Papa Franjo mladima: Nije dobro ako mlada osoba nema kritičnosti

***

Međureligijski susret s mladima
Govor pape Franje
“Catholic Junior College” (Singapur)
Petak, 13. rujna 2024.

***

Hvala! Hvala vam na vašim riječima.

Tri riječi koje ste rekli posebno su me dotakle: „salonska kritika“, „zona komfora“ i „tehnologija“, koju smo primorani koristiti, ali koja uključuje i rizike. Ovo je govor koji sam bio pripremio, ali sada dalje idemo [spontano].

Mladi su hrabri i drago im je hoditi prema istini. Ići putem, otkrivati kreativnost. Ali i mladi moraju pripaziti da ne postanu ono što si govorio, da ne postanu „salonski kritičari“, samo riječi, riječi… Mlad čovjek mora biti kritičar. Ako mlada osoba nema kritičnosti, to nije dobro. Ali ta kritika mora biti konstruktivna, jer postoji i destruktivna kritika, kojom se puno kritizira, ali koja ne gradi nove putove. Pitam sve mlade ljude, svakog ponaosob: Jesi li kritičar? Imaš li hrabrosti kritizirati i imaš li hrabrosti biti izložen kritici drugih? Jer ako kritiziraš ti i drugi kritiziraju tebe. To je iskreni dijalog među mladim ljudima.

Mladi ljudi bi morali imati hrabrosti nešto graditi, pomaknuti se naprijed i izlaziti iz „zone komfora“. Mladi čovjek koji se odluči za to da svoj život provodi uvijek u „udobnosti“ je mladi čovjek koji postaje debeo! Ne deblja se trbuh, nego duh osali. Zato kažem mladima: „Riskirajte, izađite! Ne bojte se!“ Strah je diktatorsko držanje koje paralizira, koje uzrokuje paralizu. Istina je da mladi ljudi često čine pogreške, mnogo puta, ali bi bilo lijepo kada bi svatko od nas, svatko od vas, razmislio o tome: Koliko sam puta pogriješio? Pogriješio sam jer sam bio na putu i na svojem sam putu učinio nešto pogrešno. To je normalno, ali je najvažnije spoznati da se pogriješilo. Postavit ću jedno pitanje i zanima me tko će mi od vas odgovoriti. Što je gore, učiniti pogrešku na putu kojim sam se zaputio ili ne pogriješiti zato što sam se zatvorio u kuću? [Svi odgovaraju: ovo drugo!] Mlad čovjek koji se ne usuđuje preuzeti rizik, koji se boji da će pogriješiti je starac! Razumijete li? Govorili ste o medijima. Postoje danas brojne mogućnosti, tolike prilike za korištenje medija, telefona, televizije. Pitam vas: Je li dobro koristiti medije ili nije? Razmotrite malo: Mlađi čovjek koji ne koristi medije, kakav je to mlad čovjek? Zatvoren? Kakav je, pak, to mladi čovjek kojem je život u potpunosti zarobljen medijima? Taj mladi čovjek je izgubljen. Svi mladi trebaju koristiti medije, ali na takav način da budu od pomoći, da možemo ići naprijed, a ne da nas zarobljavaju. Razumijete li? Slažete li se ili ne?

Jedna od stvari koju vi mladi ljudi činite ostavila je na mene najveći utisak, a to je vaša sposobnost za međureligijski dijalog. To je jako važno, jer ako se počnete svađati: „Moja religija je važnija od tvoje…“, „Moje je istinito, tvoje nije istinito…“; kamo to vodi? Kamo? Neka mi netko odgovori, kamo? [Netko odgovara: u destrukciju.] Tako je. Sve su religije jedan put dolaska do Boga. One su – da napravim usporedbu – kao različiti jezici, različita narječja, da bi se tamo dospjelo. Ali Bog je Bog za sviju. I zato što je Bog Bog za sviju, svi smo djeca Božja. „Ali moj je Bog važniji od tvoga!“ Je li to istinito? Postoji samo jedan Bog i mi, naše religije su jezici, putovi do Boga. Neki su siki, neki muslimani, neki hindusi, neki kršćani, putovi su različiti. Razumijete li? Za međureligijski dijalog među mladim ljudima je potrebna hrabrost. Mladost je životna dob hrabrosti, ali se s tom hrabrošću mogu činiti i stvari koji nisu korisne. Može se, pak, imati hrabrosti ići naprijed i s drugima stupiti u dijalog.

Ono što puno pomaže je poštivanje, dijalog. Reći su vam jednu stvar. Ne znam postoji li to u ovom gradu, ali postoji u nekim drugim gradovima. Među mladim ljudima postoji jedna grozna stvar: bullying [ovaj se termin na hrv. najčešće prevodi pojmom „vršnjačko nasilje“, op. prev.]. Pitam vas: Tko je najhrabriji ili najhrabrija da mi može reći što misli pod bullyingom? [Nekoliko mladih odgovara.] Ono što mi se svidjelo je to što svatko ima definiciju jednog aspekta bullyinga. Ali uvijek, bilo da se radi o verbalnom ili fizičkom bullyingu, uvijek je to agresija. Uvijek. Zamislite kako se u školama, u grupama mladih i dječjim grupama bullying provodi nad onima koji su najslabiji, primjerice nad dječakom ili djevojčicom s poteškoćama u razvoju. Gledali smo ovdje predivan ples djece s poteškoćama u razvoju! Svatko od nas ima svoje sposobnosti i nedostatke. Imamo li svi sposobnosti? [Odgovaraju: da!] Imamo li svi nedostatke? [Odgovaraju: da!]  Također i papa? Da, svi, svi! I kako sami imamo svoje nedostatke, tako moramo poštivati i nedostatke drugih. Slažete se? Ovo je važno. Zašto to govorim? Zato što vam prevladavanje ovih stvari pomaže u onom što činite – međureligijskom dijalogu. Međureligijski dijalog se temelji na poštivanju drugih. To je prevažno.

Ima li još pitanja? Ne? Želio bih vam zahvaliti i ponoviti ono što nam je Raaj rekla: činiti sve što je moguće da bi se zadržao hrabar stav i stvorio prostor u koji će mladi ljudi stupiti i u njemu moći dijalogizirati. Vaš dijalog je dijalog koji gradi put, koji pokazuje put. Budući da ste vi već tako mladi u dijalogu, postat ćete i kao odrasli, kao građani, kao političari u dijalogu. Želio bih vam nešto kazati što nam povijest otkriva: prva stvar koju je svaka diktatura u povijesti uradila bilo je prekidanje dijaloga.

Zahvaljujem vam na pitanjima. Drago mi je susresti mlade ljude, vas hrabre mlade ljude, skoro „drske“. Dobri ste! Želim vama mladima da idete naprijed s nadom i da se nikada ne povlačite! Riskirajte! Inače raste trbuh! Bog vas blagoslovio! Molite za mene, ja molim za vas.

Sada se u tišini pomolimo jedni za druge. U tišini.

Bog nas sviju blagoslovio. Kada prođe malo vremena i više ne budete mladi, kada odrastete te potom postanete bake i djedovi, učite djecu ovim stvarima. Bog vas blagoslovio i molite za mene, ne zaboravite! Molite za, ne protiv!

Prijevod: Jozo Š., polis.ba; izvor: vatican.va