www.polis.ba

Papa Franjo: Danas je vrijeme da na svijet izlijemo ljubav

Jučer, na svetkovinu Duhova, papa Franjo je slavio misu u bazilici svetoga Petra te u propovijedi govorio o otajstvenom izrazu koji Isus rabi govoreći o Duhu Svetom, odnosno o Parakletu koji je utješitelj i zagovornik

Duh Sveti je „konačni dar, dar nad darovima“. On s vremenom i dalje predlaže Crkvi da živi u sadašnjosti, bez nostalgije i straha, da traži cjelinu, a ne samo dio, da na prvo mjesto stavlja Boga, a ne vlastitu snagu. Razgovarajući sa svojim učenicima, Isus Duha Svetoga naziva Parakletom, odnosno Tješiteljem i Odvjetnikom.

Tješitelj

Svi mi, posebno u teškim trenutcima tražimo utjehu, ali zemaljske se utjehe ubrzo izgube. One su poput anestetika; daju trenutno olakšanje, ali ne liječe duboko zlo koje nosimo u sebi. Samo onaj tko nam daje da se osjećamo voljenima takvi kakvi jesmo, srcu daje mir. To čini Duh Sveti, ljubav Božja.

Sestro, brate, ako osjetiš tamu samoće, ako u sebi nosiš kamen koji guši nadu, ako u srcu imaš goruću ranu, ako ne vidiš izlaz, otvori se Duhu Svetom. Tamo gdje je najveća nevolja, on, kako je napisao sveti Bonaventura, donosi veću utjehu, a ne kao što čini svijet koji tješi i laska u prosperitetu, a u nevolji se izruguje i osuđuje. Tako čini svijet, to prije svega čini neprijateljski duh, đavao.

Đavao čini sve kako bi nas srušio; Duh nas, naprotiv, želi podići početnu izgubljenost i strah apostolā nakon Isusova uskrsnuća, ali sve se u njima promijenilo čim su primili Duha Svetoga. Od tog je trenutka za njih postojao jedino strah da neće uspjeti svjedočiti primljenu ljubav.

I mi smo pozvani svjedočiti u Duhu Svetomu, postati parakleti, tješitelji. Da, Duh od nas traži da damo tijelo njegovoj utjesi. Kako to možemo učiniti? Ne držeći velike govore, nego čineći se bliskima; ne prigodnim riječima, nego molitvom i blizinom.

Zapamtimo da su blizina, suosjećanje i nježnost uvijek Božji stil. Paraklet govori Crkvi da je danas vrijeme utjehe. Vrijeme je radosnoga navještaja evanđelja, a ne borbe protiv poganstva. Vrijeme je da donosimo radost Uskrsloga, a ne da se žalimo zbog drame sekularizacije. Vrijeme je da na svijet izlijemo ljubav, ne vežući se uz svjetovnost. Vrijeme je za svjedočenje milosrđa, a ne uvođenje pravila i normi. Vrijeme je Parakleta! Vrijeme slobode srca, u Parakletu.

Odvjetnik

Papa je potom objasnio kako u Isusovo vrijeme odvjetnik nije govorio u ime optuženoga, nego mu je na uho sugerirao što da kaže. Tako čini Duh Sveti; ne zamjenjuje nas; nadahnjuje nas ne sileći nas, nudi se, ali se ne nameće – rekao je te istaknuo tri prijedloga koji nam dolaze od Duha, tri temeljna lijeka za isto toliko iskušenja koja su danas toliko raširena. Prvi je: Živi u sadašnjosti.

Paraklet potvrđuje prvenstvo današnjice, protiv iskušenja da dopustimo da nas paraliziraju žalosti i nostalgije iz prošlosti, ili pak da se usredotočimo na neizvjesnosti sutrašnjice i dopustimo da nas opsjednu strahovi za budućnost. Duh nas podsjeća na milost sadašnjosti. Nema za nas boljega vremena: sada, tu gdje jesmo, jedinstveni je i neponovljivi trenutak da činimo dobro, da život učinimo darom. Živimo u sadašnjosti!

Drugi prijedlog koji nam Duh daje jest: Traži cjelinu, a ne dio. Jedinstvo u Crkvi nije nikada jednolikost, to je sloga u mnogostrukoj različitosti karizmā. I apostoli su se međusobno vrlo razlikovali, ali kada su primili Duha, naučili su ne dati prvenstvo svojim ljudskim stajalištima, nego čitavom Bogu.

Danas, ako slušamo Duha, nećemo se usredotočiti na konzervativce i naprednjake, tradicionaliste i inovatore, desne i lijeve; ako su to mjerila, znači da je u Crkvi Duh zaboravljen. Paraklet potiče na jedinstvo, na slogu, na sklad različitosti. Pokazuje nam dijelove istoga Tijela, braću i sestre među nama. Tražimo cjelinu! Neprijatelj je taj koji želi da se različitost pretvori u suprotstavljanje i zbog toga donosi ideologije; valja reći ‘ne’ ideologijama, ‘da’ cjelini.

Stavi Boga ispred svojega ‘ja’ – treći je savjet koji nam dolazi od Duha Svetoga koji potvrđuje prvenstvo milosti. Samo ako ostavimo prostor za Gospodina, pronaći ćemo sebe, a to vrijedi i za Crkvu. Svojim snagama ne spašavamo nikoga, pa ni sebe. Ako su na prvom mjestu naši projekti, naše strukture i naši planovi reforme, upast ćemo u funkcionalizam, učinkovitost, horizontalnost i nećemo uroditi plodom.

To su ideologije koje dijele, razdvajaju. Crkva nije neka ljudska organizacija – ona jest ljudska, ali nije samo ljudska organizacija – Crkva je hram Duha Svetoga. Isus je na zemlju donio oganj Duha, a Crkva se obnavlja pomazanjem, besplatnim pomazanjem milosti, snagom molitve, radošću poslanja, razoružavajućom ljepotom siromaštva. Stavimo Boga na prvo mjesto! – potaknuo je papa Franjo te propovijed završio zazivom Duha da sve nas učini misionarima njegove utjehe svijetu, prorocima jedinstva, utemeljenima na milosti i usredotočenima na Božju današnjicu.

Izvor: Vatican News