www.polis.ba

Kateheza o starosti

Ako stariji, koji su svašta doživjeli, zadrže netaknutu strast za pravdom, tada postoji nada za ljubav, a također i za vjeru. A za suvremeni svijet prolazak kroz ovu krizu postao je ključan, zdravu krizu, zašto? Jer kultura koja smatra da može sve kontrolirati i svime manipulirati na kraju proizvodi kolektivnu demoralizaciju smisla, demoralizaciju ljubavi i također demoralizaciju dobra

Papa Franjo

Generalna audijencija

Trg svetog Petra

Srijeda, 25.05.2022.


Kateheza o starosti – 11. Propovjednik: neizvjesna noć smisla i stvari života

U našoj refleksiji o starosti – nastavljamo razmišljati o starosti -, danas ćemo se pozabaviti sa starozavjetnom knjigom Kohelet (Propovjednik), još jednim draguljem u Bibliji. Nakon prvog čitanja ova kratka knjiga zapanjuje i zbunjuje svojim poznatim refrenom: “Sve je taština”, sve je taština: refren koji se stalno ponavlja; sve je taština, sve je “magla”, sve je “dim”, sve je “ispraznost”. Iznenađujuće je pronaći ove izraze, koji dovode u pitanje smisao postojanja, unutar Svetog pisma. U stvarnosti, Koheletova kontinuirana oscilacija između smisla i besmisla ironičan je prikaz spoznaje života koja se odvaja od strasti za pravdom, kojoj je Božji sud jamac. A zaključak Knjige ukazuje put za izlazak iz kušnje: “Bojte se Boga i čuvajte njegove zapovijedi, jer to je sav čovjek” (12,13). To je savjet za rješavanje ovog problema.

Suočeni sa stvarnošću koja u određenim trenucima kao da uprisutnjuje sve suprotnosti, kojima preostaje ista sudbina, a ta sudbina je kraj u ništavilu, put ravnodušnosti može nam se također činiti jedinim rješenjem za bolno razočarenje. U nama se nameću ovakva pitanja: Jesu li naši napori promijenili svijet? Je li itko sposoban utvrditi razliku između pravednog i nepravednog? Čini se da je sve to beskorisno: zašto se toliko truditi?

To je svojevrsna negativna intuicija koja se može javiti u bilo koje doba života, ali nema sumnje da je u starosti konfrontacija s neostvarivim idealima gotovo neizbježna. Razočarenje te vrste se pojavljuje u starosti. Stoga je otpor starosti prema demoralizirajućim učincima ovakvog razočarenja odlučujući: ako stariji, koji su svašta doživjeli, zadrže netaknutu strast za pravdom, tada postoji nada za ljubav, a također i za vjeru. A za suvremeni svijet prolazak kroz ovu krizu postao je ključan, zdravu krizu, zašto? Jer kultura koja smatra da može sve kontrolirati i svime manipulirati na kraju proizvodi kolektivnu demoralizaciju smisla, demoralizaciju ljubavi i također demoralizaciju dobra.

Ova demoralizacija oduzima želju za djelovanjem. Navodna “istina”, koja se ograničava na promatranje svijeta, promatra i njegovu ravnodušnost prema suprotnostima i predaje ih, bez otkupljenja, toku vremena i sudbini ništavila. U ovom obliku – zaogrnuta znanstvenošću, ali vrlo bezosjećajanom i vrlo amoralanom – moderna potraga za istinom je u iskušenju da se potpuno oprosti od strasti za pravdom. Ona više ne vjeruje u svoju sudbinu, svoje obećanje, svoje otkupljenje.

Za našu modernu kulturu, koja bi praktički sve htjela podrediti egzaktnom spoznavanju stvari, pojava ovog novog ciničnog razuma – kao vrhunsko znanje i neodgovornost – težak je povratni udarac. Zapravo, spoznaja koja nas izuzima od morala isprva izgleda kao izvor slobode, energije, ali se ubrzo pretvara u paralizu duše.

Već Koheletova knjiga svojom ironijom razotkriva ovu fatalnu napast svemoći znanja – ‘zabludu sveznanja’ – koja uzrokuje nemoć volje. Redovnici najstarije kršćanske tradicije precizno su identificirali ovu bolest duše, koja iznenada otkriva ispraznost znanja bez vjere i morala, iluziju istine bez pravde. Zvali su to ‘accidia’ – lijenost, duhovna tupost. Ovo je iskušenje svih, pa i onih starijih, pripada svima

Već Koheletova knjiga svojom ironijom razotkriva ovu fatalnu napast svemoći znanja – “zabludu sveznanja” – koja uzrokuje nemoć volje. Redovnici najstarije kršćanske tradicije precizno su identificirali ovu bolest duše, koja iznenada otkriva ispraznost znanja bez vjere i morala, iluziju istine bez pravde. Zvali su to “accidia” – lijenost, duhovna tupost. Ovo je iskušenje svih, pa i onih starijih, pripada svima. To nije samo lijenost: ne, to je više. Nije samo depresija: ne. Lijenost je odustajanje od spoznaje svijeta, ona nema više strasti za pravdom niti mari za posljedicama takvog življenja.

Praznina smisla i snage koju otvara ova spoznaja, koja odbacuje svaku etičku odgovornost i svaku naklonost prema pravom dobru, nije bezazlena. Ne samo da oduzima snagu volje prema dobru: njen kontraefekt otvara vrata agresivnosti sila zla. One su snage pomahnitalog razuma, cinična predaja zbog viška ideologije. Zapravo, svim svojim napretkom, svim svojim blagostanjem, uistinu smo postali „društvo umora“. Razmislite malo o ovome: mi smo društvo umora! Morali smo proizvesti opće blagostanje i tolerirati znanstveno selektivno tržište zdravlja. Morali smo postaviti nepremostivu granicu miru i vidimo sve nemilosrdnije ratove protiv bespomoćnih ljudi. Znanost napreduje, naravno, i to je dobro. Ali životna mudrost je sasvim druga stvar, i čini se da je u zastoju.

Konačno, ovaj ne-emotivni i neodgovorni razum oduzima smisao i energiju u spoznaji istine. Nije slučajno što živimo u vremenu lažnih vijesti (fake news), kolektivnih praznovjerja i pseudoznanstvenih istina. Zanimljivo je: u ovoj kulturi znanja, težnje spoznaji svih stvari, čak i preciznosti znanja, proširili su se mnogi spiritizmi, i to kultivirani spiritizmi . To je spiritizam s određenom kulturom, koji vodi u život praznovjerja: s jedne strane, intelektualno napredovanje u spoznavanju stvari do njihovih korijena; a s druge strane, duša kojoj treba nešto drugo pa onda krene putem praznovjerja i završi u spiritizmu. Starost može naučiti iz ironične mudrosti Koheletove knjige umijeću iznošenja na vidjelo prijevare skrivene u deliriju istine uma lišenog naklonosti prema pravdi. Stariji puni mudrosti i humora čine mladima toliko dobra! Oni ih spašavaju od iskušenja tužne i nemudre spoznaje svijeta. I također, takvi stariji vraćaju mlade na Isusovo obećanje: “Blago onima koji su gladni i žedni pravde, jer će se nasititi” (Mt 5,6). Oni će biti ti koji u mladima siju glad i žeđ za pravdom. Hrabro, svi mi stariji: hrabro i naprijed! Imamo vrlo veliku misiju u svijetu. Ali, molim vas, ne smijemo tražiti utočište u tom idealizmu koji je pomalo nekonkretan, nestvaran, bez korijena – recimo to jasno: u spiritističkom životu.


Izvor: vatican.va, prijevod: Predrag Mijić, polis.ba