Polisov retrovizor: Razgovori djece tajkuna

30. travanja: Zlostavljač i žrtva

Na području Zadarske nadbiskupije jedan je svećenik prošle godine premlatio 70-godišnju časnu sestru, a drugu je ženu davio. Proveo je ukupno 27 dana u zatvoru. Ove godine je dobio novu župu na otoku Ravi, a zlostavljana redovnica je premještena u novi samostan, izvan Hrvatske.

Žrtva je po običaju ponižena, a za nasilnika se uvijek nađe neka „zabačena“ župa.

1. svibnja: Akademik mržnje

Jedan od vodećih islamskih teologa u našem društvu, kako mu nerijetko novinari tepaju, Rešid Hafizović napisao je osvrt povodom formiranja nove vlasti u Federaciji BiH, koju je prenio i portal Islamske zajednice u BiH, preporod.info. Akademik Hafizović visokog predstavnika Christiana Schmidta naziva rasistom, američke diplomate islamofobima, jednako kao i nedavno preminulog papu Benedikta XVI. Bošnjačke stranke koje su ušle u vlast karakterizira kao izdajnike i „kvazi Bošnjake od glave do pete“. Profesor Hafizović izgleda u političkoj ravnopravnosti Hrvata vidi prijetnju za BiH.

Rešid Hafizović je u emisiji N1 televizije, „Izvan okvira“, prije otprilike dvije godine objašnjavao kako je Biblija genocidna knjiga, spominjući određene povijesne knjige iz te zbirke koje se odnose na povijest židovskog naroda. A nekada još ranije je pisao o „genocidnom impulsu srpskih zlotvora“.

Uredništvo Preporoda je ispod teksta dodalo napomenu u kojoj stoji da je Rešid Hafizović ugledni profesor na Fakultetu islamskih nauka (FIN) Univerziteta u Sarajevu (UNSA) i član Akademije nauka i umjetnosti Bosne i Hercegovine (ANUBiH).

2. svibnja: Razgovori djece tajkuna

Nekoliko djece nekih naših tajkuna studij će započeti na jednom zapadnom sveučilištu. U jezičnoj školi, u gradu gdje su doselili, govorili su o planovima za svoju budućnost i o tome na koji način misle odgajati djecu ako ih nekada budu imali. Jedna mlada djevojka uvjerava ostale da je najbolje zaposliti kućanicu, da se brine o kući i o djeci. Iskustvo iz vlastite obitelji joj potvrđuje da je to korisno. Drugi mladić smatra da roditelji ne bi trebali raditi neko vrijeme kad im se rodi dijete, nego bi trebali sve tako „naštimati“ da u to vrijeme žive od kamata. Treći mladić je pohvalio svoje roditelje koji mu ne dopuštaju da radi, nego da se samo skoncentrira na studiranje i sticanje znanja. On to smatra zrelom i promišljenom roditeljskom odlukom.

Moglo bi se činiti da je ova omladina izgubila osjećaj za socijalnu realnost, ali to nije tako. Oni žive svoju „društvenu realnost“ i nisu odgajani da se osvrću i uznemiravaju zato što postoje i druge realnosti. Radije će prezirati siromašniju većinu smatrajući je nesposobnom i nezahvalnom.

3. svibnja: Tragedije u Srbiji

Dvije strašne tragedije u Srbiji ožalostile su i uznemirile svako ljudsko biće u našoj regiji. Stradanje nevinih ljudi, poglavito djece, mnoge je dovelo do zaključka da je Bog sadist, ukoliko postoji, jer dopušta da se takvo nešto događa, to jest da nevina djeca budu na čistu miru pobijena.

Onaj tko s njim raspravlja, niječe ga i dovodi mu postojanje u pitanje, možda ga tragalački nemir približi Bogu bliže nego onoga tko misli da je siguran u vjeri.

Kada je čuveni protestantski teolog, tada mladić u paklu Drugog svjetskog rata, naišao na hrpu dječje odjeće, koja je s njih poskidana prije nego što su ubijena, imao je viziju da su ta djeca živa. To ga je za cijeli život učvrstilo u vjeri da je smrt pravednog Božjeg sina Isusa na križu i njegovo uskrsnuće ispunjenje Božje pravde za sve patnike i nevino stradale. Bog je uskrisio svoga pravedno ubijenog sina. To je temeljna kršćanska nada.

4. svibnja: Hadžibajrićeva poruka sirotinji

U biografiji načelnika Općine Stari Grad, Ibrahima Hadžibajrića, Centar za istraživačko novinarstvo nije uspio upisati njegovu ušteđevinu. To pitanje Hadžibajrić je smatrao previše osobnim, pojašnjavajući da je glupost o tome pričati. Ako čovjek, tvrdi on, „nema pet, deset, dvadeset hiljada maraka, onda nek se ubije“.

Ti bezvrijedni ljudi, prema Hadžibajriću, koji nemaju „pet, deset, dvadeset hiljada maraka“, glasaju redovito za Hadžibajrića i hadžibajriće. Srećom siromašni ljudi ne slušaju njegov savjet da se trebaju ubiti, ali dokle budu podupirali hadžibajriće koji su od politike napravili privatni biznis, zagarantirano im je polagano izumiranje.

5. svibnja: New York Times o Vučiću

Ugledni New York Times objavio je tekst o srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću u kojem se iznose argumenti o njegovoj povezanosti sa zloglasnim mafijaškim skupinama, posebno s onom Velje Nevolje, koji je bio trgovac kokainom, ali i vođa „navijača“ koji su odrađivali prljave poslove za Vučića. Kada bi, primjerice, bili organizirani prosvjedi protiv Vučićeve vlasti, onda bi oni izašli na ulice i premlaćivali prosvjednike. Također je Belivukova grupa imala takozvanu „Kuću strave“ u Ritopeku u koju su dovodili pripadnike protivničkih mafijaških klanova i tu ih ubijali. Od ljudskog mesa su čak pravili ćevape.

Državna elita i mafija u Srbiji su potpuno srasli. Pod pritiskom Europola i Europske Unije, Belivuk je uhvaćen. Sudski proces se odugovlači. Jedan Belivukov suradnik istražiteljima je kazao kako su oni sve radili po naređenju Vučića. Propagandni Vučićevi mediji vode kampanju da ne treba mafijašima vjerovati.

Aplikacija Sky koju su mafijaši koristili diljem svijeta, smatrajući je sigurnim načinom komuniciranja, razotkrila je brojna njihova nedjela i ponudila dokaze istražnim organima. Postoje ozbiljne najave da će se iz aplikacije početi iznositi dokazi o sudjelovanju ne malog broja političkih lica iz BiH u organiziranom kriminalu i sprezi s mafijom.

Jasno je da je politika kod nas povezana s mafijom, ali bez dokaza „crno na bijelo“, nitko im ne bi mogao ništa. Ovako ipak postoji nada da će mnogi kriminalci dio života provesti na zasluženim mjestima, u zatvorima.

6. svibnja: Život ispred prsta na obaraču

Mlada izraelska djevojka Sapir Livnat prije mjesec dana je izgubila najbolju prijateljicu, koja joj je bila glavni oslonac u životu. Zbog toga je, nažalost, i ona odlučila više ne živjeti. Način na koji je otišla s ovoga svijeta izazvao je u dijelu Bliskog istoka veliku pažnju.

Obukla je crnu odjeću koju obično nose Palestinci, uzela lažno oružje i potrčala prema kontrolnom punktu izraelske vojske u blizini Hebrona uzvikujući „Allahu Akbar“. Vojnici su na nju otvorili vatru i usmrtili je, misleći da se radi o nekom Palestincu.

Prije otprilike tri godine izraelski vojnici su u Istočnom Jeruzalemu pokušali zaustaviti mladića koji je trčao. Budući da se nije osvrtao na upozorenja i nastavio dalje, zapucali su i ubili ga. Na kraju se ispostavilo da je bio gluhonijem.

---

Jozo Š., polis.ba

---