VI. uskrsna nedjelja | Duh Branitelj protiv surovosti modernog svijeta

Čitajući današnje evanđelje primjećujemo da se ono izravno nadovezuje na evanđelje prošle nedjelje. Iako Isusa mnogi duhovnici i propovjednici često vežu uz ljubav, vidimo kako je Isus inzistirao i na zapovijedima pa stoga i kaže ako me ljubite zapovijedi ćete moje čuvati, a ja ću moliti Oca i on će vam dati drugoga Branitelja da bude s vama zauvijek: Duha Istine, kojega svijet ne može primiti jer ga ne vidi i ne poznaje. Dugo razmišljajući o ovim riječima u vremenu kada oko sebe a i u susjednim zemljama vidimo maloljetničko nasilje i stradavanja mnogih nedužnih i nevinih ljudskih života skoro pa se laički zapitamo komu i kako je Bog prepustio svijet. Tko i na koji način sudbinu ljudskih života uzima u svoje ruke i igra se onoga konačnog presuditelja na osnovu modernih tiktokerskih izazova ili ratnih i osvetničkih video igrica koje ne možemo prijeći na kompjuteru pa uzimajući oružje u vlastite ruke, podsvjesnu želju za moći i silom liječimo u stvarnosti lišavanjem života onih nedužnih s kojima smo do jučer družili se, prijateljevali, jeli i pili.

Kroz povijest čovječanstva mnogi mislioci su se pitali zašto zlo u svijetu i zbog čega dolazi do zla. Jasno nam je da nitko od nas nije rođen zao. Zlim se jednostavno postaje. Zlu se uči nekada i od malih nogu. Postavimo stoga sebi pitanje što to Bog zaista od nas hoće. Mnogi će se pitati čemu Crkva uopće služi u ovome svijetu. Odgovor na ovakva na prvi pogled jednostavna pitanja nije nimalo lagan. Problematika današnjeg društva jest upravo u tome što smo zanemarili Božje zapovijedi i društvene zakone. Nažalost naši zakoni su nam se sveli na cestovne radare i naplaćivanje novčanih kazni zbog prebrze vožnje, dok kriminal, kriminalne gradnje, šverc od drveta do droge, ubijanje djece u javnom prijevozu, u javnim ustanovama, prodaju oružja čak i iz nekih dalekih ratova prešućujemo jer od nje i onih koji ih čine imamo koristi. Zapravo, iskreno rečeno Bogu prividno služimo a iza kulisa i svakodnevnih maski sakrivamo svatko svoga onoga malenog zlikovca koji se nažalost dobrano iz dana u dan udaljuje od Boga, Božje ljubavi i njegovih zapovijedi.

Poznato nam je kako Crkva okuplja ljude i Isusu je bilo stalo da njegovi učenici ostanu vjerni njegovim riječima i praksi. No kako danas biti Isusov učenik kada ljudi za najobičnije strašilo kažu da je Bog. Mnogi ubijaju i govore kako je to Bog od njih tražio. Martin Buber je davno napisao kako je Božje ime čovječanstvo toliko otrcalo, obezvrijedilo i ponizilo i čemu se onda čuditi što je mnogo štošta oko nas nakaradno i iskrivljeno. Od onog najvažnijeg prvotnog obiteljskog odgoja – a da i ne spominjemo vjernički odgoj, zašto i  kako ga spominjati kad su mnoge obitelji davno odustale od Boga – pa do školskog odgoja u kojem se u modernom svijetu i kršćanskoj Europi više ne zna i ne razlikuje muško i žensko. Da dalje i ne nabrajamo nelogičnosti odgajanja i ponašanja u surovom svijetu koji nas okružuje vidimo i zaključujemo kako se kršćanski ideali sklanjaju po strani, tj. današnji čovjek, svijet i moćnici ne trebaju Boga i njegove zapovijedi jer su suvišni i smetaju.

Zaključujemo kako smo sami u svijetu koji sve više i više ne treba Boga i nama današnjim Isusovim učenicima moderni svijet je nelogičan, čudan, neprijatan i odvratan. Isus stoga i šalje učenicima Duha Istine koji će ih hrabriti u njihovom djelovanju i propovijedanju. Ne želi svoje učenike ostaviti kao siročad. Stoga je jako važno osluškivati Božju riječ, živjeti životom vrednota pa će i tijekovi naših života i naša partnerstva, prijateljstva, brakovi i obitelji, naše župne zajednice a i sredine u kojima živimo i djelujemo svatko na svoj jedinstven i neponovljiv način iznova, pa i u svakodnevnici, zasjati sjajem izvornosti i prirodnosti. Tada nećemo kao ovih dana mnoge ožalošćene obitelji u Srbiji i dijelovima svijeta u kojim vlada rat i mnoštvo monstruoznih zločina  doživljavati samo ponore, nego ćemo iznova osjetiti i uzvisine života.

Svatko od nas je prepun ranjivosti, boli, razočarenja, tuga, samoće, neuspjeha, i  nerazumijevanja pa negdje i mnogi od nas čeznu da uz sebe imaju nekoga tko će ih razumjeti, podržavati, tješiti a i obraniti, tj. biti blizu i biti podrška kada nam je to najpotrebnije. Bog je ipak Duh Tješitelj i Branitelj koji nam je naklonjeniji i bliži od svakoga čovjeka, a na nama je da budemo skloni istini i Božjim zapovijedima pa i pod cijenu ostavljenosti i samoće. Stoga za sve one trenutke u kojima smo iznevjerili svoje poslanje živjeti kao Kristovi učenici te su naša djela sebičnosti imala prednost pred djelima Duha negdje u dnu sebe probudimo svoju savjest, pokajmo se za zla koja činimo jedni drugima i budimo spremni na obraćenje.

Isus je neprestano ponavljao svojim učenicima da se ne boje govoriti i zastupati istinu, a isto tako im obećao dati Duha koji će ih u najtežem trenutku uz sve optužbe, sudišta, izmišljotine, lažne podvale, nepravedne osude i svakodnevna odbacivanja štiti i braniti i dati ispravno i istinito govoriti i bez obzira u kakvoj se nezgodnoj i teškoj situaciji nalazili – nas, današnje kršćane – neće ostaviti kao siročad, neće nas napustiti i prepustiti bolu, strahu, patnji i neutješenosti u dnu naše duše nego će nas štititi i braniti uz pretpostavku da i mi ljubimo Isusa, da nam njegove zapovjedi neprestano odjekuju u našim postupcima i da ih prakticiramo u svakodnevnom življenju radi dobra i spasenja sebe, svoje duše ali i zbog mira i pravednijeg i smislenijeg življenja na ovom svijetu koji je još uvijek lijep i veličanstven samo smo ga svojim zlim ponašanjem i djelovanjem zasjenili. Bog nas želi učiniti dionicima svoje ljubavi i svoga božanskog života. Poziva nas da odgovorimo njegovom pozivu te njega i njegove zapovjedi sačuvamo svetim u svojim srcima i životima kako bi sva naša djela, riječi i odnosi bili preobraženi i pretvoreni u ispravne i istinske vrijednosti kojih svijet ne pozna i ne razumije.

Ivan Pilić