Sv. Nikola Tavelić | Vjernost Bogu – izvor istinske slobode

Prisjećamo se prvog kanoniziranog hrvatskog sveca (1970.), prezbitera, franjevca i mučenika koji je svojim životom i mučeništvom postao svjedok Kristove ljubavi i hrabrosti u vjernosti evanđelju. Mučeništvo je radikalna vjernost ljubavi. Ono nije tek patnja, nego prije svega izraz dubokog suglasja s Božjom voljom i ljubavi prema bližnjemu. Mučenici umiru ne da bi svijet osudili, nego da bi svijetu dali najčistiji oblik svjedočanstva ljubavi. Oni svojom žrtvom ne optužuju, već svjedoče da je moguće živjeti po Božjoj volji, čak i kada to znači odreći se vlastitog života.

Mučeništvo nije tek čin predaje života, već prije svega čin slobode. Mučenik je slobodan čovjek, jer je svoje srce, um i tijelo posvetio Bogu i bližnjima. Njegovo mučeništvo nije trenutak slabosti, nego vrhunac hrabrosti i svjedočenja evanđelja. Tako i sveti Nikola Tavelić (1340.-1391.), poput tolikih mučenika kroz povijest, postaje simbol slobode od straha i svjedoči nam da je vjernost Bogu izvor istinske slobode, one slobode koja nadilazi tjelesne okove i strah od smrti.

U današnjim čitanjima nalazimo poruke koje snažno odražavaju život i poziv mučenika, ali i temeljne istine koje su bitne svakom Kristovom učeniku i učenici. Prvo čitanje iz Knjige Mudrosti kaže nam da su „duše pravednika u ruci Božjoj“ i da ih nikakva muka ili patnja ne mogu povrijediti. Fra Nikola Tavelić je znao da se, predajući život, predaje u Božje ruke, sigurnost vječne ljubavi koja je jača od bilo kojeg zemaljskog straha. Ta je sigurnost bila izvor njegove hrabrosti i smirenosti, jer je znao da mu Bog neće uskratiti svoju prisutnost ni u najtežim trenucima.

U Poslanici Rimljanima, Pavao nas snažno podsjeća da nas ništa ne može odvojiti od Božje ljubavi, koja je u Kristu. U toj ljubavi, koja nas vodi i podržava, pronašli su hrabrost mnogi mučenici, jer su znali da sva trpljenja i muke ovoga svijeta blijede u svjetlu Kristove ljubavi. I fra Nikola Tavelić je ovu istinu živio do kraja, svjestan da život koji gubi radi Krista nije izgubljen, već dobitak, korak prema neprolaznoj slavi u Bogu. Taj isti poziv i nas danas podsjeća da trebamo biti spremni na žrtve, biti svjesni da u životu ne ide sve glatko, no da nas Božja ljubav neće napustiti.

Današnji psalam, 124, stavlja pred nas slike opasnosti i spasenja, podsjećajući nas da bi nas neprijatelji „žive progutali“ da Gospodin nije bio s nama. Koliko puta se i vjernicima čini da ih opasnosti svijeta žele nadvladati, „progutati“, da je snaga vjere nedovoljna pred izazovima i silama koje prijete našoj sigurnosti. Sveti Nikola nas, međutim, uči suprotno – njegova životna priča potvrđuje da je upravo Bog onaj koji nas drži i podržava, osobito kada smo suočeni s prijetnjama i strahovima. On nam pokazuje da se snaga pronalazi u vjeri i molitvi, u potpunom predanju Bogu, jer sve drugo prolazi, a Božja prisutnost ostaje vječna i sigurna, čak i onda kada je ne osjećamo.

Isusove riječi u Evanđelju po Luki podsjećaju nas na neophodnost uzimanja križa – ne samo jednom, nego svakoga dana. Reći „da“ Kristu znači reći „da“ križu i odricanju, ali ne zbog patnje same, nego zbog ljubavi i vjernosti koja nas vodi radosti, koja se otkriva u svakom trenutku povjerenja u Boga. Jamstvo nasljedovanja Krista, sigurno nisu nekakvi tobožnji „financijski blagoslovi“, već prije ona ista iskustva koja je proživljavao sam Krist: znoj, neizvjesnosti, odbačenosti, osamljenosti, patnje… No vjernik vjeruje i zna da je i u tim i takvim iskustvima prisutan Bog, koji nikada ne ostavlja svoje.

Naša vjera nije na udaru nasilja i progonstava kakvima su svjedočili prvi mučenici ili oni iz vremena fra Nikole Tavelića, ali i danas svatko od nas ima svoj križ – bilo da su to osobni izazovi, obiteljske poteškoće, izazovi na poslu i u poslanju ili pak prepreke u svijetu koji nas nerijetko odvraća od Božjeg puta. Mučenici nam pokazuju da je pravi put ustrajati u vjeri i svakodnevno birati Gospodina i njegovo evanđelje, ne srameći se Krista i njegovih riječi.

Papa Franjo nas podsjeća da mučenici „nisu oni koji žele privući pozornost na sebe, nego oni koji šire Božju ljubav u svijetu.“ Mučenici, kaže Papa, svjedoče ljubav koja nadilazi ljudsku slabost i ograničenja te postaju „sjeme nade i znak vjernosti u teškim vremenima.“ Primjeri mučenika pozivaju nas na dublje življenje naše vjere, ne samo kroz riječi, nego kroz konkretna djela milosrđa, praštanja i ljubavi prema bližnjima. Životi mučenika svjedoče da je prava hrabrost neustrašiva vjernost Evanđelju, bez obzira na sve rizike.

Neka nas sveti fra Nikola Tavelić i drugi mučenici nadahnjuju da svakodnevno uzimamo svoj križ, predajući sve svoje strahove i nesigurnosti Bogu. Neka nas podsjećaju da nas ništa na ovom svijetu ne može odvojiti od Kristove ljubavi, i da su sve naše patnje i žrtve malen znak u usporedbi s radošću vječnog života i s radošću koju već ovdje na zemlji donosi životno svjedočenje evanđelja.

Branko Jurić