XI. nedjelja kroz godinu – Isus poziva svoju reprezentaciju

U ono vrijeme: Kad Isus ugleda mnoštvo, sažali mu se nad njim jer bijahu izmučeni i ophrvani kao ovce bez pastira. Tada reče svojim učenicima: »Žetve je mnogo,
a radnika malo. Molite dakle gospodara žetve da pošalje radnike u žetvu svoju.«
Dozva dvanaestoricu svojih učenika i dade im vlast nad nečistim dusima: da ih izgone
i da liječe svaku bolest i svaku nemoć.
A ovo su imena dvanaestorice apostola: prvi Šimun, zvani Petar, i Andrija, brat njegov; i Jakov, sin Zebedejev, i Ivan,
brat njegov; Filip i Bartolomej; Toma i Matej carinik; Jakov Alfejev i Tadej; Šimun Kananaj i Juda Iškariotski, koji ga izda.
Tu dvanaestoricu posla Isus uputivši ih:
»K poganima ne idite i ni u koji samarijski grad ne ulazite! Pođite radije k izgubljenim ovcama doma Izraelova!
Putom propovijedajte: ’Približilo se kraljevstvo nebesko!’ Bolesne liječite, mrtve uskrisujte, gubave čistite, zloduhe izgonite! Besplatno primiste, besplatno dajte!«

O Isusu govore evanđelja. Onu sliku o Isusu koju su nam evanđelisti dali, tu sliku o njemu imamo svi mi. Kad se postavi pitanje: pa dobro, što je Isus bio po zanimanju? ili što je Isus u svome životu radio?, na osnovu onog što čitamo u evanđelju imali bismo vjerodostojan odgovor. Mogli bismo reći kako je Isus prije svega bio učitelj. Ne samo zato što ga je jedna grupica ljudi stalno tako nazivala, onih dvanaest koje se naziva apostoli, nego jer bi se cjelokupni Isusov život, cjelokupno njegovo djelovanje, i ono što je mislio i ono što je govorio, moglo svesti na poučavanje. A učiteljeva prva zadaća je poučiti.

Osim što bismo rekli da je Isus bio učitelj, mogli bismo slobodno reći da je on bio izvrstan učitelj. Jednostavno imao je onu učiteljsku crtu. Imao je kvalitete potrebne da bude sjajan učitelj. To je najlakše vidjeti iz njegova života. Naime, za učitelja je važno da može svojim vlastitim primjerom, znači svojim osobnim životom, posvjedočiti ono što naučava. Isus je svojim djelima stajao iza svojih riječi. Sjetimo se nekog Isusovog čuda. Kad bi istjerao zloduhe ili stišao oluju, ili kad bi ozdravljao bolesne, uvijek je svojim djelom, svojim postupkom stajao iza svojih riječi. Nisu to bile puste riječi.

Mogli bismo reći kako je on imao one kvalitete koje je američki predsjednik Lincoln naveo da bi učitelj trebao imati kada je sina u prvi razred poslao. U svom popratnom pismu, između ostalog, napisao je: „uhvatite ga za ruku i naučite ga što mora znati … da je mnogo časnije griješiti nego varati … da je svaki čovjek dijete Božje, da svatko zaslužuje priliku, da treba biti strpljiv i hrabar … da uspjeh može biti i u porazu …“

Da je Isus bio učitelj, to se vidi i po onim ljudima koji su se okupljali oko njega. Oni su Isusa oslovljavali s Rabuni ili Rabi. To znači Učitelj. Osim toga grupica oko njega nazvana je učenici.

Isus nije bio običan učitelj nego poseban. Ako se uzme evanđelje na njemačkom, za njegovu učiteljsku ulogu ne stoji uobičajeni i ustaljeni termin der Lehrer nego der Meister. Isus je jednostavno bio majstor svoga zanata. On je bio za finese. Isto tako ni za učenike se ne upotrebljava standardni izraz Schüler nego Jünger, to jesti mlađi, onaj koji dolazi iza. Isusovi učenici nisu oni koji uče od svoga učitelja tek one temeljne životne istine, tek teoriju, nego su to oni koji su pošli za njim, koji ga slijede, koji ga nasljeduju u njegovim riječima i djelima.

U današnjem evanđeoskom tekstu se govori i o pozivu prvih učenika. Isus je bio, rekli bismo, nenadiđeni učitelj. Od njega su i mnogi drugi učitelji mogli učiti i naučiti. Skupio je oko sebe jednu grupu ljudi. Na koncu ona će se svesti na dvanaestoricu probranih. Znamo kako su ti ribari Šimun Petar i Andrija, brat njegov te braća Ivan i Jakov odmah pošto su pozvani, bacili ribarske mreže i krenuli za njim: odnosno i sami otpočeli sa novim životom: više nisu bili tek ribari; postali su ribari ljudi. Tako je i onaj carinik Matej postupio. Biti Isusov učenik znači s povjerenjem i slobodno koračati za njim, slijediti ga.

Na koncu dodat ćemo kako su se mnogi predstavljali u Isusovo ime. Stoga je Učitelj stalno upozoravao svoje učenike. Od Isusa se mnogo toga moglo naučiti. A možda i ključna: biti dosljedan i odlučan u dobru. Isus je gotovo nasumice odabrao prve svoje učenike. Znamo da ona prva grupica nisu bili nikakvi fanatici. Bili su ribari, obični i jednostavni ljudi. Isus nije pričao neku novu priču, nego je ispričao samo najjednostavniju … kako je Bog u ljubavi velik. Isti su zahtjevi i danas. I stoji i ovo da i danas se jednako od njega može naučiti!

Ovaj je vikend upravo počelo svjetsko prvenstvo u nogometu. Došlo je doduše malo više reprezentacija nego na ranijim natjecanjima. Bilo je nekih dirljivih situacija kada su neki igrači pozvani a nisu očekivali. Jednako tako ima i onih za koje su svi bili uvjereni da će biti dio tima ali nisu pozvani. Kod ovih je uslijedilo razočarenje. S ponosom se odaziva na poziv. Ako bismo mogli napraviti paralelu pa napisati: baš nas je izabrao da igramo njegovu utakmicu da budemo njegov tim. Uopće nije malo to. Ali treba opravdati poziv. Odgovornost je to.

Mišo Sirovina