Miro Jelečević 11 objava 0 komentara

Isus koji je prošao zemljom čineći dobro, ne pripada niti može pripadati smrti, kao području vlasti krvave sile, nego pripada Božjem životu kao potvrdi svakog njegova dobra, svakog…

Božansko-ljudska igra počinje u jednom jednostavnom ženskom srcu i malenom, slobodnom ljudskom „da“, prihvaćanju koje samo zato što poznaje dotadašnji Božji put s ljudima, s vlastitim…

Zlo pripada našem životu kao kušnja, kao iskušenje, ali nije njegova jedina mogućnost. Može se ponekad činiti da tako jest – ali zadnju riječ ima Božja dobrota, praštanje i ljubav

Susret s Bogom – to je stara mudrost vjere – znači krizu za čovjeka. To pak podrazumijeva da čovjek mora napustiti okvire u koje Boga smješta i zatvara, koje  mu propisuje, te da ga susret…

Božićno svjetlo vodi naše korake prema drugima; božićna toplina želi da zagrijemo svijet ljubavlju i osjetljivošću; božićno zajedništvo i darovi nas podsjećaju da možemo krenuti od običnih,…

Biti dijete Božje vodi u svijet povjerenja, koje se ne može razjasniti ni objasniti hladnim i logičkim razumom, nego se može samo živjeti, i to cijelog života

Isusov život je do kraja bio ljudski i do kraja Božji. I to možemo shvatiti samo ako zajedno s putnicima prema Emausu, sa ženama, s Marijom Magdalenom, Ivanom i Petrom, s dvanaestoricom, s…

Strah nam brani i otežava proboj u spasonosnu misao da i vjeri i vjerničkom životu pripada razvoj, stalni i dinamični razvoj

Kad se susretne intimna povijest sa zrelom zainteresiranošću i strasti da se ulazi u trag prošlim vremenima, i kad to dvoje stalno paralelno traje izazivajući se i potičući na promišljanje,…

Isus živi. A kako je doista moglo i biti drukčije s nedužnim Pravednikom? Ako se uopće ozbiljno izgovara riječ "Bog", ako se ozbiljno prihvaća postojanje Boga, zar je moglo biti drukčije?