Polisov retrovizor: U potragu za samim sobom!

2. listopada: U potragu za samim sobom!

Pedesetogodišnji čovjek iz Turske zapio se s društvom pa je u jednom trenutku odlutao u obližnju šumu i nije se vratio. Zbog toga je čitava okolina krenula u potragu za njim, nitko pritom nije primijetio da je čovjek kojega traže – među njima. Potraga je trajala do trenutka kada se „nestali“ odazvao čuvši da svi uzvikuju njegovo ime.

U Šabcu je pak organizirana izložba slika umjetnika Dejana Ulardžića. Petnaestak minuta prije početka manifestacije, stigla je vijest da je slikar preminuo. Prisutni posjetitelji su, mnogi i sa suzama, odali počast umjetniku. Međutim, malo nakon toga, „pokojnik“ je ušetao na izložbu. Kasnije je pojašnjeno da je vijest o „nemilom događaju“ rezultat sklonosti crnom humoru nekih umjetnikovih prijatelja. Sam je slikar nakon svega kazao da mu nije ni do zezanja ni do šale.

3. listopada: Fašistička dehumanizacija srpskog naroda

Sarajevski tjednik Stav, promotor bošnjačkog nacionalizma i politike SDA te mjesto na kojem se pokušava prekrajati povijest, kao svoj modus operandi koristi nerijetko tipične nacističke metode dehumanizacije, prikazujući druge narode kao zle, pokvarene i perverzne po svojem genetskom naslijeđu.

Zadnji primjer je tekst jednog autora u spomenutom tjedniku. On zloupotrebljava naučne radove pojedinih srpskih etnologa o pojedinim groznim praksama koje su zasvjedočene u pojedinim krajevima Srbije i BiH. Autor najprije piše o praksi podvođenja nerotkinja kaluđeru ili svešteniku, zatim o drugim perverznim praksama koje su se događale u različitim kontekstima, svjetovnim i crkvenim. Intencija je teksta da Srbe prikaže kao zaostala i civilizacijski niža bića, a cijeli prostor gdje Srbi žive kao mračan i beznadan sve do trenutka dolaska „vrhunaravna i tolerantna islamskog učenja“.

Tekst je, dakle, pisan za potrebe nacionalističke ideologije utemeljene na fašističkim „vrednotama“, a namijenjen je ostrašćenim korisnicima kojima je mržnja modus vivendi. Huškački tjednik Stav nije, nažalost, nikakva medijska novost niti iznimka na našim prostorima.

4. listopada: Zastrašujući razmjeri zlostavljanja u Crkvi u Francuskoj

Neovisno Povjerenstvo o spolnim zlostavljanjima u Crkvi došlo je do zaključka da je u Katoličkoj crkvi u Francuskoj od 1950. do danas djelovalo oko tri tisuće pedofila iz redova klera. Svećenici i drugi pripadnici klera u posljednjih su 70 godina seksualno zlostavljali oko 216 tisuća maloljetnika. Udio zlostavljača među klerom bio je oko 3%.

Na vijest o zaključcima Povjerenstva, Papa Franjo je kazao: „Sestre i braćo, jučer su Biskupska konferencija i Konferencija redovnikâ i redovnicâ Francuske primili izvješće neovisnog Povjerenstva o spolnim zlostavljanjima u Crkvi, koje je bilo zaduženo procijeniti razmjer fenomena seksualnih napadâ i nasiljâ počinjenih nad maloljetnicima od 1950. naovamo. Pokazalo se, nažalost, da je taj broj jako velik. Želim izraziti žrtvama svoju tugu i bol zbog trauma koje su pretrpjeli i svoj stid, naš stid, moj stid, zato što je Crkva bila predugo nesposobna staviti ih u središte svojih briga i jamčim im svoju molitvu.“

Jedini put da Crkva postane vjerodostojna je da se obračuna s ovim i drugim zločinima u svojim redovima te da ih prestane prikrivati. Priče o urotama vode u pogrešnom i štetnom pravcu.

5. listopada: Cerić u Groznom. „Sve je na svome mjestu“

Poznati govornik na domaćim i međunarodnim konferencijama posvećenima miru i bivši reisu-l-ulema Islamske zajednice u BiH, Mustafa Cerić bio je gost na inauguraciji predsjednika Čečenije Ramzana Kadirova u Groznom, glavnom gradu te republike koja je dio Ruske Federacije.

O današnjem Groznom i njegovoj idiličnoj atmosferi, Cerić na svojem facebook profilu piše: „Sve je na svom mjestu u ovome gradu duha, pjesme, čistoće i sjaja od krasnih džamija do velelepnih nebodera do osmjeha na licima ljudi, koji su sretni i zadovoljni što imaju svoj dom, domovinu, republiku i iznad svega sretni su i zadovoljni što imaju mir, sigurnost i procvat društva na čelo svoga vođe Ramzana Kadirova.“

Praveći paralelu između ruske vojne intervencije u Čečeniji i rata u BiH, Cerić piše: „Sarajevo nije bilo sravnjeno sa zemljom kao Grozni, ali razlika između ova dva grada je danas velika u obnovi i razvoju. Čečenija je integrisana u Rusku Federaciju kao ravnopravna Republika. Nažalost, Bosna nije integrisana ni nakon genocida u Europsku uniju.“ Dakle, ono što je učinila Moskva za Čečeniju, Europska unija nije za BiH.

Valja podsjetiti da građani Rusije žive u autokratskom sustavu kojeg je uspostavio aktualni predsjednik Vladimir Putin, a na isti način Čečenijom vlada (od 2007.) Ramzan Kadirov. Odnos ove dvojice sličan je onome sultana i vezira u Osmanskom Carstvu. Kadirov je optuživan za kršenje ljudskih prava, mučenje, uhićenje LGBTIQ osoba, atentate na protivnike i kritičare i osvete nad članovima njihovih obitelji. Negira optužbe, iako često javno prijeti svojim neprijateljima, prenosi portal Radija Slobodna Evropa. Na istom mjestu se može pročitati da u izvještaju Freedom Housea o stvarnim primjerima “transnacionalne represije” u svijetu, od 32 dokumentirana fizička slučaja sprovedena po nalogu Kremlja, čak 20 ima čečensku poveznicu. Moskovske novine Novaya gazeta objavile su 15. travnja 2021. službene dokumente u kojima piše da je u vansudskim pogubljenjima u Čečeniji 2017. godine stradalo oko 30 ljudi, a da je mnoga ubojstva naručio osobno Kadirov.

Mustafa Cerić izgleda da sanja o autokratskoj Europskoj uniji na čijem bi čelu bio neki moderni sultan koji bi u novoj članici BiH mogao postaviti svojega vezira i da tada „sve bude na svome mjestu“.

6. listopada: Brutalnost nad migrantima

Regionalna vijest ovoga dana postala je kratka snimka, koju je objavio hrvatski program RTL-a, na kojoj se vidi kako ljudi u maskirnim jaknama, onima koje koristi hrvatska interventna policija, palicama udaraju migrante i vraćaju ih natrag u BiH.

Snimke su napravljene u lipnju ove godine, a rezultat su osmomjesečnog novinarskog istraživanja više medijskih kuća. Brutalnost nad migrantima iskaljivale su parapolicijske skupine za koje treba utvrditi rade li takve stvari po naređenju s vrha države ili pak „djeluju“ samostalno. Predsjednik države, Zoran Milanović osudio je ovaj brutalni događaj za kojeg krivci, smatra, trebaju odgovarati. Kazao je da policija treba ljude zaustavljati, ali ih ne smije batinati, dodajući: “Sutra, odnosno danas od nas očekuju da granicu prema istoku koja je sutra već schengenska, a trebala je to biti odavno, čuvamo? Čime? Lepezama? Policija i ljudi koji rade, ako maknemo teoretski nekolicinu koji su napravili nešto što nisu smjeli, rade grozan posao za mali novac u nemogućim uvjetima.”

Biskup Mate Uzinić snimku premlaćivanja migranata komentirao je ovim riječima: „…kao što sam kao građanin Republike Hrvatske ožalošćen i postiđen ovima snimkama i onim što one pokazuju i u kakvo nas društvo pretvara to što pokazuju. I u jednom i u drugom slučaju me je sram što sam čovjek jer i jedno i drugo, kao i mnogo drugoga što jedni drugim činimo, ali i onoga što ne činimo a trebali bismo, ljaga je na našem ljudskom licu. I molim oproštenje i od Boga i svih onih u kojima on zbog nas trpi.“

7. listopada: Orden svetog Save oko vrata jednog huškača

Patrijarh Porfirije uručio je u Patrijaršiji u Beogradu orden Svetog Save glavnom i odgovornom uredniku Večernjih novosti Miloradu Vučeliću, prenosi portal danas.rs. Kako je saopćeno iz Srpske pravoslavne crkve (SPC) „svečanoj dodeli visokog odlikovanja prisustvovali su episkopi bački Irinej, zvorničko-tuzlanski Fotije i kruševački David, porodica, prijatelji i saradnici“.

U odluci Svetog Arhijerejskog Sinoda, koja je pročitana tom prilikom, navodi se da se, na prijedlog patrijarha Porfirija, Miloradu Vučeliću „dodeljuje visoko odlikovanje SPC, orden Svetog Save drugog reda, za višegodišnju uspešnu saradnju, novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina“.

Od nezavisnih medija i intelektualaca u Srbiji, Milorad Vučelić je okarakteriziran kao „dežurni istomišljenik“. Bio je sluga režima Slobodana Miloševića, a danas služi autokratskom srbijanskom predsjedniku Aleksandru Vučiću. Ima savršenu kameleonsku moć prilagođavanja i promjene uvjerenja, prošao je put od komuniste, ateiste pa do čovjeka koji „afirmiše hrišćanske vrednosti“. Prvu slavu je slavio 1991, a jedan od gosta na njoj je bio i Radovan Karadžić.

O „novinarskom profesionalizmu“ njegovih Večernjih novosti najrječitije svjedoči proljetošnje ekskluzivno „saznanje“ o tajnim računima glavnog opozicionara u Srbiji, Dragana Đilasa. Vučelićeva pomoćnica u uređivanju digitalnog izdanja lista tom je prilikom na javnoj televiziji tvrdila da je mukotrpnim i dugotrajnim radom istraživački tim Večernjih novosti otkrio tajne račune Dragana Đilasa i njegovog brata Gojka. Nakon nekog vremena, postalo je jasno da su svi „dokumenti“ falsificirani. Kada se suočila s krivičnom prijavom, spomenuta novinarka je dala iskaz da im je netko anoniman dostavio „dokumente“, a da oni nisu znali da su falsifikat. I to je samo jedna od izrežiranih metoda kojom predsjednik Srbije preko svojih medija uništava i diskreditira opoziciju. Sudstvo i tužiteljstvo su odavno pod njegovom kontrolom. Nitko mu ništa ne može.

I nakon svega, patrijarh Porfirije nagrađuje ovaj „novinarski profesionalizam i afirmaciju hrišćanskih vrednosti i vrlina“ i time još jednom potvrđuje da radi u korist vladajućeg režima u Srbiji.

8. listopada: Bakir Izetbegović o grijehu uvođenja mladih u rovove

Gostujući na radiju Islamske zajednice u BiH (Radio BIR), predsjednik SDA je kazao, komentirajući poteze i retoriku Milorada Dodika, da se nada da će biti dovoljno pameti da se izbjegne rat.

Bakir je kazao: “Život se sastoji i od življenja i od umiranja, ratovi su dijelovi historije, ali ja se nadam da ćemo svi biti dovoljno pametni da takav scenario izbjegnemo. Zaista bi to bio grijeh u odnosu na jednu mladu generaciju koje nema dovoljno u BiH, koja treba da zaradi sebi i staroj generaciji penzije, uvesti ih u rovove, da se tuku oko prostora kojeg ima previše, čitavi su gradovi iselili s Balkana.”

Prema Bakiru Izetbegoviću, uvlačenje u rat nije grijeh po sebi, nego postaje onda kada nema dovoljno mladih generacija koje trebaju zaraditi penzije starijima, a i teritorija je ionako previše pustog.

Ljudi se u BiH već dobro navikavaju na spominjanje rata s najviših političkih instanci u državi. Birači su odani upravo takvima i prava je sreća što su mladi otišli izvan države, u društva gdje mogu imati normalan i dostojanstven život. Da nije bilo te mogućnosti odlaska, uz ovakve luđake na vlasti svako zlo bi bilo moguće. Pa i rat.

---

Polis.ba, Jozo Š.

---