www.polis.ba

Amir Brka: Vjera

Održavaš se stoga neprestano u stanju ovom nejasnom,/ bez odluke o ijednome pokretu naglome ili naprasnom,/ prepušten si olujama što vitlaju ili vjetriću koji te njiše,/ suncu mozak da prži, da kosti lede se, da šibaju te kiše

Vjera

                                           Fra Ivanu Šarčeviću

 

Jednom ćeš pokušati uzrok da doznaš, prisezao si sebi,
a odlažeš vječito, očito usljed bojazni da ono što ne bi

želio nipošto, najzad možeš na takvom putu da shvatiš:
da obećanog iskona nema, pa ni u mislima da se vratiš

nemaš kamo, već da, na pučini, tek kao olupina plutaš,
kako ćeš još i dodatno spoznajom takvom da se sputaš,

izgubivši ufanje svako, u ponor ćeš vrtoglavo da toneš,
nestat će i snovā gdje uspijevaš da se kopna domogneš

Održavaš se stoga neprestano u stanju ovom nejasnom,
bez odluke o ijednome pokretu naglome ili naprasnom,

prepušten si olujama što vitlaju ili vjetriću koji te njiše,
suncu mozak da prži, da kosti lede se, da šibaju te kiše,

van dvoumice, još uvijek čekajući drukčijeg glasa zov,
nikada čuvenog, što prastar će biti, a opet i sasvim nov

Kao nerazgovijetnu slutnju, u dubini ga oduvijek nosiš,
uvjeren da nekad čut ćeš ga jasno, svakoj muci prkosiš

Spokojan posvema, premda si na rubu vrtloga opakoga,
jer znadeš da prispjeti će neodoljivi doziv od Istinitoga

Bez vokala, nikakvih konsonanata, i bez ijednoga tona,
zamuknut će od milja drukčiji poziv i pozlaćena zvona,

i pjesništvo i mudroslovlje i razbor što hladno je vođen,
u blistavom će svjetlu zasjati svijet, bit će iznova rođen


Amir Brka, polis.ba