Kontaktirajte nas.
Pišite nam na: portal@polis.ba
Homilija pape Franje na misi u Istočnom Timoru: Samouvjerenost moćnike vodi egoizmu i nepravdi
Istočni Timor je lijep zato što ima toliko djece: vi ste mlada zemlja u kojoj se na svakom kutu može osjetiti kako pulsira, kako buja život. To je dar, veliki dar: prisutnost tolike omladine, djece, obnavlja doista neprestano energiju i život
***
SVETA MISA
Homilija svetog oca
Spianata di Taci Tolu (Dili, Istočni Timor)
Utorak, 10. rujna 2024.
***
„Dijete nam se rodilo, sina smo dobili“ (Iz 9,5).
Ovo su riječi kojima se prorok Izaija, u prvom čitanju, obraća stanovnicima Jeruzalema u trenutku prosperiteta za grad, koji je nažalost bio obilježen i velikom moralnom dekadencijom.
Postoji toliko bogatstvo, ali blagostanje zasljepljuje moćne, zavarava ih da su sami sebi dostatni, da nemaju potrebu za Gospodinom, samouvjerenost ih vodi egoizmu i nepravdi. Zbog toga, iako postoje mnoga dobra, siromašni su udaljeni i trpe zbog gladi, nevjera se širi a vjerska se praksa svodi na puku formalnost. Zavaravajućom vanjštinom, na prvi pogled savršeni svijet, skriva jednu mnogo mračniju, kruću i suroviju stvarnost, u kojoj postoji velika potreba za obraćenjem, milosrđem i ozdravljenjem.
Iz toga razloga prorok naviješta svojim sugrađanima jedan novi obzor koji će Bog otvoriti pred njima: budućnost nade, budućnost radosti, u kojem će ugnjetavanje i rat zauvijek biti odstranjeni (usp. Iz 9, 1-4). Osvanut će im novo svjetlo (usp. r. 1) koje će ih osloboditi tame grijeha koji ih pritišće. To neće učiniti sa silom i vojskom, oružjem i bogatstvom, nego tako što će im darovati sina (usp. r. 5-6). Zaustavimo se u mislima na ovoj slici: Bog osvjetljava svojim spasonosnim svjetlom po daru sina.
Rođenje djeteta je u svakom mjestu dragocjen trenutak, trenutak radosti i veselja, ponekad u nama pobudi i plemenite želje da se promijenimo na bolje, da se vratimo čistoći i jednostavnosti. Pred novorođenčetom i najtvrđe srce se stopli i ispunja nježnošću. Krhkost djetešceta nosi toliko snažnu poruku koja dotiče i najokorjelije duše, jer ono donosi pokrete i geste harmonije i vedrine. Čudesno je, braćo i sestre, ono što se događa rođenjem jednog djeteta!
Božja blizina nastaje preko djeteta. Bog postaje djetetom. Ne samo da bi nas zadivio i ganuo, nego da bi se otvorili ljubavi Očevoj i dopustili da nas ona oblikuje, zato što je ona kadra izliječiti naše rane, obnoviti razdore, uspostaviti red u našoj egzistenciji.
Istočni Timor je lijep zato što ima toliko djece: vi ste mlada zemlja u kojoj se na svakom kutu može osjetiti kako pulsira, kako buja život. To je dar, veliki dar: prisutnost tolike omladine, djece, obnavlja doista neprestano energiju i život. Ali još više, to je znak; jer stvoriti prostor djeci, mladima, primiti ih, brinuti se za njih, čineći se sami malenima pred Bogom i jedni pred drugima, jest zaista držanje koje nas otvara Gospodinovom djelovanju. Postajući djecom, dopuštamo da Bog u nama djeluje.
Danas častimo Mariju kao Kraljicu, odnosno majku Kralja, Isusa, koje se želio roditi malen, učiniti se našim bratom, tražeći „da!“ od mlade, ponizne i krhke djevojke (usp. Lk 1, 38).
Marija je to razumjela na takav način da je izabrala ostati malena cijeloga života, čineći se uvijek manjom, služeći, moleći, nastojeći uvijek praviti više mjesta za Isusa, čak i kada ju je to mnogo koštalo.
Stoga, draga braćo, drage sestre, nemojmo se bojati postajati maleni pred Bogom i jedni pred drugima, ne bojmo se izgubiti svoj život, ne bojmo se darovati svoje vrijeme, preispitivati svoje programe i redimenzionirati projekte kada je potrebno, ne da bismo ih umanjili, nego kako bismo ih učinili još ljepšima darivanjem sebe i prihvaćanjem drugih.
Sve je ovo lijepo simbolički predstavljaju dva vaša tradicionalna nakita: Kaibauk i Belak. Oba su od dragocjenog metala, što znači da su vrijedni.
Prvi simbolizira rog bizona i svjetlo sunca, i stavlja se visoko, kao ukras na čelu ili na vrhu obitavališta. On govori o snazi, energiji i toplini, a može predstavljati i Božju moć koja daruje život. Ali ne samo to: postavljeno u ravnini glave ili na vrhu kuća podsjeća nas da i mi u svjetlu Božje Riječi i snagom njegove milosti možemo svojim izborima i djelima surađivati u velikom planu otkupljenja.
Drugi je, pak, Belak, koji se stavlja na prsa. On nadopunjava prvi. Podsjeća na nježno mjesečevo svjetlo koje ponizno u noći odsjeva sunčevo svjetlo, zaogrćući sve svojim svjetlom. Govori o miru, plodnosti, dragosti, simbolizira nježnost majke, koja nježnim odrazima svoje ljubavi svjetlom koje prima od Boga osvjetljava sve što dotakne.
Kaibauk i Belak, snaga i nježnost oca i majke: na takva način Gospodin očituje svoju veličanstvenost, sazdanu od ljubavi i milosrđa.
I stoga tražimo zajedno, u ovoj euharistiji, svatko od nas, kao žene i muškarci, kao Crkva, kao društvo, da umijemo u svijetu odražavati snažno svijetlo, nježno svjetlo ljubavi Boga, onoga Boga kojem smo molili u zazivnom psalmu, koji „iz prašine podiže u boga, iz gliba vadi siromaha, da ga postavi s prvacima […]“ (Ps 113, 7-8).
***
Draga braćo i sestre,
puno sam mislio o tome što je ono najbolje što imate? Sandale? Breskva? Nije to ono najbolje. Najbolje što imate je vaš narod. Ne mogu zaboraviti narod uz ulice, s djecom. Koliko djece imate! Najbolje što narod može imati je osmijeh djece. Narod koji uči djecu da se smiju je narod koji ima budućnost.
Ali budite oprezni! Rekli su mi da na pojedine plaže dolaze krokodili; krokodili dolaze plivajući i imaju snažan ugriz. Budite oprezni! Budite oprezni i pred onim krokodilima koji vam dolaze mijenjati kulturu, koji vam žele promijeniti povijest. Ostanite vjerni. Ne približavajte se ovim krokodilima jer grizu, snažno grizu.
Želim vam mir. Želim da nastavite rađati puno djece, da osmjeh ovog naroda budu njegova djeca. Brinite se za svoju djecu; brinite se i za svoje stare, koji su sjećanje ove zemlje.
Hvala, puno vam hvala na ljubavi, na vašoj vjeri. Kročite naprijed s nadom! Sada zazovimo Gospodinov blagoslov na sve nas, a potom zapjevajmo pjesmu Djevici Mariji.
Prijevod: Jozo Š., polis.ba; izvor: vatican.va