www.polis.ba

Pismo prijatelju

Danas sam za tebe posadila stablo sibirskog limuna, otpornog na magle i snijegove
Glatkim bodljama razmiče oblake, i sunce u vrt dopire

U Tuzli je 11. prosinca 2025. godine u 48. godini života preminuo fra Franjo Ninić, bosanski franjevac. Bio je jedno vrijeme i suradnik našeg portala, a ovdje se od njega opraštamo pjesmom Roberte Nikšić.


Pismo prijatelju

Ninki

Nemam snage ni hrabrosti
za pisati oproštajne govore
sve tako brzo prolazi kao slogani, reklame
industrije senzacije
Radije sam vrtlarka postala
I kad ode, kao ti, draga osoba
sadim cvijeće i drveće
Tuga pusti korijenje
a prazninu krošnje ispune
I tako, rastu moji voćnjaci
Oni su kakav takav privid trajnosti, svete sporosti
Lišće žuti, opada, stablo stari, umire
I sve na svijetu ima svoje vrijeme
Smrt ustupa mjesto novim životima
priroda je smislena
Tako bi trebalo biti
Jednostavno
Pronađeš sjemenku, posadiš stablo
Otkriješ novu riječ, ispleteš paučinu
Ispričaš priču
Kad te smrt dotakne, i drugi obraz okreneš, ona voli dostojanstvene, i zato najbolji među prvima odlaze.
Danas sam za tebe posadila stablo sibirskog limuna, otpornog na magle i snjegove
Glatkim bodljama razmiče oblake, i sunce u vrt dopire.
Postavljen u zemlju tešku, ilovaču, punu bitumena.
Lošu smo zemlju dobili na upravljanje, zatrovanu odavno, a vjerovali smo, ustrajno, gotovo pobožno, da možemo se i moramo od nje razlikovati, i da nas takva loša može preodgajati, samo ako budemo dovoljno dobro čitali, plemenito slušali, lijepo gledali.
I pripitomljavali smo demona u sebi, hranili ga poezijom, i muzikom, i svetim jezikom.
Mislili smo, takvi nećemo bacati kamenice na barikade, nego najbolje od sebe
ne znajući da tako sve manji, kao grudve snijega postajemo.
I tako, posadila sam limun sa čvrstim uporištem u ovim našim maglama, da svijetli svim drugim voćkama.
I tješim se, ništa tako voćnjaku ne pomaže kao snijega kopnjenje.


Roberta Nikšić, polis.ba