Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Sveti Jakov, apostol | Naš stariji brat
I ovoga trenutka Isus poziva ljude od njihovih mreža, od krpanja staroga života da iskoraknu iz svoje sigurnosti ili nepodnošenja postojećeg, da s njime zajedno pridobivaju braću i sestre, mlađe i starije, za dobru stvar, za Božje kraljevstvo pravde i mira
U ono vrijeme: Pristupi Isusu mati sinova Zebedejevih zajedno sa sinovima, pade ničice da od njega nešto zaište. A on će joj: »Što želiš?« Kaže mu: »Reci da ova moja dva sina u tvome kraljevstvu sjednu uza te, jedan tebi zdesna, drugi slijeva.« Isus odgovori: »Ne znate što ištete. Možete li piti čašu koju ću ja piti?« Kažu mu: »Možemo!« A on im reče: »Čašu ćete moju doduše piti, ali sjesti meni zdesna ili slijeva — to nisam ja vlastan dati, to je onih kojima je pripravio moj Otac.«
Kada su to čula ostala desetorica, razgnjeve se na dva brata. Zato ih Isus dozva i reče: »Znate da vladari gospoduju svojim narodima i velikaši njihovi drže ih pod vlašću. Neće tako biti među vama! Naprotiv, tko hoće da među vama bude najveći, neka vam bude poslužitelj. I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.«
»Tako i Sin Čovječji nije došao da bude služen, nego da služi i život svoj dade kao otkupninu za mnoge.«
Evanđelja se usredotočuje posve na Isusovo javno djelovanje, na njegovu poruku, a ne na životopis o njemu. Tako ne poznajemo mnoge podatke do kojih bi ljudska znatiželja rado voljela stići, poput: Koliko je Isus bio visok, kakve su boje bile njegove oči, koju je hranu volio i sl.? Ne znamo ni druge podatke koji bi bili vrjedniji od navedenih, kao: Je li Isus pohađao kakve škole, koliko je bio stručan u tesarskom zanatu, s kime je prijateljevao u Nazaretu do onoga trenutka kad je krenuo od kuće i počeo skupljati učenike?
A tek Isusovi učenici. O njima evanđelja govore posve malo. A kada to i čine, uvijek je to s nakanom da se opiše Isusov stav i djelovanje. Ima apostola od kojih nam je ostalo samo ime. Ima onih o kojima se nešto malo više kaže. Među njima je Apostol Jakov, zvan Jakov Stariji, da se razlikuje od Jakova Alfejeva. Ni on, međutim, nije prisutan onoliko koliko je Petar. Uz Petra i ljubljenoga učenika Ivana, njegova rođenog brata, Isus vodi Jakova sa sobom na posebna mjesta i događaje svoga očitovanja. Spomenimo događaj preobraženja na gori i tjeskobnu noć pred smrt u Maslinskom vrtu.
Poznato nam je da su na Isusov poziv Jakov i njegov brat Ivan napustili ribarski posao. Ostavili su oca Zebedeja da krpa mreže i krenuli da za Isusovu stvar «love» ljude. Jakov, kao i njegov patrijarh, po kojem je dobio ime i po komu je sav narod dobio ime, Jakov – Izrael (borac s Bogom i za Boga), dakle kao Židovi i drugi apostoli, naš je «stariji brat» u vjeri. Braći smo slični, od braće se razlikujemo; od braće učimo, braću učimo; od braće smo obdareni, braći smo pozvani biti solidarni.
Za ovu ćemo priliku istaknuti još ponešto što je vezano za Jakova Starijeg. Zajedno s bratom Ivanom, krvnim bratom, polazi u Isusovu školu! Krenuli su širiti dobru vijest (evanđelje) drugima. Život braće se razdvojio. Jakov je jedno vrijeme bio glava jeruzalemske zajednice. Predaja govori da je kasnije stigao sve do sjeverozapada Španjolske. Zaštitnik je hodočasnika. Slika se s hodočasničkim štapom i školjkom (Jakovljeva kapica) – priručnim alatićem za hranjenje i vodu.
Od hodočasnika Abrahama, hodočašće je za biblijskog vjernika simbol života. Čovjek je putnik, hodočasnik na zemlji. Izlazi iz sigurnosti ili iz neslaganja s postojećim, i kreće na put bez povratka, sa sigurnom nadom u dobar ishod koliko god nas sve koštalo, s pouzdanjem da nas Bog neće napustiti. Hodočasti se ne samo zbog sebe, nego da se, s obnovljenom snagom, bližnjima i drugima, riječju i životom, navijesti Boga. Usto, hodočašće ne trpi luksuz ni udobnost. Na njega se ne nosi gotovo ništa ili posve malo, jer sve se polaže u Božje ruke i dobrotu ljudi na putu. Jakov nosi samo štap i školjku.
Svi su Isusovi učenici – Jakov Stariji je također tome potvrda – od slabih i strašljivih, kolebljivih i malovjernih učenika, postali bolji ljudi. Najgore je ako se krene naopako, ako se početno dobro, ono početno oduševljenje za nasljedovanjem Isusa prometne u licemjerje i lukavstva, prevare i osobni profit, ako se nasljedovanje pretvori u skandal. Najgore je ako se najbolji izopači. Jakov, naš stariji brat, kako je stario, bivao je sve dosljedniji Isusov nasljedovatelj i sve gostoljubiviji brat u vjeri! Naš stariji brat!
Dok u ova ljetna vremena budemo izvan redovnog posla, na odmorima, dalje od kuće, na hodočašćima, dok se budemo kretali po putovima, dok budemo razmišljali o sebi, o svom životu, o odnosima s drugima i s Bogom, dok nam se ne bude ništa razmišljalo, ipak, prisjetimo se Jakova, njegova i hodočašća naše starije biblijske braće. Današnja čitanja nam mogu u tom pomoći. Apostol Pavao, vjernicima u Korint, piše kakav je Isusov učenik. On blago svoje vjere, evanđelje, nosi u glinenoj posudi. Učenik nije svjetovno moćan, nego nejak, da se po toj krhkosti očituje Božja snaga. I reda Pavao sudbinu kršćana: pritisnuti, ali ne pritiješnjeni; dvoumeći, ali ne zdvajajući; progonjeni, ali ne napušteni; obarani, ali ne oboreni… Sve što Isusov učenik čini, očituje Isusov život.
A odlomak iz Matejeva evanđelje donosi poznatu zgodu o majci sinova Zebedejevih. Zajedno sa sinovima, baca se nice pred Isusa s vrućom molbom da njezine sinove – kad uspostavi svoje kraljevstvo – promakne na važne položaje. Tipično ljudski! Kao što se posve ljudski srde na braću njihovi drugovi. I ne zato što su od njih različiti, nego što su prije njih očitovali njihovu skrivenu želju. Jakov i Ivan su ostavili oca, ali nisu majku. Ostavili su posao, promijenili mjesto i navike, ali nisu promijenili ponašanje razmažene djece, mentalitet svijeta i političkih privilegija koji dolaze s vladanjem. Majke, i ne samo one, redovito vole da im sinovi budu gore i najveći. Isus, međutim, daje snažnu lekciju svima, svoj našoj starijoj braći, ali i nama: služenje je mjera odnosa među braćom i prijateljima, među ljudima uopće! Samo onaj tko služi, može biti prvi i najveći!
Još bi nam jedna zgoda iz života brata Jakova i njegova brata Ivana mogla biti od koristi na našem hodočašćenju kroz naš pluralni svijet, kroz svijet izmiješan ljudima raznih boja i jezika, vjera i uvjerenja, kroz komunikacije i odnose premrežene nesuosjećanjem i nasiljima, od nasilja riječima (demoniziranja) do ratnog nasilja u kojem se drugoga i sve njegovo želi sravniti sa zemljom, zatrti svaki trag. Naime, dok je jednom Isus sa svojim učenicima na putu za Jeruzalem prolazio od Galileje kroz Samariju, u jednom samarijskom selu nisu bili prihvaćeni. Tada na scenu stupaju rasrđena braća Jakov i Ivan (prozvani i «gromovnici») i traže od Isusa da im dopusti da na selo svale sve nebeske gromove i sumpor, da od sela i njegovih žitelja ne ostane ništa. (Imamo slika spržene zemlje napretek, toliko da nas više i ne snebivaju – od Gaze do Ukrajine!)
O strahote! – možda će reći netko od nas na zahtjev Jakova i njegova brata. Ali to su tako prirođene ratničke misli i nakane mnogih od nas. Samo paklenim ognjem, verbalnim i oružanim, smatra većina ljudi, uspostavlja se pravda i mir. Isus, međutim, to smatra zlom. Oštro prekorava braću i ne dopušta da sprže selo. Odlazi dalje, nastavlja svoje hodočašće.
* * *
I ovoga trenutka Isus poziva ljude od njihovih mreža, od krpanja staroga života da iskoraknu iz svoje sigurnosti ili nepodnošenja postojećeg, da s njime zajedno pridobivaju braću i sestre, mlađe i starije, za dobru stvar, za Božje kraljevstvo pravde i mira.
Čujemo li mi kršćani taj Isusov zov? Slijedimo li ga? Možemo li poput starijeg brata Jakova, i mlađe braće, drugih Isusovih učenika, shvatiti da put s Isusom, da naše životno hodočašće znači kontinuirano obraćenje, osobito obraćenje od nasilja i prihvaćanje da se neumorno služi drugima?
Svi su Isusovi učenici – Jakov Stariji je također tome potvrda – od slabih i strašljivih, kolebljivih i malovjernih učenika, postali bolji ljudi. Najgore je ako se krene naopako, ako se početno dobro, ono početno oduševljenje za nasljedovanjem Isusa prometne u licemjerje i lukavstva, prevare i osobni profit, ako se nasljedovanje pretvori u skandal. Najgore je ako se najbolji izopači. Jakov, naš stariji brat, kako je stario, bivao je sve dosljedniji Isusov nasljedovatelj i sve gostoljubiviji brat u vjeri! Naš stariji brat!
Fra Ivan Šarčević