Blagovijest: Bog se utjelovljuje na periferijama

Današnji blagdan „blage vijesti“, iako se nalazi u korizmenom vremenu, upućuje nas na događaj Božjeg utjelovljenja, onoga što ćemo slaviti točno za devet mjeseci. Bog se utjelovljuje, riječ postaje tijelom i silazi u naš svijet koji je u svakom trenutku svoje povijesti obilježen patnjom, sebičnošću, strahom, uništavanjem. Ponekad ta zla pogađaju neke pojedince i obitelji, dok druge mimoilaze, a ponekad pogađaju cijele narode i kontinente. U ovom trenutku dok razmišljamo o Božjem utjelovljenju i mi danas tražimo Boga da nam pošalje svoga anđela, da nas pohodi.

Iz Lukinog evanđelja u izvještaju o pohodu anđela Gabriela otkrivamo kako i gdje se Bog objavljuje. Vidimo kako Gabriel u svom prvom pohodu ide prema visokim crkvenim dostojanstvenicima, dolazi u sveti grad Jeruzalem, u hram, u kuću Božju, Svetište nad svetištima, za vrijeme liturgije i objavljuje se svećeniku koji traži znak i ne vjeruje. Zbog čega svećenik Zaharija gubi riječ i ostaje njem. U svome drugom pohodu anđeo Gabriel odlazi iz središta i ide na periferiju, u Galileju pogansku, i pohodi u Nazaretu djevojku imena Marija, koja vjeruje.

U susretu s Bogom često imamo potrebu poput Zaharije tražiti znak, ali kada tražimo znak, kao i Zaharija onda taj znak ne vidimo i ne dobivamo. Kada poput Marije osluškujemo Boga i idemo njegovim putem, vidimo i dobivamo brojne znakove, kao što je Marija dobila od anđela znak njene rodice Elizabete koja je u starosti ostala trudna.

Bog se objavljuje u našem životu i djeluje neočekivano. Napomenimo da je zadnji put kada je Bog razgovarao sa ženom u Starom Zavjetu bilo u susretu sa Sarom koja u strahu laže i govori Jahvi da se nije smijala na obećanje da će roditi sina, a jedini put kada u Starom zavjetu imamo ime Mirjam je kod Mojsijeve sestre, koju je Bog kaznio gubom jer je govorila protiv Mojsija. A sada anđeo Gospodnji kojemu nisu povjerovali u hramu, kući Božjoj, odlazi na periferiju i ulazi u kuću djevojci Mariji, koja prima riječ i vjeruje. Žena po kojoj je kako Sirah piše grijeh počeo i zbog nje svi umiremo, sada je ona po kojoj dolazi život.

Bog, kojemu ništa nije nemoguće, u susretu s čovjekom, sa Zaharijom, s Marijom, sa svakim od nas, ne određuje nego poštuje našu slobodu. Traži naš odabir i poštuje ga.

U susretu s Marijom anđeo je naziva „milosti puna“, a Marija koja prihvaća Božji poziv sebe naziva službenicom. Važno je u našem životu prepoznati povezanost milosti i služenja. Milosti puna označava besplatno primljenu Božju ljubav, na što Marija odgovara služenjem. Besplatno primamo ljubav, što nas poziva da je besplatno dajemo dalje.

Susret Marije i anđela događa se na početku evanđelja. Marija ima milost susreta s Bogom koji završava njenim klicanjem i hvalospjevom. Nakon toga Mariju čekaju brojni bolni trenutci u kojima više nema anđela. Anđeo odlazi i treba nastaviti živjeti dalje. Poput naših iskustava obraćenja i Božje blizine, koji nas ne prate stalno u životu, nego dolaze trenutci samoće i pitanja, u kojima smo pozvani nastaviti služiti i ljubiti, živeći uvijek od onog susreta s Bogom kada smo i mi sami rekli evo me.

Marija je žena Duha Svetoga, život joj je opisan u evanđeljima od Navještenja do Duhova, uokviren s dva silaska Duha Svetoga. Neka nam Marija bude primjer služenja i ljubavi, neka nas uči biti otvorenima poticajima Duha Svetoga. Na poseban način danas u molitvi za prestanak svih ratova i mir u svijetu.

Hrvoje Katušić