XXX. nedjelja kroz godinu: Jerihonski slijepac

Mk 10, 46-52: U ono vrijeme: Kad je Isus s učenicima i sa silnim mnoštvom izlazio iz Jerihona, kraj puta je sjedio slijepi prosjak Bartimej, sin Timejev.

Kad je čuo da je to Isus Nazarećanin, stane vikati: »Sine Davidov, Isuse, smiluj mi se!« Mnogi ga ušutkivahu, ali on još jače vikaše: »Sine Davidov, smiluj mi se!«

Isus se zaustavi i reče: »Pozovite ga!« I pozovu slijepca sokoleći ga: »Ustani! Zove te!« On baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu. Isus ga upita: »Što hoćeš da ti učinim?« Slijepac mu reče: »Učitelju moj, da progledam.« Isus će mu: »Idi, vjera te tvoja spasila!« I on odmah progleda i uputi se za njim.

Jerihon je grad koji leži na najnižoj točci na svijetu, na 250 metara ispod morske razine. Grad palmi je oaza usred pustinje oko Mrtvog mora. Za hodočasnike na putu prema Jeruzalemu bio je zadnja postaja prije strmog uspinjanja u brdovite predjele Judeje. Danas se od Jerihona do Jeruzalema vozi odličnom autocestom. Ranije je to bio zahtjevan i opasan put kroz pustinjske usjekline.

Na hodočašću u Jeruzalem Isus se uvijek zaustavljao u Jerihonu. Ovoga je puta to bio zadnji njegov uzlazak u Sveti grad. Znao je to. Bio je svjestan da ga tamo čekaju muka i smrt. Suputnicima je više puta kazao da se to ima dogoditi. Nisu mogli ili nisu željeli u to povjerovati. Nadali su se još uvijek da će se sve okrenuti na dobro.

Mnoštvo je još pričalo o brojnim Isusovim uspjesima. Oduševljenje njime još nije bilo popustilo. Baš suprotno: ovo veliko mnoštvo naroda u njemu vidi veliku nadu. I gore u Jeruzalemu, na cilju njegova hodočašća, to će se oduševljenje još snažnije pokazati, kada mu mnoštvo pripremi trijumfalan ulazak u grad.

Slijepi prosjak uz rub puta iz Jerihona postaje znak onoga zbog čega Isus stvarno hodočasti. On ne liječi samo ovog slijepog siromaha. On će i nama otvoriti oči, izliječit će našu sljepoću. Tko doista rado sluša da put s Isusom nije ugodna šetnja? Tko voli vidjeti da patnja i nevolja mogu postati put do svjetla i života?

Slijepi prosjak se zove Bartimej. Siromašan je, ali nije bezimen. Pred Bogom nijedan čovjek nije samo broj. Timejev sin čuje da Isus s mnoštvom prolazi pokraj njega. Njegovo glasno dozivanje u pomoć smeta ljudima. Dosadan im je. Ne žele da ih uznemiruje nevolja ovog siromaha. Koliko nam puta idu na živce pozivi u pomoć onih koji su u nevolji! Bilo bi nam draže da šute i da nam njihove nevolje ne remete mir.

Isus, naime, čuje vapaje siromaha. Već slušanje može učiniti mala čuda. Slijepac je skočio pun nade. Tu je netko tko je se zauzeo za moju nevolju. Svi možemo učiniti ovo čudo samo ako malo više dopustimo da nevolje drugih dospiju do nas.

Što za tebe mogu učiniti? Ovo Isusovo pitanje slijepcu neka češće bude naše pitanje onima koji nam dolaze sa svojim nevoljama. Ja možda neću moći poput Isusa slijepce ozdraviti, bolesne izliječiti. Ali mogu pokazati suosjećanje. To već može biti velika pomoć.

Izliječeni je slijedio Isusa na putu u Jeruzalem. Tamo je Isus pretrpio križ i smrt. On nije tražio svoj osobni uspjeh. Tražio je naše ozdravljenje. Slijepac Bartimej je to shvatio.

Autor: kardinal Christoph Schönborn; izvor: erzdioezese-wien.at