www.polis.ba

Uskrs | Uskrsna čestitka

Bog potiče zbaciti sve nadgrobne kamenove, ukloniti sve što tlači i ubija. Isus nije samo uskrsnuo i nestao, već kroz 40 dana, odnosno puninu vremena, nastavio poticati svoje učenike da budu širitelji radosne vijesti, radosti uskrsnuća. Poziva ih da iziđu iz svoje zatvorenosti i sigurnosti i idu sve do krajeva zemlje nastavljajući njegovo djelo

Sretan vam Uskrs dragi čitatelji Polisa! Na čemu si danas imamo čestitati, što možemo slaviti? Evo nekolicine odgovora. Prvo, pobijeđena je logika smrti, začarani krug mržnje i osvete. Uskrsnuće govori da život ide dalje, da se ne smije dati blokirati iskustvima koja su bolna i traumatična. Ispovjednici znaju koliko rane iz prošlosti mogu ljude zaustaviti u razvoju, unazaditi ih, vezati teškim lancima. Griješili smo mi sami i drugi prema nama, ali to ne mora biti kraj našeg rasta. Uskrs je poziv na obnovu života, sjećanja, nazora. Poručuje da ne postoji tako mrkla tmina u koju svjetlost ne može ući. Zlo iz naše prošlosti može postati odskočna daska za ispunjeniji i iskusniji život. Uskrs daje moć transformacije, sposobnost metanoje. Ne zaustavlja se pred nikakvim granicama. Zato život vođen uskrsnućem poziva na kreativnost, na radost, na akciju.

Druga intencija uskrsne čestitke mogao bi biti upravo taj poziv na akciju. Osim one unutarnje akcije, kojom se oslobađamo tmine i logike smrti, postoji i vanjska akcija koja znači društvenu angažiranost. Isusa smo mogli slaviti i već zbog toga što je umro iz pravednosti. No, nepravda bi se time pokazala u konačnici jačom. Uskrsnuće uspostavlja odnose pravde i snažno proklamira da pravdu valja svugdje uspostaviti. Bez pravde još vlada logika smrti, bez pravde Kraljevstvo nebesko još nije zaživjelo. Bog potiče zbaciti sve nadgrobne kamenove, ukloniti sve što tlači i ubija. Isus nije samo uskrsnuo i nestao, već kroz 40 dana, odnosno puninu vremena, nastavio poticati svoje učenike da budu širitelji radosne vijesti, radosti uskrsnuća. Poziva ih da iziđu iz svoje zatvorenosti i sigurnosti i idu sve do krajeva zemlje nastavljajući njegovo djelo. To će biti često put mučeništva, ali ispunjen Božjom blizinom. Biti na strani Pobjednika daje impetus našem zalaganju, poziva da se ne umorimo i ne odustajemo.

Treće, Uskrs, dakle, donosi novu snagu i fokusiranost, ali ne da bi bili uspješniji u starim, svjetovnim nastojanjima, već poziva na promjenu vrijednosti. Ono što je obespravljeno, slabo, maleno, siromašno, marginalizirano, postaje blagoslovljeno, privilegirano, postaje Božje obitavalište i mjesto susreta s njim. Ono što je imućno, ugledno, snažno, autonomno, postaje relativno i skida se s trona apsolutnosti. Nije to poziv na apatiju, indiferentnost spram svijeta i relativiziranje patnje. Naprotiv, Uskrs patnji oduzima svako opravdanje i metafizičku apologiju. Bog ne želi da čovjek pati, ali ga jednako tako ne napušta u patnji, već pomaže da kroz patnju raste. Sam Bog je prošao kroz patnju kako bi nam pokazao da nam je i u najtežim trenucima blizak.

Konačno, Uskrs je slavlje upravo te Božje blizine. Bogu je moguće pristupiti, moguće ga je susresti. Njegova je prisutnost nenametljiva, pa će npr. Simone Weil jednostavno reći da se molitva sastoji od pozornosti. Ta pozornost, koja podrazumijeva vjeru i ljubav, jest vještina u kojoj se valja vježbati. Uskrsli obećaje svoju prisutnost do svršetka svijeta. Ta prisutnost nije načelo, ideja, smjernica ili strategija, već živa, aktivna i djelatna stvarnost. Bog se nudi iz trenutka u trenutak, iz susreta u susret, u strancu i bližnjem, u knjizi i inspiraciji, u kući, u tvornici, u prirodi. Isus nije uskrsnuo iz neke crkve ili sinagoge, već iz običnog groba, sakramentalizirajući tako svu stvarnost. Susretom nas želi oplemeniti, obratiti, pobožanstviti. Želim vam u ovim danima, dragi čitatelji, mnoštvo takvih susreta s Uskrslim.


Stanko Perica