www.polis.ba

Blagdan Obraćenja svetog Pavla | Aktualnost obraćenja: Učenje svetog Pavla za suvremenog čovjeka

Obraćenje svetog Pavla razlikuje se od većine obraćenja, koja često uključuju prijelaz iz nemoralnog u moralan život ili iz nevjere u vjeru. Pavlovo obraćenje nije bilo takvo. Njegov put je prijelaz s pogrješne predodžbe svetog života na ispravnu. Bio je revni sljedbenik Boga

Iz Evanđelja po Marku (16, 15:18): Isus se ukaza jedanaestorici i reče im: »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju. Tko uzvjeruje i pokrsti se, spasit će se, a tko ne uzvjeruje, osudit će se. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju: u ime će moje izganjati zloduhe, novim će jezicima zboriti, zmije uzimati; i popiju li što smrtonosno, ne, neće im nauditi; na nemoćnike će ruke polagati i bit će im dobro.«


 

„Zahvalan sam Onome koji mi dade snagu – Kristu Isusu, Gospodinu našemu – jer me smatrao vrijednim povjerenja, kad u službu postavi mene koji prije bijah hulitelj, progonitelj i nasilnik (1 Tim, 1:12-13)“.

Crkva slavi 25. siječnja blagdan Obraćenja svetog Pavla, poznatog po svojoj misionarskoj revnosti i strasti za propovijedanjem Evanđelja. Sveti Pavao je rekao: „Doista, jao meni, ako Evanđelja ne naviješćujem“(1 Kor, 9:16), a također i: „Za nj se ja zlopatim sve do okova, kao zločinac. Ali riječ Božja nije okovana“ (2 Tim, 2:9). Ove riječi izražavaju duboku teološku i osobnu istinu: Pavlovo trpljenje, progonstvo i okovi nisu prepreka za djelovanje Božje riječi. Iako je osobno ograničen i tretiran kao zločinac, Pavao se ne osjeća poraženim. Naprotiv, njegovo svjedočanstvo odražava nepokolebljivu vjeru i spremnost da trpi za viši cilj – širenje Evanđelja. Unatoč okovima, Pavao jasno poručuje da Božja riječ nije okovana. Time nas podsjeća da Božja riječ nadilazi fizička ograničenja i ljudske prepreke. Evanđelje se ne može zaustaviti, čak ni zatvaranjem njegovih glasnika. Okovi koje Pavao spominje simboliziraju fizičke prepreke, ali istovremeno ukazuju na duhovnu slobodu koju donosi Božja riječ. Ona oslobađa ljude od grijeha i smrti, a njezinu snaga ne može biti sputana nikakvim ljudskim pokušajima. Pavlov primjer potiče kršćane da ostanu vjerni i hrabri, čak i u najtežim okolnostima, jer zajedništvo s Kristom donosi unutarnju slobodu i snagu za suočavanje s izazovima. Njegove riječi pozivaju nas da vjerujemo u moć Božje riječi, koja nastavlja djelovati bez obzira na vanjske prepreke.

Sveti Ivan Pavao napisao je u svojoj enciklici „Dives in misericordia“ („Bogat milosrđem“):

„Unatoč neuspjesima, prvi korak u čovjekovom odnosu s Bogom je obraćenje, a sveti Pavao je savršen primjer koji pokazuje da se čak i najgori grješnici mogu obratiti. Njegova dramatična promjena na putu za Damask svjedoči o neizmjernoj Božjoj milosti i snazi milosrđa koja može preobraziti čak i najtvrđa srca.“

U istoj enciklici, sveti Ivan Pavao II. ističe:

„Obraćenje je najkonkretniji izraz djelovanja ljubavi i prisutnosti milosrđa u ljudskom svijetu. Pravo i istinsko značenje milosrđa ne sastoji se samo u tome da se moralno, fizičko ili materijalno zlo promatra, ma koliko prodorno i suosjećajno to bilo: milosrđe se očituje u svom pravom i istinskom aspektu kada vraća vrijednost, promiče dobro i iz svih oblika zla postojećeg u svijetu i čovjeku izvlači dobro.“

Ove riječi naglašavaju duboku istinu o milosrđu: ono nije samo pasivno suosjećanje ili reakcija na patnju, već aktivna sila koja preobražava živote. Milosrđe vraća čovjeku dostojanstvo, promiče dobro i pronalazi svjetlo i nadu čak i u najmračnijim trenucima ljudskog postojanja. Primjer svetog Pavla svjedoči o tome kako se Božja ljubav i milosrđe očituju u djelovanju – mijenjaju srce, obnavljaju dušu te vode čovjeka prema istinskom zajedništvu s Bogom.

Obraćenje svetog Pavla može se promatrati kao čudesni rezultat molitve svetog Stjepana. Kada je prvi kršćanski mučenik bio kamenovan do smrti, oni koji su ga kamenoval ostavljali su svoje plašteve pred nogama Savlovim, čime su pokazivali da je on predsjedao izvršenju smrtne kazne. Sveti Stjepan je molio: „Gospodine, ne pripisuj im ovaj grijeh,” dok je istovremeno zazivao Isusa: „Gospodine Isuse, primi duh moj“ (Dj 7:59-60). Njegove riječi odražavaju Isusovu molitvu s križa: “Oče, oprosti im jer ne znaju što čine” (Lk 23:34). Ove molitve — Stjepanova i Isusova — bile su uslišane. Bog nije pripisao Savlu taj grijeh, već ga je u svojoj neizmjernoj milosrdnoj ljubavi pozvao na obraćenje. Isus Krist susreo je Savla na putu za Damask, preplavivši ga svjetlom svoje prisutnosti i darujući mu oproštenje koje ga je preobrazilo. Međutim, obraćenje i istinski rast u vjeri često zahtijevaju bolnu unutarnju promjenu. Savlov susret s Kristom doveo je do kratkog razdoblja fizičke sljepoće, što je simboliziralo njegovu duhovnu preobrazbu. Kako Pavao sam svjedoči: „Kako od sjaja one svjetlosti obnevidjeh, pratioci me povedoše za ruku te stigoh u Damask“ (Dj 22,11). Ova sljepoća nije bila kazna, već prilika za duhovno otvaranje. Kroz nju je Pavao spoznao dubinu svoje potrebe za Kristovom milošću i postao spreman prihvatiti Božji poziv. Tako je od progonitelja Crkve postao jedan od njezinih najvećih apostola i gorljivih svjedoka vjere.

Obraćenje svetog Pavla razlikuje se od većine obraćenja, koja često uključuju prijelaz iz nemoralnog u moralan život ili iz nevjere u vjeru. Pavlovo obraćenje nije bilo takvo. Njegov put je prijelaz s pogrješne predodžbe svetog života na ispravnu. Bio je revni sljedbenik Boga.

Papa Benedikt XVI. osvrnuo se na ovaj jedinstveni aspekt Pavlova obraćenja u svojoj propovijedi na Večernjoj misi, 25. siječnja 2009., rekavši:

„Pavlovo obraćenje nije bilo povratak k Bogu nakon što je živio daleko od njega, nego je bilo otvaranje njegovih očiju za novo svjetlo, za Kristovu istinu. Bilo je to nova orijentacija njegova srca, njegova uma i čitava života prema Gospodinu.“

Savao, budući sveti Pavao, bio je revni sljedbenik Boga i gorljivi promicatelj Zakona, ali u svojoj revnosti progonio je kršćane, misleći da time služi Božjoj pravdi. Njegovo obraćenje, međutim, nije značilo prijelaz iz nevjere u vjeru, već duboku promjenu razumijevanja Boga i njegova poziva. Pavlovo iskustvo na putu za Damask označilo je ne samo trenutak milosnog susreta s Kristom, nego i preobrazbu koja ga je učinila poslanikom milosrđa i glasnikom Evanđelja. Time je njegovo obraćenje postalo model za sve koji, iako traže Boga, trebaju preispitati svoje predodžbe i otvoriti se punini Kristove istine.

Divimo se potpunom obraćenju čovjeka kojeg danas slavimo – svetog Pavla. Divimo se njegovoj revnosti, njegovom iznimnom utjecaju i njegovoj transparentnoj iskrenosti kada govori o sebi:

„Isus Krist dođe na svijet spasiti grješnike, od kojih sam prvi ja. A pomilovan samo zato da na meni, prvome, Isus Krist pokaže svu strpljivost i pruži primjer svima koji će povjerovati u njega za život vječni“ (1 Tim 1:15-16).

Ove Pavlove riječi svjedoče o njegovoj dubokoj svijesti o vlastitoj grešnosti, ali i o veličini Božjeg milosrđa. Njegov život postaje primjer snage Božje milosti, koja ne samo da prašta, već preobražava i osnažuje one koji se otvore Kristu. Pavao, nekadašnji progonitelj Crkve, preobratio se u njenog najgorljivijeg apostola, postajući svjetionik nade za sve koji traže Božje milosrđe i ljubav.

U knjizi „Krist prolazi“ sveti Josemaríe Escrivá je napisao:

„Obraćenje je djelo trenutka; posvećenje je djelo cijeloga života. Božansko sjeme ljubavi, koje je Bog posijao u našim dušama, želi rasti, izraziti se u djelovanju, donijeti plodove koji se neprestano podudaraju s onim što Bog želi. Stoga moramo biti spremni ponovno započeti, ponovno pronaći – u novim situacijama – svjetlo i poticaj našeg prvog obraćenja. I zato se moramo pripremiti dubokim ispitivanjem savjesti, moleći našeg Gospodina za pomoć, kako bismo bolje upoznali njega i sebe. Ako želimo ponovno biti obraćeni, nema drugog puta.“

Susret svetog Pavla s Kristom na putu za Damask predstavlja ključni trenutak u povijesti kršćanstva, koji je oblikovao ne samo Pavlov život, već i razvoj ranokršćanske zajednice. Ovaj događaj naglašava snagu Božje milosti, važnost obraćenja i jedinstvo vjernika u Kristu. Pavlova transformacija od progonitelja do apostola služi kao inspiracija za sve vjernike, podsjećajući ih na to da Božja ljubav može preobraziti i najtvrdokornije srce.

Spasiteljska vjera, prema Pavlu, nije rezultat ljudskog truda, već dar potpune, slobodne, osobne i ljubavlju ispunjene predanosti Kristu. Takva predanost nije pasivna – ona donosi obilne plodove u obliku djela ljubavi i pravednosti, daleko iznad onoga što sam Zakon može predvidjeti ili propisati. Pavlova poruka ostaje vječno aktualna: spasenje nije nešto što možemo zaraditi, već milosni dar koji nas preobražava i osnažuje da živimo u skladu s Božjom voljom, donoseći plodove koji svjedoče o vjeri.


Krešimir Cerovac