, i što je pratilo taj najposebniji dan ljudske povijesti uključivalo je puno više od onoga što danas živimo. Tog dana izostali su ukrasi i lijepa odijela, svečana hrana i pospremljen dom. Tog dana maleno dijete upoznalo je život u njegovoj surovoj stvarnosti.

Rođenje Isusa Krista zbilo se ovako – jedna prestrašena žena, u pratnji jednog prestrašenog muškarca, i sama pritisnuta životnim brigama i rokovima, ispunjavajući svoje društvene obveze našla se pred zidom, i kao da joj sve to nije bilo dovoljno navršilo joj se vrijeme da rodi, potpuno nespremnoj bez ičije pomoći. Kucajući od vrata do vrata bila je sve svijesnija teškoća koje joj slijede, dok život nema vremena za pauzu i predah, i čekanje nekih boljih okolnosti i rješenja. U hladnoj betlehemskoj noći u liku malenoga djeteta u naš svijet, naše strahove i podjele, u naše boli i radosti došao je sam Bog. Onaj koji je početak i svršetak, po kojem sve postaje i biva, u svojoj ljubavi spustio se i nadvio nad svoje stvorenje. Primila ga je u svoje krilo malena siromašna obitelj, bez toplog doma, sigurnosti i jasne budućnosti, ali dovoljno otvorena da bira život ispred društvenih očekivanja. Tako je jedna naizgled obična ljudska priča, koja nije imala snagu izazvati empatiju, za koju nije bilo mjesta u nijednoj kući ni svratištu, postala ono dobro koje želimo na današnji dan jedni drugima.

Zato se danas dok slavimo Božić, pitajmo gdje se danas događaju takve obične ljudske priče, gdje su oni koji danas biraju život protivno društvenim konvencijama. Gdje su oni koji se preplašeni i sami bore za život, svoj život i život svojih obitelji.

Po betlehemskoj obitelji Gospodin je utješio svoj narod. Božić nije ostao tek još jedna tužna životna priča, nego je Bog kroz betlehemsku noć u ovaj svijet donio nadu i ohrabrenje. “Ovako se htjede roditi onaj koji hoće da ga ljube, a ne da ga se boje”. Došao je da donese život i pokaže blizinu svima, počevši od onih na marginama, granicama, na periferijama naših modernih društava. Svojom malenošću podsjeća nas da nijedan čovjek nije bezvrijedan i da se u svakom ljudskom licu odražava lice Stvoritelja.

Zato dragi prijatelji neka vam je sretan Božić, dan u kojem je Bog čudesno obasjao svijet svojim svjetlom i postao dio naše obitelji pozivajući nas da i mi u svakoj tami budemo svijetlo, dan u kojem je Bog svakome objavio svoju ljubav pozivajući nas da odgovorimo na nju i prepoznamo u svakom čovjeku brata i sestru, osobito u onima najmanjima.


Piše: Ana Marčinko