Polisov retrovizor: Čekajući red za vizu

13. ožujka – Amir Reko – nepoželjna paradigma?

Današnji gost Nedjeljom u 2 na HRT-u bio je ratni zapovjednik Armije BiH Amir Reko iz Goražda. Javnosti je poznat kao netko kome su u ratu 1992. godine zločinci sa srpske strane žive zapalili majku i djeda, a samo tri dana nakon tog strašnog zločina spasio je od sigurne smrti 45 srpskih civila iz sela Bučje kod Goražda tako što je odbio zapovijed da se „očisti“ selo.

„U jeku napada na Goražde dobio sam naredbu. Dobro sam znao što znači „očistiti“. Znao sam da su jako dobro naoružani, da su to bili četnici u Drugom svjetskom ratu, problem je bio što je bilo žena, djece i staraca, zna se što bi izravan napad izazvao… Nakon pregovora, selo Bučje se predalo, a izbjegnut je zločin“, zaključio je Reko.

Danas Amir Reko može biti paradigma pomirenja i neosvetoljubivosti. Za mnoge, poput općinskih vlasti Goražda, on je „persona non grata“ u vlastitom mjestu. Svaki čovjek u svakom vremenu stoji pred odlukom: izabrati put pomirenja i mirotvorstva ili mržnje i osvete. O tome zavisi naša i budućnost sljedećih naraštaja.

14. ožujka – „Igor Mandić kad bi se uplašio neke rečenice, odmah bi je zapisao“

Istaknuti književni kritičar, pisac i esejist Igor Mandić preminuo je u Zagrebu u 83. godini života. Poznati novinar, pisac, antologičar, kritičar, esejist i publicist Igor Mandić obilježio je hrvatsko novinarstvo u drugoj polovici 20. stoljeća. Bio je dugogodišnji suradnik mnogih televizijskih i radijskih postaja, a objavljivao je feljtone, eseje, polemike i književne kritike. Dobitnik je nagrade Hrvatskog novinarskog društva za životno djelo 2005. godine.

Rođen je u Šibeniku 20. studenoga 1939. godine. Maturirao je na Klasičnoj gimnaziji u Splitu 1958., a diplomirao je 1963. godine na Katedri za komparativnu književnost Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Objavio je od 1970. do danas 30-ak knjiga, što književnih i glazbenih kritika, što knjiga feljtona, eseja, polemika i raznih tekstova, te tri knjige autobiografskih promišljanja i dnevničkih zapisa.

Ono po čemu će posebno ostati upamćen jest otvorenost i britkost u komunikaciji. Netko je rekao za njega: „Mandić kad bi se god uplašio neke rečenice, odmah bi je zapisao.“ Možda je jedna od tih rečenica i ova o nacionalizmu: „Nacionalizam je sramota sam po sebi i on nema nikakvih pozitivnih aspekata.“

15. ožujka – Bezbožna Ukrajina

Mitropolit crnogorsko – primorski Joanikije izjavio je da su „događaji u Ukrajini posledice bezbožništva koje se bilo ukorenilo“ kao i da je Crna Gora projektirana da bude „mala Ukrajina“, objavljeno je na službenoj stranici Mitropolije crnogorsko-primorske.

„Mi moramo da saosećamo sa pravoslavnim narodom u Ukrajini, pre svega da se molimo Bogu za taj narod, koji se, nažalost, međusobno zavadio. A to nam ne deluje nepoznato: i kod nas je mnogo podela i zavada. Pa i Crna Gora je projektovana da bude mala Ukrajina“, istakao je Joanikije.

Ovim stavom mitropolit Joanikije u biti je iznio stav Srpske pravoslavne crkve o ratu u Ukrajini, jer nitko iz vrha Crkva nije osudio niti demantirao ove mitropolitove riječi. Srpska pravoslavna crkva, na žalost, čvrsto stoji uz Rusku pravoslavnu crkvu koja podržava Putinov režim i ne vidi nikakav problem u agresiji na Ukrajinu. Ne da ne vide u tome problem, nego vjeruje da je ruska invazija borba protiv bezbožne Ukrajine. Ovakvi koncepti razmišljanja opravdavali su ratove u Srednjem vijeku. Logika Evanđelja, očito, nije prihvatljiva ni razumljiva čelnicima tih Crkava.

16. ožujka – Crkva ne smije rabiti jezik politike nego Isusov jezik

Papa Franjo je jučer poslijepodne putem videopoziva razgovarao s ruskim patrijarhom Kirilom o ratu u Ukrajini, izvijestio je ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice, a prenosi radio Vatikan. Zajedno kako bi zaustavili vatru rata u Ukrajini, jer oni koji plaćaju račun jesu ljudi, ruski vojnici poslani ginuti bombardirajući, te oni koji su bombardirani i umiru, riječi su to iz razgovora koji je papa Franjo imao jučer poslijepodne s ruskim patrijarhom Moskve i čitave Rusije Kirilom.

Odgovarajući na pitanja novinara, ravnatelj Tiskovnoga ureda Svete Stolice Matteo Bruni izvijestio je da je u središtu razgovora bio rat u Ukrajini te uloga kršćana i njihovih pastira u tomu da učine sve kako bi prevladao mir. Zahvaljujući Patrijarhu čitave Rusije na susretu, potaknutom, kako stoji u priopćenju, željom da kao pastiri svojih naroda usmjere na put mira, Papa se s Patrijarhom složio da Crkva ne smije rabiti jezik politike, nego Isusov jezik. Pastiri smo istoga svetog naroda koji vjeruje u Boga, u Presveto Trojstvo, u svetu Majku Božju; zbog toga se trebamo ujediniti u nastojanju da pomognemo miru, da pomognemo onima koji trpe, da tražimo putove mira, kako bismo zaustavili vatru.

Kao pastiri, nastavio je Papa, dužni smo biti blizu i pomoći svim ljudima koji trpe zbog rata. Nekada se i u našim Crkvama govorilo o svetom ratu ili o pravednom ratu. Danas se više ne može tako govoriti. Razvila se kršćanska svijest o važnosti mira, zaključio je Papa.

Od početka rata u Ukrajini Papa Franjo diplomatskim kanalima čini mnogo kako bi došlo do zaustavljanja rata. Hoće li ovaj važan razgovor utjecati na prekid sukoba, ostaje nam vidjeti.

17. ožujka – Čekajući red za vizu

Novi krug pregovora lidera političkih stranaka i međunarodnih predstavnika danas se, kako javljaju mediji, održava u Sarajevu. Već nekoliko puta sastanci nisu dali rezultate. Ako se ne dogodi neko čudo, vjerojatno neće ni danas.

Posljedica ovih političkih nadmudrivanja je zemlja iz koje mladi ljudi svakodnevno odlaze. Zemlja koja je u samom europskom vrhu po korupciji i nepotizmu. Zemlja u kojoj političari žive kao kraljevi, a građani se muče da sastave kraj s krajem. Zemlja koja ima jedan od najgorih obrazovnih i zdravstvenih sustava u Europi, gdje se diplome kupuju, gdje se zapošljava „po babi i stričevima“. Zemlja …

Na putu za današnje pregovore u zgradi Ambasade Njemačke lideri su morali sići s nogostupa na cestu da bi zaobišli desetine ljudi ispred Ambasade koji su čekali u redu za vizu. Čekaju da dobiju svojih pet minuta koje će im promijeniti život. Koje će njihove obitelji odvesti daleko od zemlje u kojoj su rođeni.

18. ožujka – Sistem koji „guta“ svoju djecu

U Kantonalnoj bolnici u Bihaću jučer se dogodila velika tragedija kada su, pri porođaju, preminuli 25-godišnja Azra Bećirspahić iz Bosanskog Petrovca i njezina tek rođena beba. Okolnosti ovog tragičnog događaja, kako su informirali iz ove zdravstvene ustanove, još se utvrđuju i o njima će javnost biti naknadno informirana.

Na društvenim mrežama se od preminulih opraštaju brojni građani i pozivaju na utvrđivanje odgovornosti u ovom slučaju. Sugrađani o preminuloj Azri imaju samo riječi hvale, a ova mlada žena bila je zaposlena u jednom trgovačkom objektu u Bosanskom Petrovcu. Prije godinu dana se udala, živjela u sretnom braku i skupa sa suprugom, očekivala prvo dijete.

Na žalost, majka i njezino dijete su izgubljeni. Bijes građana na zdravstveni sistem i državu u narednim danima manifestirat će se kroz društvene mreže. Međutim, ništa se suštinski neće promijeniti. Politike koje su dovela do kolapsa ovu državu i društvo opet će osvajati vlast i „gutati“ svoju djecu.

19. ožujka – Sve punije pučke kuhinje u BiH

Nezapamćena poskupljenja osnovnih životnih namirnica sve više brinu građane koji su i do sada jedva preživljavali. Bez kontrole tržišta i jasnog plana i reakcije vlasti čini se kako i trgovački lobi koristi trenutnu situaciju. Prošle sedmice, kako javlja N1, mnogobrojni građani posjetili su pučke kuhinje da bi se raspitali o korisničkim pravima na topli obrok.

Amir Radeljaš već 15 godina radi u pučkoj kuhinji Stari Grad. Kaže da ne pamti ovakvo enormno, naglo poskupljenje i da su mu prošli tjedan, između ostalih, iz Pazarića došla dva invalida na štakama da traže pomoć. „Nemaju šta da jedu ljudi, iz Pazarića. U ovoj sad sedmici bilo je masovnih dolazaka ljudi. Imali smo, hvala Bogu, nekih namirnica viška pa smo im to dali i uputili te ljude kako da ostvare svoje pravo na topli obrok“, govori Amir.

No, vlastima je jednostavno, s obzirom na njihove plaće i beneficije koje imaju, teško ovo shvatiti.

---

Ivan T., polis.ba

---