www.polis.ba

Ljubo Hrgić, pjesnik s bosanske periferije

Molitva pred odlazak, potpuno je u duhu franjevačkog odnosa prema svemu stvorenom, potječe iz istog duhovnog izvora kao i Pjesma stvorova svetog Franje Asiškog

Fra Ljubo Hrgić (Zenica, 1908-1976), pjesnik, pripovjedač, putopisac. Završio je Franjevačku gimnaziju u Visokom, studirao u Sarajevu, Beogradu i Parizu. Godine 1945. kao „narodni neprijatelj“ osuđen je na devet godina zatvora, a kaznu je služio u Zenici i Srijemskoj Mitrovici.

Sljedeća fra Ljubina djela (pseudonim: Hrvoje Bor) nalaze se u mojoj osobnoj knjižnici: “Posljednji krug”  (pripovijesti, 1999., posthumno ), “Životni krug”, (dnevnička proza, 2005.), “Putovanje bosanskom Posavinom 1933. godine” (Orašje, 2021.) te do danas njegova dugo tražena zbirka pjesama “Molitva pred odlazak” (Zagreb, 1970.)., objavljena u vlastitoj nakladi, a crtež na naslovnici je uradio fra Anto Lešić.

U Predgovoru zbirke pjesama “Molitva pred odlazak”,  Yves Ivonides piše: Od nekadašnjih mladenačkih zanosa, blistavih vizija života, ostale su bogate, svježe, pročišćene misli, pretaljene u okrutnoj vatri života. Zato se ove pjesme doimlju kao životna poruka duhovno sazrele duše koja je u patnjama izgrađivala svoj lik a u vjeri i predanju Bogu našla svoj individualni izraz. Širinom svoje franjevačke duše obuhvatio je život i njegove trzaje, ocijenio njegove vrijednosti i dao istinski smisao svemu što postoji. Završna pjesma ” Molitva pred odlazak ” djeluje kao razigrani orkestar kojim završava hvalospjev stvorenja da sebe i sve izvan sebe pokloni Bogu od kojega je sve poteklo.

Moj prijatelj Mijo Nujić – učili smo u istoj Gimnaziji u Visokom i za nju nas veže slična ljubav – rodom je s Plehana, a sada živi u Ludwigshafenu. Ide često u Zagreb i u svoj rodni kraj. Molio sam ga da mi u Sveučilišnoj biblioteci u Zagrebu – kod Slavka Harnija -kopira fra Ljubinu zbirku pjesama. Obećao mi je to uraditi: kopirati zbirku pjesama! Međutim, on je iz Njemačke – to mi je prešutio – telefonirao antikvarijate po Zagrebu i pronašao fra Ljubinu zbirku. Rezervirao ju, a potom kupio i donio te mi je poslao poštom kao božićni dar! Divan dar! Zbirka je tu! Sa radošću i poštovanjem sam gledao Lešićev portret Hrvoja Bora na naslovnoj stranici, na jakoj crvenoj boji.

Uz stihove se nalaze i fra Ljubine zabilješke. Tako na jednom mjestu piše: Pisano davno, osjećajni još, nacrtani na kartonu od kutija za cigarete 1951. u gradskoj bolnici Srijemske Mitrovice. Ove su pjesme spašene, druge sam bacao u koš, one još bolje, i manje naivne. A sve skupa to je okvir njihova postanka. Glavna je ovdje njihova istinitost.

Za ovu sam prigodu izabrao dvije fra Ljubine pjesme. Prva, Molitva pred odlazak, potpuno je u duhu franjevačkog odnosa prema svemu stvorenom, potječe iz istog duhovnog izvora kao i Pjesma stvorova svetog Franje Asiškog.

***

MOLITVA PRED ODLAZAK

Kao što vjerni pas, svim bićem svojim
nježno svoga gospodara ljubi,
i ja zahvalan pred Tobom stojim,
ljubim Te, Divni, ljubim i ljubim,
sa svom slobodom svojom ljubim…

S prirodom cijelom, rijekama, morem,
sa živim bićima, vulkanima, gorjem,
sa svecima i budućim pokoljenjem,
sa zvijezdama i nevidljivim svijetom,
s orlom i najljepšim cvijetom,
i sve pred Tvoje noge stavljam:

Sve dane,
sve kucaje srca,
i boli, i suze slane,
i Anđele silne, braću i sestre svih boja,
i bića još neznana
i razna sunca, pustinje, prašume crne,
i sve što ima izabrana,

Tvoje je i dajem Tebi,
samome me uzmi k sebi!

 

Srijemska Mitrovica, 14. kolovoza 1951.

***

 

OKLIJEVAŠ

Dok ti misliš da na svijetu si sam
ideš stazom tvrdi noseć križ,
Jedan bdije, kraj njeg titra plam,
sužanj moćan tako lijep i tužan.

On je silno strpljiv, skroman, tih,
kad Mu dođeš, On se blago smiješi.
“Klanjam ti se…” počneš sveti stih,
no On riječi neće, hoće tebe.

Hoće tebe kao nešto svoje,
da Ga ljubiš, da si vazda s Njim.
Kud god kreneš da ideš u dvoje,
da te prati zadovoljan s tim.

Ljubomoran! Pazi, On je s tobom,
motri kuda gledaš, kamo krećeš,
ne veže te, ne čini te robom…
Zašto onda s Njim šetati nećeš?

 

Srijemska Mitrovica, 22. srpnja 1951.


Priredio: Josip Andrić