www.polis.ba

Ivan Baković | Kopači

Rujem Bosninu utrobu
Kopam ugalj
Mrki ugalj


[Pjesmu koju je Ivan Baković posvetio nastradalim rudarima u jami Raspotočje kod Zenice 2014. godine, mi ovdje posvećujemo rudaru Adisu Zaimoviću koji je jučer poginuo u Rudniku mrkog uglja u Brezi i dvojici njegovih kolega koji su ozlijeđeni. Obitelji pokojnog Adisa izražavamo sućut, a ozlijeđenima želimo brz oporavak. Uz vijest o nesreći, mediji su prenijeli kratku napomenu da bosanska zemlja često ubija svoje sinove zbog neadekvatne opreme i iznimno loših uvjeta rada.]


Kopači

Petorici rudara jame Raspotočje za koje je uprava
Rudnika mrkog uglja Zenica, kao naknadu nematerijalne štete,
u izvansudskom poravnanju isplatila po dvadeset
tisuća maraka. Po glavi.

 

Rujem Bosninu utrobu
Kao i sedam generacija kašljača ugljene prašine prije mene

Rujem Bosninu utrobu

Kopam ugalj
Mrki ugalj
U jami Raspotočje
U rudniku mrkog uglja Zenica

Kopam i rastem
Rastem kao planina

Kopam

Što više kopam to sam veći i jači
Moj čađavi obraz sjajniji
Od sreće

Kopam li kopam

Za sebe
Za ženu
Za djecu
Za obitelj
Da oni ne moraju kopati

Kopam
Rujem Bosninu utrobu

Ne bojim se tone
Samo kopam
Ne znam je li vani dan ili je noć (ovdje je uvijek noć)
Kopam
Rujem
Pored mene četvorica
Kopaju
Ruju
Kašlju
I psuju ugljenu prašinu

Prilazi jedan kamarad:
Stani, ne kopaj više
Mi smo mrtvi
Kako, bolan, mrtvi
Vidiš da kopamo
Ne znam ja, veli, evo u novinama piše da smo mrtvi, nas petorica, u jami Raspotočje,
u rudniku mrkog uglja u Zenici, 5. devetog 2014. godine, sve ti tu piše, jebogati… i da
je uprava rudnika s obiteljima dogovorila izvansudsko poravnanje za naknadu nematerijalne
štete – ženi, djeci, babi i nani po dvadeset hiljada maraka, braći i sestrama po sedam hiljada – ej, dvadeset hiljada maraka…

Gledam
I ostali čitaju novine
I svjetla im se u lampama gase
I nastaje mrak mrk(l)i mrak
U rudniku mrkog uglja
U jami Raspotočje
U Zenici
U Bosni


Pjesma je objavljena u Motrištima, br. 81-82, časopisu za kulturu, znanost i društvena pitanja.