Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Velika subota | Svjetlo i voda
Da bi se u tami koja nas okružuje snašli potrebno nam je svjetlo, i zato palimo svoju svijeću na vazmenoj svijeći koja je simbol Krista. Sve se mijenja kada je osvjetljeno, kad stvarnost postane vidljiva, a jednako je kad Krist uđe u naš život
Poruku Uskrsa možemo shvatiti samo kao poruku, činjenicu da je Isus uskrsnuo i da smrt nije kraj života. No, bitno je ne ostati samo na toj činjeničnoj razini. Uskrsna istina, naime, mora postati aktivna, inkorporirati se u naš svijet. Ako nije tako, ona nema smisla. Mnogo je činjenica koje znamo, ali one ni na koji način ne određuju naš život. Na primjer, znamo da je u zadnjih godinu dana napisano mnogo sjajnih knjiga i bilo bi lijepo pročitati neke od njih, te bi sigurno unijele novu dimenziju u naše živote. Ali, nemamo vremena za to. Ili, znamo da postoji mnogo načina da doprinesemo društvu u kojem živimo. Postoji mnogo mjesta na kojima bi se moglo volontirati, mnogo ljudi kojima bi se moglo pomoći. No, ako ta misao ostane samo ideja, neće imati nikakvog efekta na nas niti na druge. U opasnosti smo da Uskrs bude jedna od lijepih ideja. Lijepo je što život pobjeđuje smrt, ali ako za moj konkretni život to nema važnosti, onda je to samo veliki promašaj.
Večerašnja liturgija nam upravo oko ovoga pokušava pomoći. Zato započinje na neobičan način, u suton, u tami, van crkve. Valja se ohrabriti i izgubiti rezervirano mjesto u crkvi kako bismo dobili novu perspektivu, shvatili gdje se nalazimo. Da bi se u tami koja nas okružuje snašli potrebno nam je svjetlo, i zato palimo svoju svijeću na vazmenoj svijeći koja je simbol Krista. Sve se mijenja kada je osvjetljeno, kad stvarnost postane vidljiva, a jednako je kad Krist uđe u naš život. Trebati će biti strpljiv i dugo držati svijeću upaljenu, možda trpeći i vosak koji će nam kapati po ruci. No, to nam je svjetlo potrebno jer samo s njim ćemo naći svoje mjesto, svoju klupu ili kutak za stajanje. Biti će lakše ukoliko svećenik ima talenta za pjevanje, pa će hvalospjev uskrsnoj svijeći još više osvijestiti koliko je to svjetlo dragocjeno. Potom ćemo se podsjetiti glavnih pothvata koja je Bog učinio za svoj narod u Starom zavjetu, a zatim pjevati Aleluja i najavljivati uskrsnuće. Nakon homilije ćemo blagosloviti svetu vodu, obnoviti svoja krsna obećanja i biti poškropljeni. Mnoštvo je, dakle, simbola koji nam žele pomoći da ne ostanemo na čistim riječima i idejama, na konceptima, nego da se uključimo, aktiviramo, trgnemo, na stvarnost pogledamo novim očima, očima ispunjenim svjetlom i očišćenim vodom. To bi nam onda trebao postati trajni zadatak: donositi svjetlo vjere u tamu, gledati kako Bog djeluje u mom životu, biti čovjek koji je očišćen, nenavezan, slobodan.
I to je ista poruka koju slušamo u večerašnjem evanđelju. Misija koju žene i apostoli dobivaju je dvodimenzionalna: sjeti se i djeluj. Prisjeti se Božjih djela, probudi u sebi vjeru, upali svjetlo, očisti svoje naočale, te zatim djeluj, budi aktivan, navještaj uskrsnuće svojim životom, neka svjetlo isijava iz tebe. To je hod vjere: prvo refleksija, prisjećanje, povratak u Galileju, na mjesto prvog susreta s Kristom i iskustva iz kojeg sve počinje. A zatim aktiviranje polazeći od tog iskustva vjere, hrabrost odlaska do krajeva svijeta, življenja velike avanture prijateljstva s Bogom. Gdje god me ta avantura odvede, u koji god Gecemani ili Golgotu, Bog je ondje sa mnom. Uskrsnućem svoga Sina potvrdio je ono što je govorio i čitav Stari Zavjet: Bog je s nama, ne napušta nas, ne odvaja se od nas. Često i najpobožniji ljudi dopuštaju Bogu da dođe samo do razine uloge trenera: daje nam životne vježbe koje su za naše dobro i nadgleda koliko smo efikasni u nošenju s tim izazovima. No Bog je više od toga. Nije tamo, nego tu. On je prijatelj, intimus, brat, otac, majka. Ostaje uvijek tu. Moraš samo shvatiti gdje si, i krenuti dalje s njim.
Stanko Perica