Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Nepovjerenje u vizije proročice Kasandre
Kasandra nije samo figura iz mitologije, već i simbol složenih ženskih sudbina i univerzalnih tema kao što su proročanstvo i nemogućnost prikaza vlastitih vizija. Njena sudbina, osuđena na prokletstvo skepticizma, izaziva refleksiju o moći proročanstva i moći glasa koji nije uvažen
Proročica Kasandra, izniman, ali tragičan lik grčke mitologije, ostavila je neizbrisiv trag u književnosti i kulturi. Prema rodoslovlju preuzetom iz knjige Ὁμήρου Ἰλιάς (Hans Färber, Kösel Verlag), Kasandra (također Aleksandra) bila je kći trojanskoga kralja Prijama i Hekabe; sestra Hektora, Poliksenine, Parisa i Troila te sestra blizanka Helena, proročica. Sve do pada Troje sačuvala je djevičanstvo, jer je Prijam njezinu ruku obećao Otrioneju iz Kabesa. Kad je završio Trojanski rat, Agamemnon je odveo Kasandru u Grčku gdje su prilikom gozbe u Mikeni oboje izgubili život od osvetničke Klitemestrine ruke (1954: 518).
Kasandra (poznatija kao Cassandra u latinskoj formi) je bila trojanska djevojka kojoj je Apolon darovao proročke moći u zamjenu za obećanje seksualnih usluga. Prema jednoj od mnogih verzija, Kasandra je zaspala u hramu, kad joj se ukazao Apolon i obećao joj božansko nadahnuće pod uvjetom da mu se seksualno preda. Kasandra je pristala sjediniti se s Apolonom, ali je kasnije, nakon što je dobila dar proricanja, odbila ispuniti obećanje. Apolon ju je tada molio za poljubac. Kada je Kasandra na to pristala, Apolon joj je pljunuo u usta. Tako je Apolon kaznio Kasandru: zadržala je proročki dar, ali je učinio da nitko nikada ne vjeruje njezinim proročanstvima. U Eneidi (2, 246-247), primjerice, Eneja kaže: „Tada otvori usta Kasandra budućnost da reče, al’ njoj se ne vjerovaše po naredbi božjoj nikad.“
Najpoznatija proročanstva
Kasandra je stekla slavu zbog nekoliko ključnih proročanstava koja su postala središnji dio grčke mitologije:
- Pad Troje: Jedno od njezinih najpoznatijih proročanstava odnosilo se na grčku strategijsku lukavost s konjem. Predvidjela je da se grčki vojnici skrivaju unutar drvenog konja koji su Trojanci unijeli u grad, upozoravajući na katastrofalne posljedice za Troju, ali njezini savjeti nisu bili poslušani (Homer, 1998).
- Smrt Agamemnona: Nakon što je postala zarobljenica Agamemnona, nakon pada Troje, Kasandra je predvidjela njegovu tragičnu sudbinu, unaprijed upozoravajući na njegovu smrt. Nažalost, i ovo proročanstvo je bilo ignorirano (Fry, 2018).
- Osuda Aigistha: Također je predvidjela sudbinu Aigistha, ljubavnika i partnera kraljice Klitemnestre, koji je bio ključan za Agamemnonovu smrt. Upozoravala je na dolazak osvete za Agamemnona i Klitemnestru (Euripid, 2009).
Ova proročanstva su ne samo istaknula njezin dar za vidovitost, već su i demonstrirala paradoksalnu situaciju u kojoj se našla – sposobnost da vidi budućnost, ali bez moći da je promijeni ili da joj se vjeruje. Kasandra je proricala uglavnom zlo. U ključnim trenucima za sudbinu Troje, točno je predvidjela što će se dogoditi, ali su njezine riječi ignorirane. Upozoravala je uzalud Trojance na opasnosti, poput drvenog konja i propasti grada. Nakon pada Troje, prognana je s Agamemnonom u Mikenu, gdje je zajedno s njim stradala od ruku Egista i Klitemestre (Grečl, 2018). U Eshilovoj drami Agamemnon, kao osvojena konkubina, predvidjela je vlastitu smrt od ruke osvetoljubive Klitemnestre, što je jedna od najzlokobnijih scena u povijesti književnosti (Parker, 2020).
Dar proroštva- mač s dvije oštrice
Kao kći trojanskog kralja Prijama i kraljice Hekabe, Kasandra je istovremeno bila blagoslovljena i prokleta. To je bio mač sa dvije oštrice, imala je dar vizija, ali je bila marginalizirana i ponižavana talentom proroštva, jer su sumnjali u njene riječi. Ova dvostruka sudbina čini njezin lik kompleksnim i tragičnim, simbolizirajući mnoge aspekte ljudske prirode i društva. Kroz analizu Kasandrine uloge i utjecaja, možemo dublje sagledati teme nepovjerenja, nemoći, osuda društva. te zamki stigmatizacije koje nerijetko dovode do tragedija koje su i danas prisutne.
Podređeni položaj
Kasandra nije samo proročica i nevoljena nevjesta Apolona; ona je također bila strankinja, robinja i konkubina – ratni trofej Agamemnona. Kao nezakonita nevjesta pobjedničkog kralja, njezin djevičanski status je upitan, što je odraz patrijarhalnog društva koje je reduciralo njezinu osobnu autonomiju. Iako su je njezini roditelji i bliži krug cijenili zbog njezinih predviđanja koja su bila od koristi Trojancima, šira zajednica ju je nerijetko smatrala ekscentričnom ili čak opasnom. Primjerice Christa Wolf povezuje Kasandru s drugim tragičnim junakinjama poput Ifigenije i Iole, dok se u samom tekstu njezin status zamagljuje, oscilirajući između djevice, konkubine i zakonite supruge (Doyle,2008). Nasilje koje je Kasandra pretrpjela kao ratni plijen i prisilna ljubavnica dodatno naglašava njezinu ranjivost i marginalizaciju u patrijarhalnom kontekstu drevne grčke mitologije.
Jedno od značajnijih djela koje proučavaju Kasandru i fenomen ženskog proroštva je knjiga autorice Emily Pillinger Cassandra and the Poetics of Prophecy in Greek and Latin literature (2019). Ova knjiga istražuje komunikacijske poteškoće proročice Kasandre – osuđene da prorokuju istinu, ali da budu shvaćene tek prekasno – u grčkoj i latinskoj poeziji. Koristeći teorijske pristupe studija prijevoda, Pillinger se fokusira na dijaloške interakcije koje se odvijaju između izražavanja i ostvarenja Kasandrinih proročanstava u pet kanonskih drevnih tekstova, od Eshilovih do Senekinog djela Agamemnona. Ove interakcije obilježene su zbunjenošću i nerazumijevanjem, ali istovremeno pokazuju kako različite zainteresirane strane kreativno ‘prevode’ značenja navodno besmislenog glasa Kasandre za vlastite potrebe. Nadalje, dok se figura Kasandre prenosi iz jednog književnog djela u drugo, uključujući i Sibilu iz Vergilijeve Eneide, njezina priča o tragičnoj komunikacijskoj nesposobnosti razvija se u optimističnu metaforu za formiranje književnog kanona. Kasandra nas potiče da ponovno razmotrimo status i važnost čak i najzagonetnijih ženskih proročica u drevnoj poeziji (Pillinger, 2019).
Sudbina joj je donijela nepovjerenje, ušutkavanje, zatočeništvo te označavanje ludom ženom, dok su je razni agenti patrijarhata verbalno silovali, kako je opisano u raznim verzijama grčke mitologije, posebno u Homerovim i Eshilovim pričama. Nadalje, postaje simbol frustracija žena 19. stoljeća, primjerice, u autobiografiji Cassandra, Florence Nightingale. Kasnije je reinterpretirana od strane američke pjesnikinje Louise Bogan koja je istaknula svoju borbu i osjećaj otuđenja kao žena pjesnikinja koje se, poput Kasandre, marginalizira i ignorira u patrijarhalnom društvu (Nanda, 2020).
Kasandra je lik duboko ukorijenjen u drevnoj i suvremenoj književnosti kao arhetip žene s izuzetnom moći predviđanja budućnosti, no čije vizije često ostaju neprepoznate. U drevnoj grčkoj književnosti, Kasandra je bila neizostavan lik kao proročica nadolazećih katastrofa. U suvremenim tumačenjima, njezina figura postaje metafora u psihoanalitičkim istraživanjima ljudskog moralnog ponašanja (poznatog kao Kasandrin sindrom koji je kreirala Melanie Klein), razvijena kroz prizmu feminističke teorije. Kasandra je također inspirirala filmske stvaraoce, a možda najzapaženija adaptacija njezine jasnovidnosti nalazi se u Spielbergovom remek-djelu Manjinsko izvješće (Budzowska, 2020).
Zašto joj nisu vjerovali?
Kako navodi Matthew Dillon u eseju „Kassandra: Mantic, Maenadic or Manic? Gender and the Nature of Prophetic Experience in Ancient Greece“ (2008), Kasandra je dobila dar proroštva od boga Apolona u zamjenu za obećane usluge. U tom kontekstu važno je postaviti nekoliko pitanja: Zašto su žene, da bi predvidjele budućnost, postajale posjednute od boga i izgovarale izravna usmena proročanstva, dok s druge strane, muškarci nikada nisu izravno prenosili božje riječi, već su proricanje učili kao vještinu (tehne) i morali tumačiti znakove koje su im bogovi slali, ali nikada nisu bili u izravnoj komunikaciji s njima? Koja je osnovna razlika između muškog i ženskog proroštva? Vjeruje li se više muškarcima, jer smo naviknuti da je njihova riječ vjerodostojna, točna, precizna, provjerena, i da kao takva ima vrijednost novog pravila?
Suprotno, ako žene dobiju viziju, to može biti etiketirano kao maštarija, želja za pažnjom ili, kao najradikalnije, psihička bolest? Upravo su navedene stavke bile neke od baza pretpostavki progona žena za vrijeme inkvizicije. Ovakvi stavovi su podijeljeni s duboko ukorijenjenim tradicionalnim obrascima prema kojima muškarce povezujemo s ratiom, dok nas žene asociraju na instinkt, intuiciju ili unutrašnji osjećaj. Drugim riječima, žena koja opisuje vlastitu situaciju u ilustraciji ističe svoju inferiornost. Njezina interpretacija nekog događaja također implicira da postoji vrlo čvrsta granica koja razdvaja muški i ženski prostor (Rutman, 2002).
Christa Wolf u romanu Kassandra, koji je objavljen 1983. godin,e koristi Kasandrin glas kako bi istaknula njezinu moć kao vidjelice tragične budućnosti, ali i nemoć u suočavanju s neizbježnim događajima. Roman istražuje teme moći, sudbine, vlastitog glasa i ženskog iskustva u kontekstu antičkog svijeta. Problematizira se proces njezina pokušaja pripadnosti i poistovjećivanja s određenom skupinom, što se manifestira kroz cijelo djelo, pri čemu se na kraju uvijek ukazuje na nemogućnost koja ustupa mjesto individualnom, osobnom identitetu. U jednom od dijelova jasno je iskristaliziran Kasandrin očaj zato što ne može utjecati na svoj narod. „Zašto sam bezuvjetno željela proročki dar? Svojim glasom da govorim: Krajnost. Više, drugačije, nisam ni htjela. Za nevolju, mogla bih to i dokazati, ali kome? Ovom tuđinskom narodu koji me bestidno i plašljivo okružuje? Razlog za smijeh, ako uopće postoji još: sklonost moja da sebe opravdavam, čini se da se to samo od sebe, kratko i jednostavno, otklonilo.“ (Wolf, 2003).
Kasandra je mnogo patila zbog svoje nesposobnosti da uvjeri druge u istinitost svojih predviđanja, što je rezultiralo njezinim marginaliziranjem. Njezina prava proročka moć prepoznata je tek nakon što su se njezine vizije obistinile, kao što je bio slučaj s padom Troje. Njezina nemoć da spriječi te događaje dodatno je produbila njezinu duševnu bol.
Ženski glasovi trebaju biti jednako vrednovani
Kasandra je na prvi pogled jedan od manje istaknutih ženskih likova u antičkoj grčkoj tragediji, često se ne pojavljuje kao naslovna junakinja, nego kao sporedni lik. Ipak, iako njena prisutnost može izgledati marginalno, ona posjeduje duboku moć koja je povezuje s pitanjima moderne stvarnosti, što je u antropološkom kontekstu čini izuzetno važnom. Kasandra nije samo figura iz mitologije, već i simbol složenih ženskih sudbina i univerzalnih tema kao što su proročanstvo i nemogućnost prikaza vlastitih vizija. Njena sudbina, osuđena na prokletstvo skepticizma, izaziva refleksiju o moći proročanstva i moći glasa koji nije uvažen. Njezina kompleksna psihološka i emocionalna unutarnja borba, suočena s nemogućnošću da se njezine vizije prihvate ili shvate, čini je intrigantnom figurom koja nadilazi granice vremena i prostora.
Kasandra se može usporediti s drugim ženama iz mitologije poput Medeje ili Kiklope, koje su također bile darovite, ali i proklete. Sve te žene imale su iznimne sposobnosti ili karakteristike koje su ih izdvajale od ostalih, što je često rezultiralo njihovom izolacijom ili tragičnim sudbinama.
Kasandre današnjeg vremena mogu simbolizirati sve one žene čiji su ideje, prijedlozi, savjeti i argumenti zanemarene ili zloupotrijebljene, posebno one koji posjeduju kritičko mišljenje ili duboko razumijevanje budućih događaja. Njezina priča podsjeća na važnost shvaćanja i poštovanja različitih perspektiva i darova koje pojedinci/ke donose. Kasandrina priča, ne samo da ilustrira duboku stigmatizaciju žena koje se usuđuju izreći svoje istine, već i nudi dragocjene lekcije o snazi vlastitog glasa i izravnom suočavanju s predrasudama. Suvremene žene se često susreću s sličnim izazovima, bilo u akademskim krugovima, poslovnim okruženjima ili osobnim, obiteljskim i ljubavnim odnosima.
Nerijetko su optužene i karakterizirane kao manipulativne, histerične i emotivne i da zloupotrebljavaju plač kako bi postigle svoje ciljeve. Zbog toga je ključno zadržati autentičnost i vlastitu perspektivu u nastojanju da se transformiraju društvene norme i da se suprotstavi stigmatizaciji žena. Solidarnost među ženama je esencijalna za suprotstavljanje negativnom etiketiranju žena i za oblikovanje inkluzivne zajednice koja afirmira različite perspektive.
__________________________
LITERATURA
Budzowska,M., (2020), „In the Universe of Cassandra: The Ancient Topos of Clairvoyance in the Futuristic World of Minority Report“, Text Matters,A Journal of Literature, Theory and Culture, 10, str. 36- 50.
Dillon, M., (2008), „Kassandra: Mantic, Maenadic or Manic? Gender and the Nature of Prophetic Experience in Ancient Greece“, Essays from the AASR Conference, https://openjournals.library.sydney.edu.au/AASR/article/view/2341/2763 – posjećeno 4. 7. 2024.
Doyle, A., (2008), „Cassandra – Feminine Corrective in Aeschylus‘ Agamemnon“,Acta Classica, 51: str. 57-75.,
https://www.researchgate.net/publication/299021004_CASSANDRA__FEMININE_CORRECTIVE_IN_AESCHYLUS’S_AGAMEMNON – posjećeno 5. 7. 2024.
Euripides. (2009). Trojan Women, Oxford: Oxford University Press.
Fry, S. (2018). Mythos: The Greek Myths Retold, London: Penguin Books.
Homer, (1998). Iliad, London: Penguin Classics.
Grečl, D., (2018), „Djevičanska proročica — Agamemnonova priležnica“, Nova serija, Latina & Graeca,34, str. 7 – 21., https://hrcak.srce.hr/file/330300 – posjećeno 6. 7. 2024.
Nanda, S., (2020), „Listening the Unheeded: Women Appropriating and Re telling Myths of Maddened Cassandra and Murderous Medea“,
https://standrewscollege.ac.in/wp-content/uploads/2018/06/Listening-the-Unheeded-Women-Appropriating-and-Re-telling-Myths-of-Maddened-Cassandra-and-Murderous-Medea.pdf – posjećeno 5. 7. 2024.
Parker, R., (2020), „Cassandra“, Torch, The Oxford Research Centre in The Humanities, https://www.torch.ox.ac.uk/article/cassandra – posjećeno 4. 7. 2024.
Pillinger, E., (2019), Cassandra and the Poetics of Prophecy in Greek and Latin Literature,Cambridge: Cambridge University Press and King’s College London.
Rutman, M. (2002), The Cassandra Principle:Modern Feminist Reincarnations of the Prophetic Voice in Female Space, magistarski rad, Boca Raton: Florida Atlantic University, https://fau.digital.flvc.org/islandora/object/fau%3A9820/datastream/OBJ/view/Cassandra_principle__Modern_feminist_reincarnations_of_the_prophetic_voice_in_female_space.pdf – posjećeno 4. 7. 2024.
Wolf, C. (2003), Kasandra, pr. Štefica Martić, Zagreb: Demetra.
Wolf, C., (1983), Kassandra, Zeitfracht GMBH
Ružica Ljubičić, polis.ba