Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Binarna Bosna 11.11.1999.
“Naša draga Banjaluko”, pobožno će Emina iz Texasa, “mi ćemo se jednog dana vratiti i donijeti miris ljepotu i duh i sve ono što su nam dušmani oduzeli, obećavamo mi to tvoji građani i tvoja djeca.”
– “Vozdra raja”, probode na stotine puta svakoga dana svijetom od Sjevera do Australije.
– “Ćao raja, šta ima?” odzrave bešumno binarni znakovi u stotinama pitanja, pozdrava i prijateljskih traženja, kojima brzo naplave WEB stranice posvećene njihovim napuštenim zavičajima: Varešu, Banjoj Luci, Prijedoru, Stocu, Sarajevu, Brčkom… Slijedeći ih preko nasumice izabranih ključnih riječi “Bosna+chat” digitalna duša poslužitelja uputila je na “123.225 Web pages for you”.
– “Vozdrica”, zazvoni Kotorvarošanka Nela iz Nizozemske predajući se ne-milosti satelita ljubavi.
-“Svim jaranima pozdrav iz NYC”, uskače Ado bez prezimena, priloživši svoju digitalnu fotografiju.
Okupljalište zvano Banja Luka nameće se ne samo svojim abecednim prvenstvom. Njezini mladi izgnanici, kojima nije suđeno da sva svoja znanja ugrade u tvarnu Banju Luku 21. stoljeća, izgradili su je poput kristalnog broda – na WEB stranicama.
– “Raja, stranica stvarno ubija”, brani se od otrovnog ujeda nostalgije Alma iz Pittsburgha, USA.
-“Samo želim da kažem da je stranica stvarno haos i jedan veliki pozdrav svima Banjalučanima širom svijeta. Valjda ćemo se svi uskoro vratiti u našu divnu Banjaluku koju svi nosimo u srcima ma gdje bili”, dodaje Samra iz zaleđenog Linkepinga, Sverige. Na odlasku u svoj novi dom, okružen raslinjenem tamnozelene boje i bijelim noćima, Samra je, kao i brojni drugi tužni svati iz Banje Luke, nečujno prošla kroz Zagreb. Možda se ovdje, ako je imala vezu ili nešto neotkrivena novca, zadržala nekoliko tjedana. Trebala je, možda, kupiti lažne dokumente, sačekati vezu koja će je prebaciti u Europu. Možda je rintala neko vrijeme u Karitasu, Merhametu ili kakvoj probosanskoj ustanovi, sva sretna da nečemu još pripada.
– “Nazire li se kraj ovoj krizi”, zadjeva se Denis Pašalić, Sverige.U drugoj rečenici priznaje da je navedeno pitanje citat koji je pozajmio iz Političkog magazina iz 1986. Kako li nevino izgleda ondašnja kriza.
– “Imao 27 godina, stanovao u ulici Šoše Mazara 6, preko puta Ferhadije, tzv. Hanište bb. O.Š. Filip Macura, srednja elektro-škola”, predstavlja se u prvom navratu Zlatko. U drugom svojem javljanju kaže da “dugo traga za svim ljudima koje je poznavao i družio se”, “ali nemam sreće. Ili se ne mogu javiti, ili, što bi mi bilo izuzetno žao, ne žele.” U trećem svom žalosnom očitovanju, nakoliko dana potom, Zlatko neodređenom prijatelju priznaje citatom: “Dug je put do vječnosti i mi je prelazimo šutke i u miru”.
Upada Mersad s namjerom da prekine jadikovke:
– “Hacko, legenda si majkemi daj buraz vise razonode na ovaj chat”..
– “Ja sam iz Novoselije, svirao sam gitaru u Banjalučkom bendu Dachau. Bosna je ba zakon što se tiče naše muzike. Ko me zna neka me mail-a”, poziva Faruk Selimović, Švedska, priznajući da se ponekad pita, je li tim imenom banda izazvao sudbinu.
Damir D., kojemu je cura ostala u Banjoj Luci, redovito obilazi siteove, ali rijetko nešto napiše. Mrzi kad pronađe odgovor: “No unread message”. Nekako, svašta je doživio da ni u šta više ne vjeruje. U biti, za njega kažu da je izgradio svoje žive stranice, koje čuva u glavi. Oni kojima se povjerio kažu da su izmiksane od najljepših livada koje se sastaju u kuštravim vrbicima Vrbasa; snježnih vrhova koji se propinju nad gornjim tokom Neretve, procvalih šljivika koji se u srebrenim valovima spuštaju s Majevice i smiruju tek u Savi, od blješteće krune hercegovačkog kamenjara.
– “Moja je želja, kao i želja mnogih Banjalučana, da se vratimo u onaj naš grad kakav je bio prije”, kaže Mario Bilić iz Hrvatske.
– “Naša draga Banjaluko”, pobožno će Emina iz Texasa, “mi ćemo se jednog dana vratiti i donijeti miris ljepotu i duh i sve ono što su nam dušmani oduzeli, obećavamo mi to tvoji građani i tvoja djeca.”
– “Drago mi je vidjeti Cyber Banjaluku al bi mi još draže bilo sve nas skupa vidjeti kraj Vrbasa. Pa zato ne pretjerujte u ovome, nego hajmo kuci” kaže Amir Imamović, Wels, Austria.
– “Kompjuter nas ne može približiti ni milimetra. Zar ćemo cijeli život da provedemo ovako na kilometre jedni od drugih?”, pita Tatjana G. iz Švedske, usamljena kako samo Mjesec na nebu može biti. Svjesna je da u svjetskim poštama ustrajno tuckaju impulsi. Koliko otkucaja vrijedi njihova patnja. Cyber-svijet ostaje samo evidencija neostvarenih želja.
– “Sva se cyber raja rasula. Amerika jes da nije loša, ali Bosna je zakon!!!”, kaže Mersiha iz Toleda USA, inače iz Donjeg Vakufa.
Ritmovi stotina megaherza neprestano trzaju svijet emigranata. Njegovo bilo otkucava porukama:
– “Ćao raja”. Upućene kao pozdrav na početku susreta, te riječi sve više odzvanjaju kao oproštajne na rastanku.
– Vozdra-vozdra.
Ivo Lučić, polis.ba (Tekst je napisan 1999. godine i do sada nije nigdje objavljivan.)