Mistična kraljica od Sabe – kako je njezina mudrost oblikovala religijske i kulturne tradicije?

Kraljica od Sabe, čija prisutnost obuhvaća biblijske, kuranske i etiopske tradicije, ostaje zagonetna figura povijesti i mitologije. Ona je jedna od rijetkih ženskih figura koja se pojavljuje u svetim tekstovima triju abrahamskih religija: judaizma, kršćanstva i islama. U židovskim i mnogim kršćanskim tradicijama poznata je po imenu svoje zemlje, dok se kraljica Juga (koja se identificira kao Jemen) također spominje kao Bilqīs. U koptskim i etiopskim legendama poznata je kao Makeda (Abdulaali, Al- Rafidayn, 2011:3). Ova različita imena i interpretacije naglašavaju složenost i značaj njezina lika u različitim kulturnim i religijskim kontekstima. Biblija, kao i drugi sveti tekstovi, često ističu njezine vrline mudrosti i razboritosti, čime doprinosi dubljem razumijevanju njezine uloge i simbolike u povijesti, kulturi i religiji.

Njezina važnost daleko nadmašuje legendarni susret s kraljem Solomonom; u njezinoj se priči prepliću kompleksna pitanja moći, uloga moći muških i ženskih monarha i duhovnosti, što može omogućiti dublje shvaćanje ženske vladavine u antičkom patrijarhalnom svijetu. Središnje pitanje ovog teksta jest kako je njezina priča uspjela preživjeti tisućljeća unatoč ograničenim povijesnim izvorima, te kako je kraljica od Sabe simbolizirala žensko liderstvo u društvima u kojima su žene rijetko zadržavale političku i duhovnu vlast. Ovaj tekst pokušava istražiti te aspekte kroz analizu uloge kraljice od Sabe unutar šireg povijesnog i kulturnog konteksta, s posebnim naglaskom na njezin doprinos prijenosu znanja između različitih civilizacija. Pitanja koja se postavljaju uključuju: kako njezin lik oblikuje percepciju ženskog doprinosa povijesti, i na koji način njezina priča nastavlja inspirirati te izazivati nove interpretacije u suvremenom društvenom i kulturnom kontekstu? Analizom tih pitanja možemo dobiti neke od odgovora što kraljica od Sabe predstavlja, ne samo kao povijesna ličnost, već i kao trajni ženski simbol mudrosti, moći i duhovne dubine.

Kraljica od Sabe u biblijskim tekstovima

U biblijskim tekstovima identificiraju se tri različite kategorije kraljica. Prvu skupinu čine one koje su imale stvarnu političku moć i vladale kao suverene vladarice. Druga skupina obuhvaća kraljice koje su bile supruge vladajućih monarha, dok treću skupinu čine kraljice majke, koje su, iako bez formalne vlasti, posjedovale određeni utjecaj (Teport, 2022).

Biblijska pripovijest o kraljici od Sabe, koja dolazi u posjet kralju Salomonu, predstavlja jedan od najintrigantnijih susreta između dvaju monarha iz različitih krajeva svijeta. Ovaj susret detaljno je opisan u Prvoj knjizi o Kraljevima (1 Kr 10,1-13) i Drugoj knjizi Ljetopisa (2 Ljet 9,1-12), a njegova važnost je dodatno naglašena u Novom zavjetu, gdje Isus spominje kraljicu od Sabe kao primjer vjere: „Kraljica će Juga ustati na Sudu zajedno s ovim naraštajem i osuditi ga jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo, ovdje je i više od Salomona!“ (Mt 12,42) i „Kraljica će Juga ustati na Sudu s ljudima ovog naraštaja i osuditi ih, jer je s krajeva zemlje došla čuti mudrost Salomonovu, a evo ovdje i više od Salomona!“ (Lk 11,31). U Prvoj knjizi o Kraljevima, kralj Salomon je prikazan kao mudar i bogat vladar, čija slava i prepoznatljivost prelazi granice Izraela.[1]

Povijesni susret

Kraljica od Sabe, fascinirana izvještajima o njegovoj razboritosti, pronicljivosti i odlukama, dolazi u Jeruzalem kako bi ga posjetila i uvjerila se u vjerodostojnost njegove ličnosti (1 Kr 10,1). Ovaj čin naglašava njezinu vlastitu mudrost i znatiželju, kao i njezino priznanje Salomonove superiornosti (Marcus, 1990). Kraljica priznaje: „Istina je ono što sam čula u svojoj zemlji o tebi i tvojoj mudrosti. Tvoje mudrosti i bogatstva nisam bila svjesna ni upola dok nisam vidjela vlastitim očima” (1 Kr 10, 6-7). Vjerujući u Salomonovu inteligenciju i integritet, ona također priznaje Boga Izraelova, izjavljujući: „Neka je blagoslovljen Jahve, Bog tvoj, komu si tako omilio da te postavio na prijestolje Izraelaca: zato što Jahve uvijek ljubi Izraela, postavio te kraljem da činiš pravo i pravicu” (1 Kr 10,9).

Iako priča ističe Solomonov autoritet i njegov status vladara, istovremeno prikazuje rijetku biblijsku ženu koja posjeduje vlastiti glas i autonomiju. Kroz njezinu perspektivu, priča nam omogućuje da sagledamo Salomona iz potpuno drugačijeg kuta ( Kuhrt, 1995). Pratimo kraljicu dok kreće na putovanje kako bi iskušala slavnog kralja i predstavila svoju vlastitu razboritost i uzvišeni status. Kraljica, koja je sama po sebi zapažena monarhica, pojavljuje se s darovima i postavlja složene zagonetke, čime testira Solomonovu mudrost. Ova interakcija služi dvostrukom cilju: demonstrira Solomonovu izuzetnost i potvrđuje kraljičinu vlastitu inteligenciju i sposobnost. Na taj način, priča ne samo da potvrđuje Solomonovu dominaciju, već i osnažuje kraljičinu ulogu kao suverene figure s intelektualnim i političkim značajem. U biblijskom kontekstu, ona je rijedak primjer žene koja igra aktivnu i relevantnu ulogu u dijalogu s dominantnim muškim figurama.

Kraljica od Sabe, kao bogata vladarica iz strane zemlje, koja je štovala drugog boga od onoga kojeg je štovao Izrael, utjelovljuje višestruke oblike drugosti, neraskidivo povezane međusobno. Adele Reinhartz u knjizi Why Ask My Name? Anonymity and Identity in Biblical Narratives (1998), primjećuje da anonimnost, iako može označavati osobu čije ime nije dovoljno značajno da bi se zapamtilo, može također poslužiti za usmjeravanje pažnje na karakteristike po kojima je anonimna figura prepoznatljiva. U slučaju kraljice od Sabe, ona je poznata po svojoj tituli, budući da je njezin posjet krucijalan upravo zbog njezina položaja kao vladarice strane zemlje. Tekstovi u Knjigama Kraljeva i Ljetopisa koji opisuju kraljicu od Sabe nisu usmjereni na prikazivanje međuljudskih odnosa, već na isticanje uspješnog diplomatskog susreta dvoje državnika. Iako su kraljičine zagonetke, spol i vjerska praksa dovoljno značajni da budu spomenuti u biblijskim tekstovima, oni nisu središnja tema; primarni fokus je na njezinoj izvedbi u obavljanju kraljevske dužnosti. U tom kontekstu, Suzanne Gillmayr-Bucher u članku, iz 2006. godine, „She Came to Test Him with Hard Questions: Foreign Women and their View on Israel” piše o kraljici od Sabe u odnosu na Rahabu, ističući da čimbenici poput njezina statusa strankinje i žene, koji bi mogli umanjiti njezin doprinos. Prema njenom mišljenju, drugost kraljice od Sabe pomaže definirati Izrael kao normativnu državu, a Salomona kao uzornu osobu, ne samo za nasljednike njegovog Izraela, već i za njegove suvremenike (Gillmayr-Bucher, 2007.).

Njezin susret s kraljem Salomonom dobio je novu dimenziju u kasnoj antici, u vrijeme kada su se učvršćivale kršćanske hegemonije, a islamske zajednice počele razvijati, pri čemu su se sukobi oko materijalne i društvene moći sve više tumačili kroz prizmu ideoloških sukoba oko naslijeđa izraelske monarhije. Od šestog do devetog stoljeća pojavljuju se novi izrazi židovske, kršćanske i muslimanske kolektivne memorije o izraelskoj monarhiji, pri čemu je figura kraljice od Sabe postala moćan simbol kroz koji su se artikulirale različite vizije identiteta i drugosti (Stinchcomb, 2020.).

Važno je naglasiti, prema istraživanju „Historical and Cultural Analysis of Story of Queen of Sheba „Historical and Cultural Analysis of Story of Queen of Sheba“ iz 2022. godine, da određeni elementi iz Starog zavjeta i Kur’ana odgovaraju povijesnim činjenicama, poput posjeta Kraljice od Sabe kralju Solomonu i obožavanja sunca od strane naroda Sabe. Kritički su analizirane teze da je priča preuzeta iz Targuma Šeni, te je utvrđeno da kraljica od Sabe nije identična s likovima Makede ili Bilkis iz drugih tradicija. Iako se povijesni identitet kraljice od Sabe ne može precizno utvrditi, arheološki dokazi ukazuju na značajnu ulogu žena u tom razdoblju, što podržava tezu da je ona povijesna osoba (Yazıcı, 2022.)

Biklis prema islamskim vjerovanjima

Balkisa, kraljica od Sabe, zauzima posebno mjesto u islamskoj tradiciji kao jedina žena spomenuta u Kur’anu po svojoj funkciji vladarice. Vladala je južnim dijelom Arapskog poluotoka, u području Sabe, koje se danas nalazi u Jemenu. Premda je Kur’an objavljen u 7. stoljeću poslije Krista, muslimani prihvaćaju prethodna poslanja, vjerujući da su i raniji proroci bili muslimani, predani jednom Bogu. Stoga se primjeri iz Kur’ana, uključujući Balkisu, razumijevaju kao paradigme i modele ponašanja prema kojima bi se vjernici trebali ravnati. Balkisa je prihvatila vjeru u jednog Boga i, prema tradiciji, živjela i vladala zajedno sa Sulejmanom (Solomonom): „I Sulejman naslijedi Davuda i reče: ‘O, ljudi, dato nam je da razumijemo ptičije glasove i svašta nam je dato; ovo je, zaista, prava blagodat!’„ (Sura, 27:16) (Spahić – Šiljak, 2007: 121)

Amina Muhsin-Wadud, američka sveučilišna profesorica, koja se bavi pitanjima iz oblasti teologije te emancipiranja žena danas i na Istoku i na Zapadu, obradila je žene u Kur’anu u knjizi Kur’an i žene – ponovljeno čitanje svetog teksta iz ženske perspektive (2014), u prijevodu Zilke Spahić-Šiljak i Đermane Šeta. U ovom radu usredotočila se na tri ključne ženske figure iz Kur’anskog teksta: majku Musaovu, Mariju i Bilkis, kraljicu od Sabe. Iako se detalji u životima ovih žena značajno razlikuju, zajedničko im je to što su njihove priče često prepričavane od strane egzegeta bez uzimanja u obzir ženske perspektiva, te bez dubljeg razmatranja elemenata koji nadilaze njihovu žensku ulogu.

Priča o Balkisi u Kur’anu počinje kada Sulejman primijeti izostanak pupavca, koji mu donosi vijesti o Balkisi, moćnoj vladarici Sabe. Opisana je kao osoba koja se, zajedno sa svojim narodom, klanja suncu umjesto Allahu. Sulejman joj šalje pismo pozivajući je da mu se pokori. Balkisa, pokazavši mudrost i diplomatsku spretnost, odgovara slanjem darova, želeći procijeniti Sulejmanovu snagu. Međutim, Sulejman, zahvaljujući svojim nadnaravnim moćima, nadmudruje Balkisu i njezine emisare te pribavlja njezino prijestolje na čudesan način. Na kraju, Balkisa prepoznaje Sulejmanovu moć i prihvaća vjeru u jednog Boga. Ova priča u Kur’anu nosi simboličke i religijske poruke, predstavljajući Balkisu kao paradigmatski primjer mudrosti i duhovnog prosvjetljenja ( Lassner, 1993; Mermissi, 2005; Spahić- Šiljak, 2007).

Unatoč činjenici da je kraljica Bilkis vladala nacijom, u mnogim muslimanskim zajednicama postoji stav da je vođenje neprimjereno za žene. Međutim, kako navodi Wadud, Kur’an ne koristi pojmove koji bi sugerirali da je položaj vladara neprikladan za ženu. Naprotiv, kur’anska priča o Bilkis ističe i slavi njezine političke i religijske sposobnosti ( Wadud, 2014: 40). Iako u stihu (27:23) stoji da je Bilkis bila žena koja vlada, što može izgledati neobično, ovaj opis je samo citat promatrača njezine vlasti. Osim što se spominje da je bila žena, Kur’an ne navodi nikakve razlike, ograničenja ili specifične kritike vezane uz njezinu ulogu kao vladarice na temelju njenog spola. Ova identifikacija ne implicira nikakvu nepovoljnost njezinog vođenja zbog njenog ženskog identiteta (Wadud, 2014:42).

Kur’anska priča nastavlja prikazivati Bilkis kao moćnu i dobro opskrbljenu vladaricu s ‘magnificentnim prijestoljem’ (27:23). Ipak, unatoč njezinoj moći i bogatstvu, njezin narod je „obožavao sunce umjesto Allaha“ (27:24). Ovaj kontrast između njezine političke moći i religijskog nesklada s islamom dodaje složenost u razumijevanju njezine uloge i prikaza u Kur’an. Iako kraljica Bilkis postupa prema uobičajenom protokolu i konzultira svoje savjetnike, jasno je izrazila svoje stajalište nazivajući pismo Salomona „karim“ (časnim). Njezino odgađanje odluke ne proizlazi iz nedostatka odlučnosti, već iz potrebe za poštovanjem diplomacije i protokola. Bilkis šalje dar Salomonu, koji ga odbija, objašnjavajući da mu nije potreban zbog privilegiranog položaja koji mu Allah pruža u svjetovnom i duhovnom smislu (27:36-37). Ova odbijanje naglašava Salomonovu neovisnost i odanost Božjim blagoslovima. Nakon odbijanja darova, Bilkis odlučuje osobno posjetiti Salomona, što ukazuje na ozbiljnost i posebnost situacije. Dok je bila na putu prema njemu, Salomon čudesno prenosi njezin prijestol, kako bi testirao njezinu mudrost. Kada je pred njom, ona primjećuje da se čini kao njezin vlastiti prijestol (27:42). Ovaj test ukazuje na Salomonovu nadnarodnu moć i sposobnost. Nakon što vidi prijestolj, Bilkis izražava svoje priznanje da nam je znanje unaprijed darovano i predali smo se Allahu (u islamu) (27:42). Ovaj komentar odražava njezinu svjesnost o Božjoj moći i njezinu spremnost da prihvati i prizna božansku istinu. Neki tumači smatraju da je odluka kraljice Bilkis da pošalje dar umjesto da primijeni silu primjer ženskog stila politike. Međutim, kako Wadud objašnjava, njezino razumijevanje mirne politike i duhovno prihvaćanje Salomonove poruke ističu njezinu sposobnost da mudro upravlja i bude vođena u duhovnim pitanjima. Ova odluka pokazuje njezinu sposobnost donošenja neovisnih političkih odluka, unatoč normama muških vladara, te njezino prihvaćanje istinske vjere (islama) unatoč uvriježenim normama u svom narodu (Wadud, 2014:41). Njezina politika i vjera, iako specifične za žene, pokazale su iznimnu mudrost. Ovo ukazuje na osobu koja posjeduje znanje, djeluje prema njemu i prihvaća istinu.

U „Bogatsvu Bilqīs“, saudijska pjesnikinja Anūd Arrudhan reinterpretira kur’anski tekst o kraljici od Sabe, preoblikujući tradicionalni narativ kako bi izložila nov, kritički pogled na ulogu žene. Ova reinterpretacija ne samo da mistificira Bilqīs, već i osnažuje njezinu figuru kao simbol otpora protiv tradicionalnih normi koje često prikazuju žene u pasivnim i ograničenim ulogama. Tradicionalni prikazi kraljice od Sabe često su ukorijenjeni u povijesnim i religijskim tekstovima koji joj dodjeljuju ulogu pasivne promatračice u odnosu na muškarce poput kralja Solomona. Međutim, u Arrudhaninom djelu, Bilqīs je predstavljena kao aktivna i kompleksna figura koja se bori protiv tribalizma i patrijarhalnih struktura koje guše njezinu ženstvenost, sputavaju njezinu kreativnost i proždire njezinu dušu. Ova promjena perspektive omogućuje joj da se izrazi kroz simboliku „golubica, žitarica i molitvi“, što predstavlja njezinu unutarnju snagu i duhovnu slobodu. Arrudhanina analiza ne samo da mistificira Bilqīs već je i poziva na samorekreaciju i autonomiju. Ona uspostavlja Bilqīs kao simbol žene koja teži slobodi i glasu u društvu koje je često ograničava. Kroz ovaj proces, Arrudhan istražuje kako žene mogu redefinirati svoje uloge i izraze u suvremenom kontekstu, istovremeno naglašavajući potrebu za jezikom i narativima koji su označeni spolom i koji mogu nadmašiti konvencionalne društvene norme.

Etiopijska tradicija i mitologija

Kraljica od Sabe zauzima istaknuto mjesto u etiopskoj tradiciji, gdje se njezina priča isprepliće s mitovima o porijeklu i identitetu etiopske carske loze. Prema predaji, kraljica od Sabe posjetila je kralja Solomona u Jeruzalemu, a njihova je veza rezultirala rođenjem Menelika I, prvog cara Etiopije. Ova priča, zabilježena u etiopskim povijesnim i religijskim spisima, poput Kebra Nagast, ima duboko značenje za etiopski narod i njihovu samosvijest.

Jedan od ključnih aspekata ove tradicije jest tvrdnja da etiopska carska obitelj, uključujući i legendarnog Haile Selassieja, potječe izravno od kraljice od Sabe i kralja Solomona. Ova genealogija nije samo simbolična, već je i institucionalizirana u etiopskom pravu (Gill, McCain, 2000). To se može vidjeti u Ustavu Etiopije iz 1955. godine, gdje se izričito priznaje status ove kraljevske obitelji. Etiopska verzija priče o kraljici od Sabe također naglašava njezinu mudrost i moć, koje su prenesene na njezina sina Menelika. Nakon što je posjetio svog oca u Jeruzalemu, Menelik se vratio u Etiopiju, a s njim su došli i prvorođeni sinovi izraelskih plemića, osnivači izraelske kolonije u Etiopiji. Ovaj čin, prema etiopskoj tradiciji, označava prijenos svetosti iz Jeruzalema u Etiopiju, čime Etiopija postaje „drugi Sion“. Otmica Kovčega saveza i njegovo premještanje u Etiopiju dodatno učvršćuje ovu svetost, dajući Etiopiji jedinstveno mjesto među narodima.

Mudrost i ravnopravnost kraljice od Sabe: inspiracija za žene u muslimanskom svijetu

U ovom kontekstu, kraljica od Sabe postaje simbol ne samo kraljevske i duhovne moći već i kulturnog kontinuiteta. Ona povezuje etiopski narod s drevnim Izraelom i njegovim religijskim naslijeđem. Njezina uloga u etiopskoj tradiciji nije samo povijesna ili mitološka, već i duboko identitetska, osnažujući nacionalni ponos i vjeru u božansko porijeklo etiopske monarhije. Povezujući povijest, mitologiju i religiju, kraljica od Sabe ostaje središnja figura u etiopskoj tradiciji. Posebno je značajna za izgradnju međureligijskog dijaloga jer utjelovljuje univerzalne vrijednosti koje povezuju kršćane, muslimane, Židove, kao i one koji prakticiraju druge oblike duhovnosti. Njena mudrost, znatiželja i otvorenost prema učenju novih spoznaja predstavljaju temeljne vrijednosti koje mogu potaknuti međusobno poštovanje i razumijevanje među različitim religijskim zajednicama.

Kraljičina potraga za mudrošću, koja ju je dovela do Salomona, simbolizira težnju za znanjem i istinom, a njezina sposobnost da mudrošću parira najmudrijem čovjeku tog vremena ukazuje na duboku jednakost među spolovima. Kraljica od Sabe dokazala je da žene, unatoč povijesnim ograničenjima, posjeduju iznimnu sposobnost vladanja i donošenja ključnih odluka, što je čini važnim primjerom u borbi za ravnopravnost žena i muškaraca. Kroz prizmu njezina lika možemo razmatrati neophodnost uključivanja ženskog glasa u sva područja društvenog života, kao i potrebu za ravnopravnošću u dijalogu među religijama.

Kraljica od Sabe, prema biblijskoj i kur’anskoj tradiciji, bila je mudra i utjecajna vladarica koja je posjetila kralja Salomona, izazvavši ga u intelektualnom dijalogu. Njezin primjer pokazuje da žene mogu biti ravnopravne sugovornice s moćnim muškarcima, što je posebno važno u kontekstu religijskih tradicija gdje su žene često marginalizirane. Žene u muslimanskom svijetu mogu izvući inspiraciju iz njezina lika, koristeći ga za borbu protiv patrijarhalnih struktura i tražeći ravnopravnost u društvenim i religijskim raspravama. Njihova vrijednost ne bi se trebala mjeriti isključivo kroz sposobnost rađanja muških potomaka, već kroz intelektualne i osobne postignuća. Pokloni koje je Kraljica od Sabe donijela Salomonu mogu biti viđeni kao simbol poštovanja i diplomacije, a ne podmićivanja. U suvremenom kontekstu, žene bi trebale prepoznati svoju vrijednost neovisno o materijalnim darovima i težiti priznanju na temelju svojih sposobnosti i doprinosa.

___________

[1] Život i djelo kralja Salomona opisani su u Prvoj knjizi o kraljevima i u Drugoj knjizi ljetopisa. Prva knjiga, nastala tijekom babilonskog izgnanstva, promatra Salomonovu vladavinu kao simbol mesijanskog kraljevstva, ističući gubitak Hrama i domovine kao posljedicu okretanja od Boga. Knjiga ljetopisa, napisana u trećem stoljeću prije Krista, usredotočuje se na obnovu Hrama i njegovu ulogu kao mjesta susreta s Bogom (usp. Jarak, 2009.; Višaticki, Golik, 2012).

_________________________________

LITERATURA

Al – Rafidayn, A. i Abdulaali W., (2011), „The Queen of Sheba in Contemporary Arabic and English Literary Writings by Women“,

https://www.researchgate.net/publication/358263495_The_Queen_of_Sheba_in_Contemporary_Arabic_and_English_Literary_Writings_by_Women- posjećeno 6. 8. 2024.

Arrudhan, A. (2008), Wa’ūtiyat Bilqīs (Bilqīs’s Riches), Beirut: Dār el-khayyal.

Biblija, (2023), Zagreb: Kršćanska sadašnjost.

Gill, McCain L. (2000), Daughters of Dignity: African Women in the Bible and the Virtues of BlackWomanhood. Cleveland, Ohio: The Pilgrim Press.

Gill, McCain L. (2000), Daughters of Dignity: African Women in the Bible and the Virtues of BlackWomanhood. Cleveland, Ohio: The Pilgrim Press.

Gillmayr-Bucher, S., ( 2007), „She Came to Test Him with Hard Questions: Foreign Women and their View on Israel“, Biblical Interpretation 15( 2 ), str. 35-50.

Jarak V., (2009.), Iz biblijske povijesti: Vječne pouke Knjige nad knjigama, Zagreb: Naklada Trpimir.

Yazıcı, E.,(2022), „Historical and Cultural Analysis of Story of Queen of Sheba“, Turkish Journal of Religious Studies, 22(1), str. 315- 338.

Kebra Nagast: The Glory of Kings. (1932). Translated by E. A. Wallis Budge. London: The Religious Tract Society.

Kuhrt, A. (ur) (1995.), Women in the Ancient Near East, New York: Routledge.

Kur’an, (2013), prijevod (značenja) na bosanski jezik, utemeljen na Ibn Kesirovom tumačenju, i kratki komentar Muhamed Mehanović, Lies Stiftung.

Lassner, J. (1993), Demonizing the Queen of Sheba. Boundaries of Gender and Culture in Postbiblical Judaism and Medieval Islam, The University of Chicago Press.

Marcus, H. (1990.), The Queen of Sheba: Legend and Reality, University of Chicago Press.

Mernissi, F., (2005), Zaboravljene vladarice u svijetu islama, pr. Spahić-Šiljak, Zilka, Sarajevo: Buybook.

Reinhartz, A, (1998.), Why Ask My Name? Anonymity and Identity in Biblical Narratives, New York: Oxford University Press.

Spahić – Šiljak, Z. (2007), Žene, religija i politika: Analiza utjecaja interpretativnog religijskog naslijeđa judaizma kršćanstva i islama na angažman žene u javnom životu i politici u BiH, Sarajevo: TPO fondacija,

Stinchcomb, J., (2020.), Remembering the Queen of Sheba in the First Millenium, dissertation, Religious Studies, Faculties of the University of Pennsylvania. Pennsylvania, https://repository.upenn.edu/server/api/core/bitstreams/b5a4533b-31c8-4c20-96c37df6c6bce99b/content – posjećeno 19. 8. 2024.

Teport, D., (2022.), „Kraljice u Bibliji“, Svjetlo riječi, https://www.svjetlorijeci.ba/kraljice-u-bibliji/ – posjećeno 16. 8. 2024.

Višaticki, K, Golik, A., (2012.), „Salomon – Lik i djelo jednoga kralja“. ,20 (3), str. 403- 430.

Wadud, A. (2014.), Kur’an i žena: Ponovljeno čitanje svetog teksta i ženske perspektive, pr. Zilka Spahić Šiljak i Ðermana Šeta, Sarajevo: TPO fondacija.

---

Ružica Ljubičić, polis.ba

---