Veliki petak | Isus koji optužuje

Veliki petak je kalendarski jedini dan u godini kada se ne slavi sveta misa, a ipak njegova liturgija svojom snažnom simbolikom okuplja možda i najveći broj vjernika. Iako je u tradiciju, posebno u Dalmaciji, ušlo da se danas, gotovo kao delikatesa, jede bakalar, Veliki petak dan je obaveznog posta u Katoličkoj crkvi. Današnji post trebao bi nam otvoriti srce za dublje promišljanje Kristove muke i križa. U čemu nam tradicija, baš kao s bakalarom, može otežati dublje shvaćanje ovog otajstva.

U večerašnjoj liturgiji, u ozračju tišine zvona i golog oltara, svećenik će se u molitvi prostrijeti na podu, pokazujući i osjećajući se dijelom svega Stvorenog. Nakon toga slijedi nam slušanje povijesti Muke Gospodinove po Ivanu, a onda, kao zaseban dio obreda klanjamo se svetom križu, dok se, ovisno o kraju, na različitim pučkim napjevima, pjevaju prijekori.

Prijekori u sebi nose neobičnu sliku Isusa, onoga koji kao da predbacuje. Traži odgovore od nas na pitanje za koje već zna da nemamo odgovora, jer ne možemo pronaći krivicu u Gospodinu radi čega smo ga odbacili. Puče moj, što učinih tebi ili u čemu, ožalostih tebe? Odgovori meni!

U Prijekorima Isus ponavlja sve što je učinio za izabrani narod:

Ja radi tebe bičevima udarih Egipat, izvedoh te iz Egipta, pred tobom otvorih more, idoh u stup oblaka, hranih te manom, napojih te vodom, radi tebe potukoh kraljeve kananejske, dadoh tebi žezlo kraljevsko, uzvisih tebe velikom moći.

Dok mu je taj narod nezahvalan, pa mu Isus predbacuje grijehe, što je sve učinio:

A ti mene predade da me bičuju, predade me glavarima svećeničkim, otvori kopljem bok moj, odvede me u sudnicu Pilata, udari zaušnicama i bičevima, napoji žuči i octom, tukao si trstikom glavu moju, dade glavi mojoj krvavi vijenac, i mene objesi na drvo križa.

Ova drama optuživanja, pokušava kod nas pobuditi žaljenje zbog svojih grijeha kojima smo i sami pridonijeli Kristovoj muci. Iako je dobro prepoznavati svoje grijehe i biti svjestan razorne moći zla iz koje izviru, stavljati Kristu ovakve riječi u usta nije evanđeoski. U izvještaju Muke koju malo prije toga slušamo Ivan nam opisuje Krista kao onoga tko u Getsemaniju staje u zaštitu svojih učenika, a za vrijeme svog križnog puta i u posljednjim trenutcima nikoga ne osuđuje, ne proziva, nego kasnije u svjetlu Uskrsa pokazuje lice onoga koji prašta i prihvaća one koji su ga izdali.

Ipak, prijekori koje večeras slušamo, uspoređujući ih s jednim drugim tekstom u Matejevom evanđelju, trebali bi nam probuditi žaljenje i potaknuti nas na obraćenje. Kod Mateja u 25. poglavlju Isus zaista govori o kralju koji će reći onima slijeva, odlazite od mene, jer ogladnjeh i ne dadoste mi jesti; ožednjeh i ne dadoste mi piti; stranac bijah i ne primiste me; gol i ne zaogrnuste me; bolestan i u tamnici i ne pohodiste me! A ključan dio tog teksta je odgovor na pitanje: Gospodine, a kada te to vidjesmo gladna, ili žedna, ili stranca, ili gola, ili bolesna, ili u tamnici, i ne poslužismo te?, kada im kralj odgovara: Što god ne učiniste jednomu od ovih najmanjih, ni meni ne učiniste.

Veliki petak i promišljanje o Kristovoj muci ponavlja nam to važno pitanje, kako se odnosimo prema Kristu, kako se odnosimo prema onima najmanjima u našemu društvu. Kako se odnosimo prema ugroženima u društvu, Crkvi, na našem poslu? Prepoznajemo li ih i prepoznajemo li Krista u njima, koji u njima, ne samo danas, nego svakog dana uvijek iznova prolazi svoju muku?

Večeras, u slici svećeničke prostracije prepoznajmo da smo svi povezani sa svim Stvorenim, a na poseban način trebamo biti povezani sa svima onima koji pate, koji su ostavljeni, neshvaćeni, progonjeni. Neka njihove žalosti i muke pronađu svoj odjek u srcima vjernika.

Hrvoje Katušić