Državni teror i terorizam skupine nisu isto

„Prema nekim stručnjacima ono što se događa u Gazi ima karakteristike genocida. Trebali bismo pažljivo istražiti kako bismo utvrdili uklapa li se u tehničku definiciju koju su formulirali pravnici i tehnička tijela“, kaže papa Franjo u knjizi koja tek treba biti objavljena koncem prosinca ove godine. Riječ je o knjizi Nada nikad ne razočarava: hodočasnici prema boljem svijetu, odnosno o intervjuima koje je s papom Franjom vodio Hernán Reyes Alcaide. Citirane izvatke iz knjige objavile su talijanske dnevne novine La Stampa 17. studenoga, a ubrzo su ih prenijeli i drugi mediji.

Riječi pape Franje izazvale su reakcije diljem svijeta. Izraelski veleposlanik pri Svetoj Stolici Yaron Sideman odbacio je papine riječi ističući da je „genocidni masakr“ počinjen 7. listopada 2023. nad građanima Izraela i da otada „Izrael koristi samo svoje pravo na samoobranu“. Reagirala je i Europska rabinska konferencija koja broji oko tisuću rabina diljem Europe koje su papine riječi „duboko uznemirile“. I oni odbacuju genocidni karakter izraelske intervencije u Gazi i smatraju da je riječ o vojnom odgovoru na napade koje su 7. listopada prošle godine počinili pripadnici terorističke skupine Hamas.

I u Katoličkoj crkvi ima onih koji smatraju da je papa pogriješio i da se ovom izjavom svrstao na jednu stranu. Katolički teolog iz Salzburga Gregor Maria Hoff smatra da papa Franjo ima ogromni moralni autoritet u svijetu te da se zbog toga mora čuvati ovakvih izjava: „njegove problematične izjave predstavljaju rizik za državu Izrael i za Židove diljem svijeta.“ Ne možemo se složiti s kritikom teologa Hoffa jer papa Franjo ne optužuje Židove nego samo zahtijeva da se utvrdi ima li izraelska vojna akcija karakter genocida.

Pravo Izraela da zaštiti svoje građane od terorističkog nasilja ne smije nas učiniti slijepima za strahote kojima su izloženi ljudi u Gazi.

Neki katolički teolozi, kao što je primjerice bečki teolog, profesor sistematske teologije i etike na Katoličkom fakultetu u Beču, Jan-Heiner Tück, kritiziraju i papino pismo katolicima Bliskog Istoka koje je odaslao 7. listopada ove godine. On smatra da je papa Franjo neoprezno citirao vrlo „problematični“ dio Ivanovog evanđelja (Iv 8, 44) u kojem Isus pripadnicima svoga židovskog naroda kaže sljedeće: „Vi imate oca za đavla i hoćete da vršite želju oca svoga. On bijaše ubojica ljudi od početka i nije stajao čvrsto u istini, jer u njemu nema istine. Kad god govori laž, govori svoje vlastito, jer je lažac i otac laži.“ Teolog Tück smatra da je „skandalozno“ citirati ove riječi na godišnjicu masakra koji je Hamas počinio nad građanima Izraela. Taj prigovor ipak ne stoji jer se papine riječi ne odnose na Židove nego na ubojice nevinih, u ovom kontekstu na Hamasove teroriste.

Papa Franjo, pokazuju to njegove dosadašnje izjave, ne libi se iznijeti vlastito mišljenje o vrlo osjetljivim crkvenim i svjetovnim temama. Ponekad njegovi stavovi izazovu rasprave unutar Katoličke crkve, a ponekad i u svijetu. Poželjno je da se unutar Katoličke crkve kritiziraju riječi i postupci pape Franje. To je pokazatelj da u toj zajednici postoji sloboda mišljenja i govora, iako se ona često i uskraćuje i poništava. U ovom slučaju, čini nam se, da su prigovori papi Franji ipak neutemeljeni, posebno kad je riječ o njegovom apelu da se pomno ispita izraelsku vojnu inicijativu u Gazi jer to što se sada događa u Gazi, a i što su u prošlosti doživjeli Palestinci, ima doista obilježja genocida. Optuživati papu Franju za eventualni porast antisemitizma u svijetu posve je besmisleno, jer je u svojim dosadašnjim nastupima pokazao upravo suprotno – snažnu solidarnost za patnje koje je židovski narod prošao u 20. stoljeću i općenito u prošlosti, što velikim dijelom ide na dušu i Katoličkoj crkvi.

Papa Franjo je protiv svakog rata i nasilja u bilo kojem obliku. To posebno naglašava u svojoj enciklici Fratelli tutti (Svi smo braća, enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu): „Svaki rat ostavlja naš svijet gorim nego što je bio prije. Rat je neuspjeh politike i čovječanstva, sramotna predaja, poraz pred silama zla. Ne zadržavajmo se na teoretskim rasprava već uđimo u doticaj s ranama, dotaknimo ranjeno tijelo žrtava. Upravimo pogled na sve one masakrirane civile čija su se ubojstva smatrala ‘kolateralnom štetom’. Pitajmo same žrtve. Obratimo svoju pozornost na izbjeglice, na one koji su pretrpjeli atomska zračenja ili kemijske napade, na žene koje su izgubile djecu, na djecu koja su osakaćena i lišena djetinjstva.“

U enciklici Fratelli tutti papa Franjo odustaje i od ideje o „pravednom ratu koju danas ne podržavamo“, a prema kojoj je i sam Augustin bio suzdržan. Za papu Franju rat nije nikada nikakvo rješenje.

Rat i smrtna kazna su posve neprihvatljivi za papu Franju jer su to „lažni odgovori koji ne rješavaju probleme koje su trebali riješiti i koji, u konačnici, samo pridonose daljnjem uništavanju tkiva nacionalne međunarodne zajednice.“ U ovoj enciklici papa Franjo odustaje i od ideje o „pravednom ratu koju danas ne podržavamo“, a prema kojoj je i sam Augustin bio suzdržan. Za papu Franju rat nije nikada nikakvo rješenje.

Ni Holokaust se ne smije zaboraviti, kaže papa Franjo u istom dokumentu: „To je simbol koliko daleko može ići čovjekova zloća kada, raspirena pogrešnim ideologijama, zaboravi temeljno dostojanstvo svake osobe koja zaslužuje apsolutno poštovanje kojem god narodu pripadala i koju god vjeru ispovijedala.“ Ukratko, papa Franjo je protiv svega što umanjuje ili uništava čovjekovo dostojanstvo, a posebno protiv ratova koji iza sebe ostavljaju zastrašujuće posljedice.

Spomenimo ovdje i to da je 21. studenoga, četiri dana nakon izjave pape Franje, Međunarodni krivični sud (ICC) izdao nalog za uhićenje izraelskog premijera Benjamina Netanyahua, bivšeg izraelskog ministra obrane Yoava Gallanta i lidera palestinske militantne skupine Hamas Ibrahima el Masrija optužujući ih za ratne zločine i zločine protiv čovječnosti. Očekivano, to je razbjesnilo Netanyuhua koji je izjavio „da s gađenjem odbacuje apsurdne i lažne akcije ICC-a“, a i izazvalo je i podijeljena mišljenja u svijetu.

Genocidi su u središtu naše suvremene kulturalne krize, piše američki povjesničar Eric D. Weitz (1953.-2021.) u knjizi Stoljeće genocida. Utopije rase i nacije u kojoj detaljno analizira četiri genocida: nacističke Njemačke, Sovjetskog saveza pod Lenjinom i Staljinom, Kambodže pod Crvenim Kmerima i bivše Jugoslavije (Srebrenica i druga mjesta stradanja). „Svaki od ovih slučajeva ima svoje posebnosti“, tvrdi autor, „ali zajedno pokazuju i neke izrazito zajedničke značajke, posebno na povijesno podrijetlo i praksu genocida. Moderni genocidi se ne događaju samo zato što ih određeni režim želi provesti. Oni su rezultat političkih odluka koje se donose u kriznim trenucima, ali su također ugrađeni u složene povijesne procese, prije svega pojavu rase i nacije kao primarnih kategorija političke i društvene organizacije modernog svijeta.“ Iako neki autori zamjeraju povjesničaru Weitzu komparativni pristup u istraživanju genocida, jer postoji opasnost da se relativizira Holokaust, i iako se i ne morate složiti sa svim njegovim zaključcima, riječ je ipak o knjizi koja pomaže u razumijevanju uzroka i provedbe genocida oko čega podijeljena mišljenja imaju i stručnjaci i cijeli narodi.

Onako kako se svim pripadnicima židovskog naroda ne mogu tovariti izraelski zločini u Gazi, ne može se ni sve Palestince smatrati teroristima zbog Hamasovih zločina.

Nema ništa sporno u papinom pozivu da se pomno istraži izraelska vojna intervencija u Gazi. Papa se pritom poziva „na mišljenje nekih stručnjaka“. Uostalom, i neki pripadnici židovskog naroda oštro kritiziraju brutalno ubijanje i progon Palestinaca, a nitko human ne može ravnodušno promatrati unebovapijuća stradanja civila, žena i djece. Neovisno o stavovima pape Franje, Izraelci bi se sami morali suočiti s nasiljem koje provodi njihova država.

Velika stradanja židovskog naroda u prošlosti, posebno u 20. stoljeću, ne mogu biti razlog da se šuti o zločinima sadašnjeg izraelskog političkog i vojnog vodstva, naglašavamo vodstva, kako se njihovi zločini ne bi učitavali cijelom židovskom narodu. Pravo Izraela da zaštiti svoje građane od terorističkog nasilja ne smije nas učiniti slijepima za strahote kojima su izloženi ljudi u Gazi.

Onako kako se svim pripadnicima židovskog naroda ne mogu tovariti izraelski zločini u Gazi, ne može se ni sve Palestince smatrati teroristima zbog Hamasovih zločina. Hoće li zločini nad palestinskim narodom biti pravno okarakterizirani kao genocid, teško je predvidjeti, ali je nepobitna činjenica da su to užasavajući ratni zločini i zločini protiv čovječnosti.

Potrebno je razlikovati državni teror od terorizma skupine (Hamas). I o tome papa Franjo piše u enciklici Fratelli tutti, obajvljenoj 2020. godine, dakle, prije sukoba u Gazi: „Kada je bilo nepravdi s obje strane treba jasno prepoznati da one možda nisu imale jednaku težinu ili nisu usporedive. Nasilje koje vrše strukture i moć države nije na istoj razini kao nasilje pojedinih skupina.“ Državni teror i zločini države imaju veću težinu od zločina i terorizma skupine.

---

Drago Bojić, polis.ba

---