Opasni Bog, nova knjiga Stanka Perice

U srijedu, 26. kolovoza 2026., u 18 sati u Knjižnici i čitaonici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu bit će predstavljena knjiga Opasni Bog – Migranti i izazov kršćanskog identiteta autora Stanka Perice. O knjizi i temi migracija, jednom od ključnih društvenih, političkih i moralnih pitanja našega vremena, uz autora će govoriti riječki nadbiskup Mate Uzinić i Linda Samardžić, voditeljica projekta preseljenja izbjeglica u Ameriku i Europsku uniju. Razgovor će moderirati Blaženka Jančić, urednica religijskog programa Hrvatskoga radija.

U ime čitatelja Polisa čestitamo p. Stanku Perici koji je zadnjih godina vjerni suradnik našeg portala. Ovdje donosimo tekst Predgovora o knjizi riječkog nadbiskupa Mate Uzinića, kojega objavljujemo uz suglasnost autora knjige.

U vremenu u kojem se o migracijama govori glasno, ali rijetko odgovorno, a o kršćanstvu često selektivno i instrumentalno, ova knjiga dolazi kao dragocjen korektiv. Ona ne nudi lagodne odgovore i ne potvrđuje dominantni narativ. Naprotiv, ona nas suočava s Bogom koji ne pristaje biti jamac naših sigurnosti, identitetskih tvrđava i zatvorenih granica, nego ostaje vjeran sebi – Bogu koji se u Svetom pismu i povijesti objave uvijek iznova svrstava uz stranca, prognanika i nezaštićenoga. Takav je Bog neizostavno »opasan«, jer dovodi u pitanje naše navike, naše izgovore i našu sklonost da se, pozivajući se na kršćanstvo, ponašamo antikršćanski.

U svjetlu suvremenih ekonomskih i demografskih pokazatelja prilično je jasno kako će pitanja koje ova knjiga postavlja u godinama koje dolaze postajati sve akutnija. Migracije nisu prolazna pojava ni izvanredni poremećaj, nego trajna sastavnica suvremenog svijeta i našega društva. Važno je da pritom ne ostanemo na razini površne kritike, nego da se zapitamo o putovima koje kao Crkva i kao društvo trebamo poduzeti. Ova knjiga nudi važne poticaje kako bismo sačuvali vlastiti identitet, a istodobno gajili solidarnost, otvorenost i kreativnost.

U tom se duhu nadam da ćemo kao Crkva znati još odlučnije razvijati prostore susreta i govoriti jezikom dobrodošlice koji nije jeftin ni površan, nego zahtjevan i evanđeoski. Nadam se i da će naša država migracije znati prepoznati kao priliku za rast u odgovornosti i solidarnosti, a ne kao političko sredstvo za promicanje straha i oportuni fenomen populističke propagande. Smjer koji ćemo zauzeti ovisi o nama samima, i zato važno što ova knjiga migrantsko pitanje ne tretira samo kao tegobnu političku temu, nego prije svega kao duboko teološko mjesto provjere vjere. Migranti se tu ne pojavljuju tek kao sociološka kategorija, nego kao teološki subjekti koji razotkrivaju istinu o našem odnosu prema Bogu, bližnjemu i samima sebi. Autor ne dopušta da se kršćanski govor o migracijama iscrpi u općim moralnim apelima, nego ga ukorjenjuje u biblijskom iskustvu Boga koji dolazi kao stranac i koji svoj narod neprestano podsjeća da je i sam bio – i ostaje – narod stranaca.

Knjiga nas suočava s Bogom koji ne pristaje biti jamac naših sigurnosti, identitetskih tvrđava i zatvorenih granica, negoostaje vjeran sebi – Bogu koji se u Svetom pismu i povijesti objave uvijek iznova svrstava uz stranca, prognanika i nezaštićenoga. Takav je Bog neizostavno »opasan«, jer dovodi u pitanje naše navike, naše izgovore i našu sklonost da se, pozivajući se na kršćanstvo, ponašamo antikršćanski

Dragocjeno je i što ova knjiga donosi širok pregled crkvenog djelovanja na području migracija. Taj pregled pokazuje da Crkva, uza sve svoje slabosti, nije ostala nijemi promatrač suvremenih migracijskih kretanja, nego da je često bila – i ostala – prva i najpostojanija sugovornica onima koji su ostali bez doma, glasa i zaštite. Iskustvo migrantskog punkta u Rijeci bilo je i meni dragocjeno svjedočanstvo važnosti zajedničkog angažmana crkvenih institucija – među kojima su bili Caritas Riječke nadbiskupije i Isusovačka služba za izbjeglice – i brojnih svjetovnih organizacija i pojedinaca. Takvi primjeri pokazuju da kultura dijaloga o kojoj govori ova knjiga nije apstraktna ideja, nego konkretna praksa koja se ostvaruje ondje gdje se Crkva usuđuje biti blizu.

Posebnu težinu knjizi daje činjenica da ona ne govori o migrantima bez migranata. Putem istraživanja provedenog u bosanskim kampovima i davanjem glasa samim migrantima, autor svjesno izlazi iz sigurnog prostora teoretiziranja i uobičajene argumentacije. Ne samo da opisuje gostoprimstvo, nego ga i metodološki prakticira. Ne ostaje na dijagnozi, nego otvara horizonte djelovanja. U vremenu u kojem se društvo i politika često zatvaraju u logiku straha i kontrole, ova knjiga pokazuje kako teološka misao može ponuditi drugačiji pogled: ne naivan, ali ni ciničan; ne utopijski, ali ni rezigniran.

Gostoprimstvo i dijalog se u ovoj knjizi pojavljuju kao ozbiljne i zahtjevne kategorije koje imaju snagu preoblikovati nas kao pojedince i kao društvo. Zato ovu knjigu preporučujem svima koji žele razmišljati ozbiljno, vjernički i hrabro. Preporučujem je posebno onima koji osjećaju zbunjenost i nelagodu pred suvremenim migracijama i tragaju za odgovorima koji će im pomoći sačuvati vjernost kršćanskom identitetu. Nadam se da će smjerovi na koje ova knjiga upućuje oblikovati našu budućnost, a čitateljima će ona sigurno biti vrijedan suputnik na tom zahtjevnom, ali životvornom putu.

U Rijeci, na Svjetski dan migranata, 18. prosinca 2025. godine.