Velika Gospa – Marija kao učiteljica puta

Kršćanska religija je sebe definirala kao put. U Antiohiji su kršćani govorili za svoju religiju da je to put. Svaka religija je put, a ovo je Isusov put. U svakoj religiji postoje učitelji puta. Potrebni su nam učitelji. Marija je za nas privilegirani učitelj puta. U pravoslavlju su to starci, budisti imaju učitelje puta, hinduisti isto, a mi imamo Mariju kao najsavršenijeg učitelja puta. Ona nas ući kako se ide na putu evanđelja. I sveci su učitelji puta, Bog se i njima služi, ali Marija je među njima najsavršenija. Ona je najsavršenije surađivala s Bogom.

Današnja svetkovina Marijina uznesenja tijelom i duhom nam govori da je Marija, za razliku od drugih vjernika, taj put obavila savršeno, ona je u potpunosti dovršila to putovanje na kojem se mi nalazimo. Pošto ima iskustvo savršeno dovršenog puta, mi joj se molimo. Pobožnost Mariji znači druženje s njom, misaono, molitveno. Kad molimo krunicu, kad se molimo Gospi, njeno iskustvo pretače se nama, što nam pomaže na našem putu. Poučava nas kako ćemo ostati na Isusovom putu. Ona nas potiče, daje nutarnju sigurnost, jer već živi u stanju dovršenosti.

Marija nije izabrana od Boga zato što je njezina osoba ocijenjena dostojnijom od bilo koga drugog. Gospodin ne gleda na zasluge ljudi, nego na njihove potrebe. Gospodina ne privlače vrline, nego potrebe. Marija je primjer onoga što Bog može učiniti u svakom stvorenju koje se otvara djelovanju njegova Duha. Pa čak ni biti Isusova majka, nije izvanredna povlastica Marije, jer je sam Isus rekao “tko god vrši volju Očevu” tko god prakticira ljubav sličnu njegovoj “ona je moja majka”. Stoga intimni odnos koji Isus ima sa svojom majkom, možemo imati i mi s njim ako provodimo Božji plan.

A Božji plan je uvijek stajati uz malene. Između onih koji sude – čak i ako tvrde da to čine u ime Božje – i onih koji su suđeni, Marija nije dvojila, ona se stavlja na stranu suđenih. Mariji, kao jednoj od nas, nije bilo lako napraviti ovaj izbor. Zato nam je znak, primjer da i mi možemo ostati uz Isusov križ ako se u svom životu uvijek stavljamo na stranu gubitnika, stranu suđenih i stranu osuđenih.

Takav život završava uznesenjem. Uznesenje Marijino na nebo nije izvanredni završetak normalnog života, nego normalan završetak izvanrednog života. Svatko tko slijedi Isusa ima život takve kvalitete u sebi da neće doživjeti smrt.

Marija “uznesena” na nebo Božji je potpis na projektu “čovjeka”, čovjeka koji se dopušta uključiti u životvorno djelovanje Duha Svetoga. Ova proslava je sudbina onih koje je Krist učinio braćom jer, kako Pavao piše, oni koji slijede Gospodina “sjede na nebesima u Kristu Isusu”, poput njega su pobjednici smrti i nastavljaju živjeti zauvijek.

Za Mariju je uznesenje normalan zaključak izvanredne egzistencije: od Nazareta se uvijek usmjeravala prema životnim izborima, pouzdavala se u Boga koji sve pretvara u dobro, koji odabire ono što se u svijetu prezire da bi to učinio predmetom svoje ljubavi i čini da anonimna djevojka iz udaljenog sela bude “proglašena blaženom od svih naraštaja”.

Hrvoje Katušić