Papa Franjo mladima: U životu mladih najvažnija je blizina bakama i djedovima

***

Susret s mladima
Govor svetog oca
Stadion „Sir John Guise“ (Port Moresby, Papua Nova Gvineja)
Ponedjeljak, 9. rujna 2024.

***

Dragi mladi, dobar dan!

Reći ću vam jednu stvar: sretan sam provedenim danima u vašoj zemlji mora, planina i tropskih šuma; no, prije svega je to mlada zemlja nastanjena tolikim mladima! Mlado lice vaše zemlje mogli smo svi promatrati kroz lijepe izvedbe koje smo svi ovdje vidjeli. Hvala! Hvala na vašoj radosti preko koje ste pripovijedali ljepotu Papue „gdje ocean susreće nebo, gdje se rađaju snovi i nastaju izazovi“; i, iznad svega, vam hvala jer ste svima uputili jednu važnu želju: „suočiti budućnost s osmjesima i nadom!“ S osmjesima nade.

Dragi mladi, nisam želio otputovati odavde ne susrevši vas, jer ste vi nada budućnosti.

Kako se stvara budućnost? Koji smisao želimo dati našem životu? Želio bih progovoriti o ovim pitanjima počevši od priče koja se nalazi na početku Biblije, priče o babilonskoj kuli. Tamo vidimo da se sučeljavaju dva modela, dva suprotstavljena načina življenja i stvaranja društva: jedan vodi zbrci i raspršenju, drugi harmoniji susreta s Bogom i braćom. Zbrka s jedne strane i harmoniji s druge strane. Ovo je važno.

Pitam vas sada, što vi birate? Model zbrke ili model harmonije? Što vi birate? [odgovaraju: harmoniju!] Dobri ste! Postoji jedna priča iz Pisma koja govori da su se poslije općeg potopa Noini potomci raspršili na različite otoke, svatko „prema vlastitom jeziku i svojoj obitelji“ (Post 10,5). Bez da dokida razlike, Bog im daje način da komuniciraju i da se ujedine; doista, „sva je zemlja imala jedan jezik“ (Post 11, 1). To znači da ih je Gospodin stvorio kako bi imali dobar odnos s drugima. Budite oprezni: nije nas stvorio da pravimo konfuziju, nego da imamo dobre odnose. Ovo je jako važno.

I pred ovim jezičnim razlikama koje dijele, koje raspršuju, potreban je samo jedan jezik koji nam pomaže da budemo ujedinjeni. Pitam vas: koji je to jezik koji promiče prijateljstvo, koji ruši zidove podjela i koji nam svima otvara put u bratski zagrljaj? Koji je to jezik? Želio bih čuti nekoga od vas tko je hrabar… Tko je kadar reći mi koji je to jezik? Tko je najhrabriji neka digne ruke i priđe ovdje naprijed. [Jedan mladić diže ruku i odgovara: ljubav] Jeste li u ovo uvjereni? [mladi odgovaraju: da!] Razmislite malo. Što je suprotno ljubavi? Mržnja. Ali također postoji nešto još gadnije od mržnje: ravnodušnost prema drugima. Jeste li razumjeli što je mržnja i što je ravnodušnost? Jeste li razumjeli? [Mladi odgovaraju: da!] Znate da je ravnodušnost jako ružna, jer ostavljaš druge na ulici, nisi zainteresiran pomoći im. Ravnodušnost ima korijen u egoizmu.

Shvatite da u životu vas koji ste mladi mora postojati poticaj srca koji vas pokreće za brigu prema drugima. Morate imati poticaj za stvaranje međusobnog prijateljstva. Morate imati hrabrosti za jednu stvar koju ću vam sada kazati, koja može izgledati pomalo neobična. Jednu stvar koju ću reći sada i koja može izgledati možda pomalo neobična. Postoji jedan odnos koji je najvažniji u životu mladih: blizina bakama i djedovima. Slažete li se? [Mladi odgovaraju: da!] Sada svi zajedno kažimo: „Živjeli bake i djedovi!“ [Mladi odgovaraju: Živjeli bake i djedovi!] Hvala vam puno! Hvala. Hvala.

Vratimo se na priču o Noinim potomcima. Svatko je govorio različitim jezikom, također različitim narječjima. Pitam vas: koliko je ovdje dijalekata? Jedan? Dva? Tri? A vi, imate li jedan zajednički jezik? Dobro promislite: imate li zajednički jezik? [Mladi odgovaraju: da!] Jezik srca! Jezik ljubavi! Jezik blizine! I također, jezik služenja.

Zahvaljujem vam na vašoj prisutnosti ovdje. Nadam se da svi govorite najdubljim jezikom: da svi budete „wantok“ ljubavi!

Drago mladi, zadovoljan sam vašim entuzijazmom i onim što radite, onim što mislite. Pitam se – budite pažljivi na pitanje – može li mlada osoba griješiti? [Mladi odgovaraju: da!] Može li odrasla osoba griješiti? [Mladi odgovaraju: da!] Može li starac poput mene griješiti? [Mladi odgovaraju: da!] Svi možemo griješiti. Svi. Važno je spoznati pogrešku. To je važno. Mi nismo supermani, možemo griješiti. To nas također uvjerava u to da se uvijek moramo popravljati. Svi u životu možemo pasti, svi. Postoji jedna lijepa pjesma, bilo bi mi drago da je naučite, koju pjevaju mladi kada se uspinju na Alpe, na planine. Pjesma kaže ovako: „U umijeću uspinjanja, ono što je najvažnije nije pasti, nego ne ostati na zemlji.“ Je li važno ne pasti? Je li važno ne pasti? Pitam vas. [Mladi odgovaraju: ne!] Da, ali što je još važnije? [Mladi odgovaraju: ustati!] Ne ostati na zemlji. Ako vidiš prijatelja, kolegu, prijateljicu, kolegicu svoje dobi koji je pao, koja je pala, što trebaš raditi? Smijati se? [Mladi odgovaraju: ne!] Trebaš ga pogledati i pomoći mu da se pridigne. Znate da postoji samo jedna situacija u životu kada drugoga možemo odozgor gledati: kada mu pomažemo da se pridigne, kada mu pomažemo da se pridigne. Slažete li se ili ne slažete? [Mladi odgovaraju: slažemo!] Ako je jadan od vas pao, kada je u moralnom životu dolje, trebaš li njemu koji je pao dati udarac? [Mladi odgovaraju: ne!] Dobri ste.

Sada ponovimo zajedno, za kraj. U život je važno ne da se ne padne, nego da se ne ostane u padu. Ponovite. Hvala vam puno.

Dragi mladi, zahvaljujem vam na vašoj radosti, na vašoj prisutnosti, vašoj čežnji. Molit ću za vas. Molit ću za vas. I ne zaboravite moliti za mene, jer posao nije lagan. Hvala vam na vašoj prisutnosti. Hvala vam na vašoj nadi.

I sada, svi zajedno, molimo. Molimo za svakog od nas.

[Papa moli Očenaš na engleskom]

Hvala vam puno. Ali, ne zaboravite: ako jedan padne, mora ostati na zemlji? [Mladi odgovaraju: ne!] Dobri ste. I ako vidimo prijatelja, prijateljicu, kolegu, kolegicu kako je pao, moramo ga ostaviti dolje i dati mu još udarac? [Mladi odgovaraju: ne!] Što moramo učiniti? [Mladi odgovaraju: pomoći mu da ustane!]

Hvala vam puno. Bog vas blagoslovio. Molite za mene, ne zaboravite.

* * * 

Riječ nakon blagoslova:

Prije završne pjesme, zaboravio sam nešto. Želio bih vas pitati, ne sjećam se: kada nađete nekoga tko je pao na cesti, tko je upao u probleme, što morate činiti, dati mu udarac? [Mladi odgovaraju: ne!] Što je ono što morate učiniti prema nekom tko je pao? [Mladi odgovaraju: pomoći mu da ustane!] Činimo to zajedno!

Hvala vam puno.

Riječ nakon završne pjesme:

Želio bih zahvaliti svima koji su organizirali ovako lijep susret. Primijetio sam da je salezijanski biskup došao vama odjeven kao radnik! Sada, svi zajedno, jedan aplauz svima onima koji su pripremili ovaj susret. Postoji jedna stvar koju sam zaboravio: kako treba činiti? Kako? [Uspraviti osobu koja je pala.]

---

Prijevod: Jozo Š., polis.ba; izvor: vatica.va

---