Rođenje Ivana Krstitelja | Ivan Krstitelj: Ključna figura povijesti spasenja

Iz Evanđelja po Luki (Lk 1,57-66.80): Elizabeti se navršilo vrijeme da rodi. I porodi sina. Kad su njezini susjedi i rođaci čuli da joj Gospodin obilno iskaza dobrotu, radovahu se s njome. Osmoga se dana okupe da obrežu dječaka. Htjedoše ga prozvati imenom njegova oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: »Nipošto, nego zvat će se Ivan!« Rekoše joj na to: »Ta nikoga nema od tvoje rodbine koji bi se tako zvao.« Tada znakovima upitaju oca kojim ga imenom želi prozvati. On zaiska pločicu i napisa »Ivan mu je ime!« Svi se začude, a njemu se umah otvoriše usta i jezik te progovori blagoslivljajući Boga. Strah obuze sve njihove susjede, a po svem su se Gorju judejskom razglašavali svi ti događaji. I koji su god čuli, razmišljahu o tome pitajući se: »Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime. Dječak je međutim rastao i duhom jačao. Boravio je u pustinji sve do dana svoga javnog nastupa pred Izraelom.

„Zaista, kažem vam, između rođenih od žene, ne usta veći od Ivana Krstitelja“ (Mt, 11:11).

Ivan Krstitelj zauzima posebno mjesto u Bibliji kao ključna poveznica između Starog i Novog zavjeta! Novi zavjet počinje s četiri evanđelja, odnosno evanđeljima po Mateju, Marku, Luki i Ivanu. Sva četiri evanđelja govore o njemu i u cijelosti bilježe njegovu službu Bez razumijevanja službe Ivana Krstitelja ne možemo tvrditi da znamo službu Isusa Krista. Ivanovo čudesno rođenje, proročki poziv i mučenička smrt pokazuju koliko je bio važan u pripremi puta za Isusa Krista. Sve počinje nevjerojatnim događajem: njegovi roditelji, Zaharija i Elizabeta, bili su pobožni i dobri ljudi, ali nisu mogli imati djece. Međutim, Bog je imao plan! Dok je Zaharija služio u Hramu, anđeo Gabrijel mu se pojavio i navijestio da će imati sina s posebnom misijom (Lk 1,5-25). Rođenje Ivanovo nije bio običan događaj – bilo je to Božje djelo, jasan znak da Bog izravno djeluje u povijesti spasenja.

Stoljećima su proroci najavljivali dolazak Mesije, a Ivanovo rođenje postalo je jasan znak da se ta obećanja počinju ostvarivati. Dok su raniji proroci samo govorili o dolasku Mesije, Ivan nije samo najavio njegov dolazak – on Ga je vidio, upoznao i svjedočio o Njemu, prepoznajući u Isusu „Jaganjca Božjega, koji uzima grijehe svijeta” (Iv 1,29). Njegova propovijed o pokajanju pomogla je ljudima da shvate koliko im je potreban Spasitelj, pripremajući ih za Isusovu poruku. Bez Ivanova jasnog i odlučnog glasa, Radosna vijest Isusa možda ne bi bila prihvaćena s tolikom hitnošću i dubinom. Zato je on važan dio Božjeg plana spasenja i danas podsjeća vjernike na važnost duhovne pripreme za susret s Kristom.

Život Ivana Krstitelja je prava avantura vjere! Od čudesnog začeća u Elizabetinoj utrobi do njegovog hrabrog kraja u Herodovoj tamnici predstavlja nepresušan izvor nadahnuća za kršćane svih vremena. Njegovo postojanje, obilježeno asketskom strogošću i proročkom oštrinom, bilo je potpuno posvećeno jedinom cilju – pripremiti put za Gospodina. Bio je Božji glasnik bez kompromisa! Njegove riječi su bile oštre kao pijesak u pustinji i prodorne poput trube sudnjeg dana, dirajući srca i potičući ljude na promjenu. „Već je sjekira na korijenju drveća!” (Mt 3,10) – s tim riječima je razotkrivao laži i licemjerje i postavljao neumoljive kriterije istinske pobožnosti. Njegova smrt nije bila slučajna, već vrhunac života ispunjenog istinom i hrabrošću. Kao što je Origen rekao: „Ivan je umro za istinu kao što je i živio za nju.“ Nevjerojatna priča koja nas sve potiče da budemo hrabri i vjerni!

Ivanova poruka odzvanjala je jasno i snažno: „Obratite se! Približilo se kraljevstvo nebesko!” (Mt 3,2). Bez ustručavanja je prozivao grijehe naroda, nazivajući vjerske vođe „leglom gujinim” te ih upozoravao da se ne oslanjaju samo na svoje Abrahamovo podrijetlo, već da iskreno pokaju svoje grijehe (Mt 3,7-9; Lk 3,7-8). Njegove riječi bile su oštre pozivajući ljude da „donesu plodove dostojne pokajanja” (Mt 3,8). Takva hrabrost nije bila laka jer je rušila tadašnje društvene i vjerske običaje. Ivan Krstitelj hrabro je stao pred grijeh – bilo kad je prigovarao Herodu Antipi, bilo kroz poziv na pokajanje – pružajući trajni uzor proročke misije Crkve. Njegova spremnost da jasno prozove grijeh, čak i po cijenu vlastitog života, veličanstveno pokazuje duboku povezanost evangelizacije i socijalne pravde.

Danas, kad Crkva treba jasne glasove koji ne skrivaju istinu, Ivan Krstitelj ostaje nepogrješiv uzor vjernosti svom pozivu, bez obzira na cijenu. Pokazuje hrabrost u suočavanju s moćnicima i u poniznost koja zna reći: „On mora rasti, a ja se smanjivati” (Iv 3,30). Njegovo naslijeđe i danas poziva vjernike da budu „glasovi koji viču u pustinji” suvremenog svijeta, uporno usmjeravajući poglede prema Jaganjcu Božjem. Ivanova poruka i danas podsjeća Crkvu da se suočavanje s grijehom ne smije izbjegavati, jer je to ključni dio njezine misije – pripremiti put za Kristovo Kraljevstvo, graditi zajedništvo i promicati pravdu za sve. Sveti Augustin je o svetom Ivanu Krstitelju rekao: „Ako želiš znati do kojeg stupnja savršenstva čovjek može doći, to je Ivan.“ Doista, kao što je Isus potvrdio, nije bilo većeg od svetog Ivana Krstitelja. Biti glas u pustinji u suvremenom društvu znači hrabro svjedočiti istinu, boriti se za pravdu i pozivati na moralnu obnovu, čak i kada se čini da nas okružuje ravnodušnost ili otpor. Ivan Krstitelj nije govorio ono što je bilo ugodno ili popularno – govorio je ono što je bilo potrebno. To nije samo poziv za pojedince – to je poziv za zajednice, Crkvu i cijelo društvo da se ne zadovolje površnim kompromisima, već da aktivno otvore put Gospodinu.

Hrvatski narod je kroz povijest prošao mnoge teškoće – progonstva, ratove, borbu za vjeru i svoj identitet. Oduvijek je cijenio one koji bez straha govore istinu, koji pozivaju na obraćenje i brane moralne vrijednosti. Ivan Krstitelj utjelovljuje upravo to. Njegova hrabrost i spremnost na mučeništvo zbog istine, te njegovo ponizno služenje višem cilju, duboko su odjeknuli u hrvatskoj povijesti i kulturi. Sveci, svećenici i obični vjernici često su dijelili tu odgovornost. Danas, kad se hrvatsko društvo suočava s mnogim izazovima – moralnom zbunjenošću, gubitkom povjerenja u institucije, duhovnom ravnodušnošću i demografskim problemima – poruke Ivana Krstitelja trebale bi se češće čuti u crkvenim zajednicama. Vjernici su postali previše pasivni i ne pokazuju da vjera ima i društvenu dimenziju, uz onu osobnu.

Ivan Krstitelj nije samo povijesna osoba – on je trajni uzor svima koji žele autentično živjeti svoju vjeru. Njegov život nas podsjeća da biti kršćanin ne znači samo sudjelovati u obredima, nego svakodnevno pripremati put Gospodinu u vlastitom srcu i okolini. Ne mora se biti prorok poput Ivana, ali svi su pozvani biti svjedoci – hrabro govoriti istinu, i onda kada to nije popularno, boriti se za pravdu i kada je lakše šutjeti, biti blizu siromašnima i odbačenima, kao što je i on bio uz one koje je društvo zaboravilo. Ivan Krstitelj je pravi uzor onima koji služe Bogu. Iako nismo savršeni, pozvani smo posvetiti se Gospodinu i živjeti za Njega – svjedočeći o Isusu Kristu cijelim svojim bićem. Trebamo se truditi vratiti one koji su se udaljili i pali, biti mudri u riječima, pravedni u djelima i postojani u vjeri. Naš život treba biti poput svjetla – svjetla koje objavljuje Krista, donosi blagoslov onima oko nas i otkriva Božju prisutnost u svijetu.

Još jednom: Ivan Krstitelj ostaje trajni izazov i nadahnuće svima koji žele živjeti autentičnu vjeru – vjeru koja ne šuti pred grijehom, ne boji se istine i hrabro priprema put Gospodinu u svakom vremenu i društvu.

Krešimir Cerovac, polis.ba