www.polis.ba

Umberto Galimberti: Rizik u ljubavi

Ljubav je, u biti, prilika da se iziđe iz sebe, da se uđe u odnos s drugom osobom i, preko nje, u odnos sa svijetom. Iskustvo je to koje nas podsjeća koliko smo ljudi, koliko smo krhki te koliko nam je potreban drugi koji će dati smisao našem postojanju

Nikada nije jednostavno govoriti o ljubavi. Ona je osjećanje o kojem se najviše raspravljalo, pripovijedalo i koje se krivo razumijevalo u ljudskoj povijesti. Zatičemo se često da živimo taj osjećaj ali ga u potpunosti ne razumijemo. Kada pričam o ljubavi, ne uzimam u obzir samo strastvenu romantiku ili fizičku privlačnost, nego ono iskustvo koje nas stavlja pred najdublju i najranjiviju stranu nas samih.

Ljubav je, prije svega, rizik. Ljubav znači povjeravanje dijela nas samih drugoj osobi, znajući da bismo mogli trpjeti, da bi nam moglo biti neuzvraćeno ili, još gore, da bismo mogli sami sebe izgubiti u drugome. U ovom riziku nije ograničenje ljubavi, nego njezina suština. Ljubiti znači prihvatiti da drugi postoji ne kao projekcija mojih želja, nego kao autonomno biće, sa svojim potrebama i granicama.

U suvremenom svijetu ljubav se suočava s dinamikama epohe koja nastoji sve svesti na konzumerizam, čak i osjećaje. Brzina kojom živimo često nas dovodi do toga da brkamo ljubav s trenutnom uzbuđenošću ili potrebom da se ispune emotivne praznine. Ali ljubav, ona prava, traži vrijeme. Osjećanje je to koje raste, preoblikuje se i opstaje u olujama života. On je čin strpljivosti, slušanja i brige.

Jedna od najvećih zabluda ljubavi je ideja da bi nas drugi mogao „upotpuniti“. Ovo je opasna zamka. Nitko ne može nikoga upotpuniti. Individue smo s identitetom koji se stvara dan za danom, kroz iskustva, izbore i neuspjehe. Ljubav nas ne smije poništiti, ona nas obogaćuje. Ona mora biti susret dviju cjelovitosti, a ne dviju manjkavih polovica.

Postoji zatim i aspekt odgovornosti. Ljubav nije samo emocija, nego i odluka. Ona je angažman koji poduzimamo za drugoga, traži od nas da budemo prisutni, da se brinemo, da dajemo bez da uvijek tražimo nešto zauzvrat. Odgovornost u ljubavi je ono što nam omogućuje nadvladati poteškoće, ostat i onda kada bi bilo lakše otići.

Ne možemo poreći da ljubav sa sobom nosi mogućnost patnje. Ljubiti znači izložiti se bolu gubitka, rizika napuštanja, svijesti da bi sve što imamo moglo prestati. Ali upravo u ovoj krhkosti ljubav nalazi svoju snagu. Prihvatiti rizik ljubavi znači prihvatiti život u njegovoj punini, sa svim ljepotama i nesavršenostima.

Ljubav je, u biti, prilika da se iziđe iz sebe, da se uđe u odnos s drugom osobom i, preko nje, u odnos sa svijetom. Iskustvo je to koje nas podsjeća koliko smo ljudi, koliko smo krhki te koliko nam je potreban drugi koji će dati smisao našem postojanju.

To je zbog čega vjerujem da ljubav nije nešto što se može ugrabiti ili posjedovati, nego se treba živjeti. To je kontinuirano otkrivanje, ples dviju osoba koje biraju zajedno hoditi, svjesni da je svaki korak nesiguran. Ljubav u konačnici znači prihvatiti život u njegovoj potpunoj nepredvidivosti i naučiti, dan za danom, biti vjerniji, autentičniji i, možda, sretniji.


Autor: Umberto Galimberti; izvor: autorov Facebook profil; prijevod: Polis.ba